On bi preobražen pred njima: Njegovo lice blistaše kao sunce, Njegova odjeća postade bijela kao svjetlost.
On bi preobražen pred njima: Njegovo lice blistaše kao sunce, Njegova odjeća postade bijela kao svjetlost.
I evo kako im se pokazaše Mojsije i Ilija koji se sastadoše s Njim.
Posredujući, Petar reče Isusu: "Gospodine, dobro je da smo mi ovdje s Tobom; ako Ti to hoćeš, ja ću podići ovdje tri šatora, jedan za Tebe, jedan za Mojsija, jedan za Iliju."
Dok on još govoraše, jedan ih svjetlosni oblak prekri. I evo kako, iz oblaka, jedan glas govoraše: "Ovaj ovdje, Moj je Sin mili, Onaj kojega Mi se svidjelo izabrati. Slušajte Ga!"
Čuvši to, učenici padoše ničice, obuzeti velikim strahom.
Posredujući, Petar reče Isusu: "Gospodine, dobro je da smo mi ovdje s Tobom; ako Ti to hoćeš, ja ću podići ovdje tri šatora, jedan za Tebe, jedan za Mojsija, jedan za Iliju."
A Petar odgovarajući reče Isusu: Gospode! dobro nam je ovdje biti; ako hoćeš da načinimo ovdje tri sjenice: tebi jednu, a Mojsiju jednu, a jednu Iliji.
Ἀποκριθεὶς δὲ ὁ Πέτρος εἶπεν τῷ Ἰησοῦ· κύριε, καλόν ἐστιν ἡμᾶς ὧδε εἶναι. εἰ θέλεις, ποιήσω ὧδε τρεῖς σκηνάς, σοὶ μίαν καὶ Μωϋσεῖ μίαν καὶ Ἠλίᾳ μίαν.¶
Apokritheis de ho Petros eipen tō Iēsou kurie kalon estin hēmas hōde einai ei theleis poiēsō hōde treis skēnas soi mian kai Mōusei mian kai Ēlia mian
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Odgovorivši pak Petar reče Isusu: Gospodine, dobro je nama ovdje biti; ako želiš, načinit ću ovdje tri sjenice, tebi jednu i Mojsiju jednu i Iliji jednu."
1.ἀποκριθεὶς δὲ ὁ Πέτρος εἶπεν (Odgovorivši pak Petar reče)
Hrvatski prijevodOdgovorivši pak Petar reče
Izvornikἀποκριθεὶς δὲ ὁ Πέτρος εἶπεν (grč.); hebr. idiom עָנָה וַיֹּאמֶר (anah va-yomer)
Transliteracijaapokritheis de ho Petros eipen
Gramatičke nijanseRiječ 'ἀποκριθεὶς' je aorist pasivni particip sa srednjim (deponentnim) značenjem ('odgovorivši' ili 'progovorivši'). U biblijskom grčkom (kojnè) pod utjecajem semitskog idioma, glagol 'odgovoriti' često ne označava odgovor na izravno postavljeno pitanje, već spontanu riječnu reakciju na neki događaj, viziju ili objavu (ovdje na proslavu Isusa i pojavu Mojsija i Ilije). Čestica 'δὲ' je suprotna ili prijelazna veznička riječ (pak/a), dok je 'εἶπεν' aorist aktivni indikativ glagola λέγω (reći), koji označava dovršen čin govora u prošlosti.
Teološko značenjePetar po svom uobičajenom temperamentu istupa kao glasnogovornik dvanaestorice apostola. Njegova reakcija na nebesku slavu (teofaniju) otkriva duboku ljudsku potrebu za djelovanjem i govorom u trenucima svetoga straha i zadivljenosti. Njegov je govor iskren, ali istodobno pokazuje da on još uvijek ne razumije u potpunosti misterij križa na koji Isus mora poći.
