I gle, žena Kanaanka izađe iz onih krajeva te vikaše govoreći: "Smiluj mi se, Gospodine, Sine Davidov! Kći je moja teško opsjednuta demonom."
I gle, žena Kanaanka izađe iz onih krajeva te vikaše govoreći: "Smiluj mi se, Gospodine, Sine Davidov! Kći je moja teško opsjednuta demonom."
A On joj ne odgovori ni riječi. I pristupiše učenici Njegovi te Ga moljahu govoreći: "Otpusti je, jer viče za nama."
A On odgovori i reče: "Nisam poslan osim k izgubljenim ovcama doma Izraelova."
A ona dođe i klanjaše Mu se govoreći: "Gospodine, pomozi mi!"
A On odgovori i reče: "Nije dobro uzeti kruh djeci i baciti psićima."
A On odgovori i reče: "Nisam poslan osim k izgubljenim ovcama doma Izraelova."
A on odgovarajući reče: ja sam poslan samo k izgubljenijem ovcama doma Izrailjeva.
Ὁ δὲ ἀποκριθεὶς εἶπεν· οὐκ ἀπεστάλην εἰ μὴ εἰς τὰ πρόβατα τὰ ἀπολωλότα οἴκου Ἰσραήλ.¶
Ho de apokritheis eipen ouk apestalēn ei mē eis ta probata ta apolōlota oikou Israēl
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Onaj pak odgovorivši reče: ne poslan bijah ako ne u one ovce one izgubljene doma Izraela."
1. odgovorivši reče Izvornik: ἀποκριθεὶς εἶπεν [apokritheis eipen] Gramatika: Particip aorista pasivnog (u deponentnom značenju) u nominativu jednine muškog roda uz glavni glagol u aoristu aktivnom, 3. lice jednine indikativa. Značenje: Svečani semitski idiom kojim se u evanđeljima uvodi važna, autoritativna Isusova izjava koja nadilazi puki odgovor na pitanje i donosi teološko načelo.
2. poslan bijah Izvornik: ἀπεστάλην [apestalēn] Gramatika: Glagol u aoristu pasivnom, 1. lice jednine indikativa. Pasiv bez izrečenog vršitelja radnje ovdje je takozvani božanski pasiv (passivum divinum), gdje je vršitelj sam Bog Otac. Značenje: Isus svoje zemaljsko djelovanje definira kao poslušnost Očevu nalogu: on ne djeluje samovoljno, nego unutar povijesno-spasenjskog reda koji je Bog odredio.
3. ako ne Izvornik: εἰ μὴ [ei mē] Gramatika: Pogodbeni veznik uz niječnu česticu koji u spoju s prethodnom negacijom tvori izričaj isključivosti ('osim', 'nego samo'). Značenje: Izriče strogo prvenstvo u povijesti spasenja: za vrijeme zemaljskog poslanja Isusova je služba usredotočena na saveznički narod, prije nego što će se po uskrsnuću otvoriti svim narodima.
4. u one ovce one izgubljene Izvornik: εἰς τὰ πρόβατα τὰ ἀπολωλότα [eis ta probata ta apolōlota] Gramatika: Prijedlog s akuzativom množine srednjeg roda, gdje se određeni član ponavlja ispred imenice i ispred participa perfekta aktivnog kako bi se atribut posebno naglasio. Perfekt označava stanje proizašlo iz prošle radnje: ovce koje su odlutale i sada se nalaze u stanju propasti. Značenje: Starozavjetna proročka slika (osobito iz Jeremije i Ezekiela) za Božji narod koji je zbog nevjernosti pastira zalutao i duhovno propada, te mu je potreban pravi, mesijanski Pastir.
5. doma Izraela Izvornik: οἴκου Ἰσραήλ [oikou Israēl] Gramatika: Imenica u genitivu jednine muškog roda bez člana, praćena vlastitim imenom u genitivu. Genitiv ovdje može biti posvojni (ovce koje pripadaju domu Izraelovu) ili eksplikativni (ovce koje zapravo jesu sam dom Izraelov). Značenje: Biblijski naziv za cjelokupnu zajednicu izabranog naroda kao Božju obitelj; cijeli narod, a ne samo pojedine skupine u njemu, nalazi se u stanju izgubljenosti i treba spasenje. Imena: - Izrael [Ἰσραήλ (heb. יִשְׂרָאֵל) / Israēl] (narod) Znači: Bog se bori / onaj koji se bori s Bogom Tvorba: Grčki oblik hebrejskog imena Jisrael, tvorenog od glagola sara (boriti se, ustrajati, vladati) i imenice El (Bog). Promjena imena: Ime koje je praotac Jakov dobio nakon noćne borbe s Božjim glasnikom na Jaboku (Post 32,29), a potom je postalo naziv za cijeli saveznički narod potekao od njegovih dvanaest sinova.
U stihu Matej 15,24 Isus Krist sažima teološko usmjerenje i granice svoga zemaljskog poslanja. Njegova izjava kanaančanki, koja na prvi pogled može zvučati isključivo i oštro, zapravo otkriva duboku božansku ekonomiju spasenja i vjernost Boga starozavjetnom Savezu. Prije nego što se Evanđelje proširi na sve narode svijeta, obećani Mesija morao je doći svome izabranom narodu – „domu Izraelovu” – kako bi ispunio proročanstva i obećanja dana ocima. Isus ovdje nastupa kao suvereni i milosrdni Pastir iz Ezekijela 34, poslan od Oca („božanski pasiv”) da sakupi duhovno raspršeno, bespomoćno i propalo stado koje su lažni pastiri napustili.
Međutim, u širem kontekstu ovog evanđeoskog odlomka, ova naizgled ekskluzivna izjava služi kao pozadina na kojoj će zasjati univerzalnost Božje milosti i snaga prave vjere. Upravo upornost i poniznost kanaančanke, koja priznaje Izraelovo povijesno prvenstvo ali svejedno vapi za milošću, navodi Isusa da učini čudo i pohvali njezinu vjeru. Time Matej pokazuje da, iako je povijesni redoslijed spasenja „najprije Židovu” i u zemaljskom mandatu usmjeren na Izrael, konačni cilj Božjeg plana jest proširenje spasenja na sve narode kroz vjeru u Isusa Krista.