Evanđelje po Mateju 17

1Šest dana kasnije Isus uze sa Sobom Petra, Jakova i Ivana, njegova brata, i odvede ih u stranu na jednu visoku planinu. 2On bi preobražen pred njima: Njegovo lice blistaše kao sunce, Njegova odjeća postade bijela kao svjetlost. 3I evo kako im se pokazaše Mojsije i Ilija koji se sastadoše s Njim. 4Posredujući, Petar reče Isusu: "Gospodine, dobro je da smo mi ovdje s Tobom; ako Ti to hoćeš, ja ću podići ovdje tri šatora, jedan za Tebe, jedan za Mojsija, jedan za Iliju." 5Dok on još govoraše, jedan ih svjetlosni oblak prekri. I evo kako, iz oblaka, jedan glas govoraše: "Ovaj ovdje, Moj je Sin mili, Onaj kojega Mi se svidjelo izabrati. Slušajte Ga!" 6Čuvši to, učenici padoše ničice, obuzeti velikim strahom. 7Isus se približi, dodirnu ih i reče: "Ustanite! Ne bojte se!" 8Dižući oči, oni ne vidješe više nikoga no Isusa, Njega samoga. 9Kad oni siđoše s planine, Isus im dade ovu zapovijed: "Ni riječ ne recite nikome o ovome što ste vidjeli, sve dok Sin Čovječji ne bude uskrsnuo od mrtvih." 10A učenici Ga upitaše: "Zašto dakle pismoznanci govore da najprije treba doći Ilija?" 11On odgovori: Sigurno, Ilija treba doći i on će uspostaviti sve; 12Ali, Ja vam to kažem; Ilija je već došao, i, umjesto da ga prepoznaju, oni su učinili s njim što su htjeli. Sin Čovječji također će patiti od njih. 13Tada učenici shvatiše da im je On govorio o Ivanu Krstitelju. 14Kad oni stigoše blizu mnoštva, jedan se čovjek približi i reče Mu padajući na koljena: 15Gospodine, smiluj se mom sinu: on je mjesečar i mnogo pati; on često pada u vatru i u vodu. 16Ja sam ga dovodio Tvojim učenicima, ali oni ga nisu mogli ozdraviti. 17Uzevši riječ, Isus reče: "Pokoljenje nevjerničko i izopačeno, do kada ću Ja biti s vama? Do kada ću Ja vas morati podnositi? Dovedite Mi ga ovamo." 18Isus zaprijeti zloduhu, koji iziđe iz djeteta, i ono bi izliječeno od tog časa. 19Tada učenici, približivši se, rekoše Mu nasamo: "A mi, zašto mi nismo mogli njega istjerati?" 20On im reče: "Zbog siromaštva vaše vjere. Jer, uistinu, Ja vam to kažem, ako jednog dana vi budete imali vjeru veliku poput zrna gorušice, vi ćete reći ovoj planini: Prijeđi odavde onamo, i ona će prijeći. Ništa vama neće biti nemoguće." 21Dakle, ta vrsta zloduha se neće moći izgnati, osim molitvom i postom. 22Kad su se oni skupili u Galileji, Isus im reče: 'Sin Čovječji će biti izručen u ruke ljudima; oni će Ga ubiti;' 23trećeg dana, On će uskrsnuti.` I oni bijahu duboko ožalošćeni. 24Kad oni bijahu stigli u Kafarnaum, oni koji ubiru dvodrahme istupiše prema Petru i rekoše mu: "Je li vaš učitelj ne plaća dvodrahme?" 25"Da", reče on. Kad je Petar došao u kuću, Isus, pretječući ih, reče njemu: "Kakvo je tvoje mišljenje, Šimune? Kraljevi zemaljski, od koga ubiru prireze i poreze? Od svojih sinova ili od stranaca?" 26I kad Mu on odgovori: "Od stranaca", Isus mu odgovori: "Stoga, sinovi su slobodni." 27Ipak, da ne bismo prouzročili sablazan kod tih ljudi, idi onamo k moru, baci udicu, uhvati prvu ribu koja zagrize i otvori joj usta: naći ćeš ondje jedan stater. Uzmi ga i daj ga njima, za Mene i za sebe.