2.Κύριε (Gospodine)
Hrvatski prijevodGospodine
IzvornikΚύριε (grč.); hebr. ekvivalent אֲדֹנָי (Adonaj) ili aram. מָרִי (Mari - gospodar)
TransliteracijaKyrie
Gramatičke nijanseVokativ jednine muškoga roda imenice κύριος (gospodar, gospodin). Vokativ se u grčkom jeziku koristi kao padež izravnog oslovljavanja i obraćanja.
Teološko značenjeU grčkom prijevodu Starog zavjeta (Septuaginta) i u cijelom Novom zavjetu, 'κύριος' je najviša titula autoriteta kojom se najčešće prevodi i samo Božje sveto, neizrecivo ime (JHVH). U ovom veličanstvenom trenutku Preobraženja, Petrovo oslovljavanje Isusa s 'Gospodine' prelazi iz uobičajenog izražavanja poštovanja prema zemaljskom učitelju (rabiju) u prepoznavanje Isusovog transcendentnog božanskog autoriteta, dostojanstva i nebeske slave koja zrači iz njegova lica i haljina.
3.καλόν ἐστιν ἡμᾶς ὧδε εἶναι (dobro je nama ovdje biti)
Hrvatski prijevoddobro je nama ovdje biti
Izvornikκαλόν ἐστιν ἡμᾶς ὧδε εἶναι (grč.)
Transliteracijakalon estin hemas hode einai
Gramatičke nijanse'καλόν' je pridjev u srednjem rodu jednine (dobro, lijepo, plemenito, blaženo, izvrsno). Konstrukcija 'καλόν ἐστιν' (prezent indikativ glagola εἰμί - biti) uz akuzativ s infinitivom ('ἡμᾶς... εἶναι' - nama biti / da mi budemo) izražava stanje vrhunske estetske, duhovne i moralne izvrsnosti te blaženstva. Prilog mjesta 'ὧδε' (hode - ovdje) ukazuje na samu goru Preobraženja (tradicionalno gora Tabor ili Hermon).
Teološko značenjePetar izražava duboko blaženstvo, duhovni mir i ushićenje zbog izravnog iskustva božanske prisutnosti i slave (hebr. šekina). Njegova želja da to stanje trajno potraje ('ovdje biti') odražava prirodnu ljudsku sklonost da se zadrži vrhunsko duhovno iskustvo te da se izbjegne trpljenje, patnja i križ koji Isusa čekaju u Jeruzalemu. Ovo iskustvo na gori predujam je eshatološke radosti i vječnog nebeskog blaženstva u Božjoj prisutnosti.
4.εἰ θέλεις, ποιήσω ὧδε τρεῖς σκηνάς (ako želiš, načinit ću ovdje tri sjenice)
Hrvatski prijevodako želiš, načinit ću ovdje tri sjenice (ili: šatore)
Izvornikεἰ θέλεις, ποιήσω ὧδε τρεῖς σκηνάς (grč.); sjenica/šator: hebr. סֻכָּה (sukka) ili מִשְׁכָּן (miškan)
Transliteracijaei theleis, poieso hode treis skenas
Gramatičke nijanse'εἰ θέλεις' je pogodbena rečenica 1. tipa (realna pogodba; prezent indikativ), kojom Petar izražava ponizno podlaganje Isusovoj suverenoj volji. 'ποιήσω' je futur prvi aktivni u 1. licu jednine (ili u nekim rukopisima aorist konjunktiv u značenju 'da načinim') od glagola ποιέω (činiti, graditi). 'σκηνάς' je akuzativ množine ženskog roda imenice σκηνή (skene - šator, sjenica, prebivalište, tabernakul).
Teološko značenjeRiječ 'σκηνή' nosi izuzetno duboku starozavjetnu i eshatološku simboliku. U Starom zavjetu, Šator sastanka (miškan) bio je sveto mjesto prebivanja Božje slave među Izraelcima u pustinji, dok je Blagdan sjenica (Sukot) slavio Božju providnost i eshatološku nadu u trajno Božje prebivanje s ljudima u mesijanskom kraljevstvu (usp. Zah 14,16). Petar, vidjevši proslavljenog Isusa, misli da je nastupilo konačno mesijansko ispunjenje te želi podići sjenice kako bi zadržao nebesku stvarnost na zemlji. Međutim, on još ne shvaća da je sam Isus istinski i konačni Šator (Tabernakul) Božje prisutnosti među ljudima (usp. Iv 1,14: 'Riječ tijelom postade i nastani se [dosl. podiže šator / ἐσκήνωσεν] među nama').
