Matej 15,24 — Evanđelje po Mateju

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

"On pak odgovorivši reče: Nisam poslan osim k ovcima izgubljenima doma Izraelova."

1.ὁ δὲ ἀποκριθεὶς εἶπεν (ho de apokritheis eipen) – "On pak odgovorivši reče" • Prijevod: On pak odgovorivši reče / A on odgovori i reče • Izvornik i transliteracija: ὁ δὲ ἀποκριθεὶς εἶπεν (ho de apokritheis eipen) • Gramatičke nijanse: Riječ „ἀποκριθεὶς” je particip aorista pasivnog oblika, ali deponentnog (aktivnog) značenja (od glagola ἀποκρίνομαι – odgovoriti), u nominativu jednine muškog roda. Konstrukcija participa glagola „odgovoriti” uz konačni glagol „reći” (εἶπεν – aorist aktivni indikativa od λέγω) predstavlja klasični semitski (hebraistički) pleonazam (hebr. ענה ויאמר / anah va-yomer – „odgovori i reče”). Ta se konstrukcija u biblijskom grčkom koristi za označavanje svečanog, službenog ili autoritativnog početka govora, naglašavajući posebnu težinu i važnost onoga što slijedi. • Teološko značenje: Isusove riječi nisu impulzivna reakcija niti oporba kanaančanki, već svečana kristološka izjava o božanskom redu i granicama Njegova zemaljskog poslanja u povijesti spasenja.

2.Οὐκ ἀπεστάλην (Ouk apestalēn) – "Nisam poslan" • Prijevod: Nisam poslan • Izvornik i transliteracija: Οὐκ ἀπεστάλην (Ouk apestalēn) • Gramatičke nijanse: „ἀπεστάλην” je 1. lice jednine aorista pasivnog indikativa od glagola ἀποστέλλω (apostellō – poslati kao službenog glasnika ili zastupnika s punim ovlastima pošiljatelja; odatle potječe riječ „apostol”). Pasivni oblik ovdje je tzv. „božanski pasiv” (passivum divinum / theologicum), gramatička konstrukcija u kojoj je neizgovoreni vršitelj radnje sam Bog Otac. Aorist označava svršenu povijesnu činjenicu Njegova utjelovljenja i ulaska u svijet. • Teološko značenje: Isus izričito potvrđuje da je Njegovo zemaljsko ministarstvo čin podvrgnuća suverenoj volji Boga Oca. On ne djeluje samovoljno, nego u točno određenim okvirima mandata koji mu je Otac povjerio. Glagol ἀποστέλλω nosi teološku težinu autoritativnog poslanja u svrhu ostvarenja božanskog plana spasenja.

3.εἰ μὴ (ei mē) – "osim / doli / ako ne" • Prijevod: osim / doli / ako ne • Izvornik i transliteracija: εἰ μὴ (ei mē) • Gramatičke nijanse: Spoj pogodbenog veznika „εἰ” (ako) i negacije „μὴ” (ne) tvore idiomatsku frazu koja označava ekskluzivnu iznimku, ograničenje ili isključivost („osim”, „samo”, „doli”). • Teološko značenje: Ova restriktivna formula ne označava trajno odbacivanje pogana od Boga, već izražava božansku ekonomiju spasenja i povijesnodobni redoslijed: spasenje dolazi od Židova (Iv 4,22) i mora najprije biti ponuđeno Izraelu („najprije Židovu, onda Grku”, Rim 1,16). U svom zemaljskom mandatu prije križa i uskrsnuća, Isusovo je poslanje bilo usmjereno na Izrael, dok univerzalno poslanje svim narodima započinje nakon Njegova uskrsnuća i proslave (Mt 28,19).

4.εἰς τὰ πρόβατα (eis ta probata) – "k ovcima" • Prijevod: k ovcima / prema ovcima • Izvornik i transliteracija: εἰς τὰ πρόβατα (eis ta probata) • Gramatičke nijanse: Prijedlog „εἰς” s akuzativom množine srednjeg roda (od imenice πρόβατον – ovca, sitna stoka) označava cilj, smjer i krajnju destinaciju poslanja. • Teološko značenje: Ovca je jedna od najsnažnijih starozavjetnih metafora za Božji narod (npr. Ps 23; Ps 80,1; Ez 34). Ta slika evocira bespomoćnost, ranjivost i apsolutnu ovisnost naroda o vodstvu, zaštiti i prehrani od strane Pastira. Upotrebom ove metafore, Isus se implicitno otkriva kao obećani božanski Pastir koji dolazi sabrati svoje stado u skladu s proročanstvima proroka Ezekijela i Jeremije.