5.σοὶ μίαν καὶ Μωϋσεῖ μίαν καὶ Ἠλίᾳ μίαν (tebi jednu i Mojsiju jednu i Iliji jednu)
Hrvatski prijevodtebi jednu i Mojsiju jednu i Iliji jednu
Izvornikσοὶ μίαν καὶ Μωϋσεῖ μίαν καὶ Ἠλίᾳ μίαν (grč.); Mojsije: hebr. מֹשֶׁה (Moše); Ilija: hebr. אֵלִיָּהוּ (Elijahu)
Transliteracijasoi mian kai Moysei mian kai Elia mian
Gramatičke nijanseTri paralelna dativa ('σοὶ' - tebi, 'Μωϋσεῖ' - Mojsiju, 'Ἠλίᾳ' - Iliji) uz koje stoji akuzativ jednine ženskoga roda glavnog broja jedan ('μίαν' - jednu), koji se gramatičkim slaganjem odnosi na ranije spomenutu imenicu 'sjenica' (σκηνή). Strogi paralelizam naglašava ponudu jednake časti za svu trojicu prisutnih.
Teološko značenjeMojsije i Ilija predstavljaju dva temeljna stupa starozavjetne objave: Mojsije personificira Zakon (Toru), a Ilija Proroke (Nevi'im). Njihovo pojavljivanje u slavi uz Isusa i razgovor s Njim potvrđuju da Isusova osoba, poslanje i otkupiteljska muka predstavljaju vrhunsko ispunjenje cijeloga Starog zavjeta. Međutim, Petrova teološka pogreška (koju Bog Otac odmah u sljedećem stihu ispravlja riječima iz oblaka: 'Ovo je Sin moj, Ljubljeni... njega slušajte!') leži u tome što Isusa stavlja na istu ravan s Mojsijem i Ilijom gradeći tri jednake sjenice. Isus nije tek jedan od velikih zakonodavaca ili proroka; On je Gospodin i vječni Sin Božji, suvereni posrednik i središte povijesti spasenja, nadređen i Zakonu i Prorocima.
Ovaj stih iz Matejeva evanđelja (Mt 17,4) prikazuje vrhunac teofanije na gori Preobraženja, gdje se ljudsko iskustvo susreće s nebeskom transcendencijom. Petrova spontana i ushićena reakcija, iako protkana iskrenom ljubavlju i željom za boravkom u Božjoj prisutnosti, otkriva tipičnu ljudsku sklonost da se duhovna slava i blaženstvo pokupe i trajno zadrže bez prolaska kroz trpljenje i križ. Njegova ponuda o gradnji triju sjenica odražava židovsko eshatološko iščekivanje Blagdana sjenica, ali istodobno pokazuje nepojmljivost činjenice da je sam proslavljeni Krist stvarni i konačni Šator sastanka, novi hram i mjesto trajnoga prebivanja Božje slave među ljudima.
Glavna poruka ovog stiha leži u prijelazu sa starozavjetnih sjena na novozavjetnu stvarnost. Mojsije (Zakon) i Ilija (Proroci) svjedoče za Isusa, ali Isus nadilazi obojicu kao suvereni Sin Božji. Stoga Preobraženje nije bio poziv na zaustavljanje vremena i izgradnju zemaljskih skloništa na gori slave, već osnaženje učenicima da, s vizijom Kristova božanstva u srcima, siđu u dolinu svakodnevice i pođu prema Jeruzalemu, gdje će se istinska slava objaviti kroz žrtvu križa i uskrsnuće.