5.τὰ ἀπολωλότα (ta apolōlota) – "izgubljenima / propalima" • Prijevod: izgubljenima / propalima / zalutalima • Izvornik i transliteracija: τὰ ἀπολωλότα (ta apolōlota) • Gramatičke nijanse: Particip perfekta aktivnog od glagola ἀπόλλυμι (apollymi – uništiti, upropastiti, izgubiti), u akuzativu množine srednjeg roda (u srezu/slaganju s „πρόβατα”). Perfekt u grčkom jeziku izražava prošlu radnju čije posljedice i stanje traju u sadašnjosti – ovce su u prošlosti zalutale te se sada nalaze u trajnom, neprekinutom stanju izgubljenosti i propadanja. • Teološko značenje: Glagol ἀπόλλυμι nosi izuzetno snažno značenje – ne radi se samo o prostornom gubitku orijentacije, već o stanju duhovne propasti, smrtne opasnosti i otuđenosti od Boga. Izraelovo vjersko vodstvo (farizeji, pismoznanci, saduceji) iznevjerilo je svoju pastirsku dužnost, ostavivši narod duhovno izmrcvarenim i napuštenim („kao ovce bez pastira”, Mt 9,36). Isusovo poslanje je u svojoj srži soteriološko: On je došao potražiti, izbaviti i spasiti upravo ono što je propalo (Lk 19,10).

6.οἴκου Ἰσραήλ (oikou Israēl) – "doma Izraelova" • Prijevod: doma Izraelova / kuće Izraelove • Izvornik i transliteracija: οἴκου Ἰσραήλ (oikou Israēl; heb. בֵּית יִשְׂרָאֵל / Beyt Yisra'el) • Gramatičke nijanse: „οἴκου” je genitiv jednine muškog roda od οἶκος (dom, kuća, obitelj, rod, narod), dok je „Ἰσραήλ” indeklinabilna (nepromjenjiva) vlastita imenica hebrejskog podrijetla (ישראל / Yisra'el – „onaj koji se bori s Bogom / Bog se bori”). Riječ je o epezegetskom genitivu (genitivu identiteta/objašnjenja: dom koji jest Izrael, odnosno narod Izraela) ili genitivu pripadnosti. • Teološko značenje: Izraz „dom Izraelov” priziva cjelokupnu povijest Saveza i sva obećanja koja je Bog u Starom zavjetu dao Abrahamu, Izaku, Jakovu i Davidu. Spominjući dom Izraelov, Isus naglašava Božju apsolutnu vjernost (hebr. hesed) svojim obećanjima. Bog ne krši svoj Savez niti zaboravlja svoj narod; zato Mesija najprije dolazi njima kako bi ispunio starozavjetna obećanja, obnovio ostatak Izraela i time postavio temelj za kasnije širenje blagoslova na sve narode svijeta, točno onako kako je obećano Abrahamu (Post 12,3).

U stihu Matej 15,24 Isus Krist sažima teološko usmjerenje i granice svoga zemaljskog poslanja. Njegova izjava kanaančanki, koja na prvi pogled može zvučati isključivo i oštro, zapravo otkriva duboku božansku ekonomiju spasenja i vjernost Boga starozavjetnom Savezu. Prije nego što se Evanđelje proširi na sve narode svijeta, obećani Mesija morao je doći svome izabranom narodu – „domu Izraelovu” – kako bi ispunio proročanstva i obećanja dana ocima. Isus ovdje nastupa kao suvereni i milosrdni Pastir iz Ezekijela 34, poslan od Oca („božanski pasiv”) da sakupi duhovno raspršeno, bespomoćno i propalo stado koje su lažni pastiri napustili.

Međutim, u širem kontekstu ovog evanđeoskog odlomka, ova naizgled ekskluzivna izjava služi kao pozadina na kojoj će zasjati univerzalnost Božje milosti i snaga prave vjere. Upravo upornost i poniznost kanaančanke, koja priznaje Izraelovo povijesno prvenstvo ali svejedno vapi za milošću, navodi Isusa da učini čudo i pohvali njezinu vjeru. Time Matej pokazuje da, iako je povijesni redoslijed spasenja „najprije Židovu” i u zemaljskom mandatu usmjeren na Izrael, konačni cilj Božjeg plana jest proširenje spasenja na sve narode kroz vjeru u Isusa Krista.