A Petar odgovori i reče Isusu: "Gospodine, dobro je nama ovdje biti. Ako hoćeš, načinit ću ovdje tri sjenice: Tebi jednu i Mojsiju jednu i Iliji jednu."
Dok on još govoraše, gle, oblak svijetao zasjeni ih, i gle, glas iz oblaka govoraše: "Ovo je Sin Moj ljubljeni, u kojemu mi je milina; slušajte Ga!"
I čuvši to, učenici padoše na lice svoje i prestrašiše se veoma,
i pristupi Isus te ih se dotaknu i reče: "Ustanite i ne bojte se."
A kad podigoše oči svoje, nikoga ne vidješe doli Isusa Samoga.
I čuvši to, učenici padoše na lice svoje i prestrašiše se veoma,
I čuvši učenici padoše ničice, i uplašiše se vrlo.
καὶ ἀκούσαντες οἱ μαθηταὶ ἔπεσαν ἐπὶ πρόσωπον αὐτῶν καὶ ἐφοβήθησαν σφόδρα.
kai akousantes hoi mathētai epesan epi prosōpon autōn kai ephobēthēsan sphodra
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"i čuvši oni učenici padoše na lice njihovo i prestrašiše se veoma."
1. čuvši Izvornik: ἀκούσαντες [akousantes] Gramatika: Particip aorista aktivnog u nominativu množine muškog roda. Označava radnju koja neposredno prethodi glavnom glagolu ('padoše') i ujedno navodi njezin uzrok. Značenje: Zanimljivo je da učenike nije oborio na tlo sam blještavi preobražaj ni pojava Mojsija i Ilije, nego tek izravni Božji glas iz oblaka, što podsjeća na iskustvo Izraela pod Sinajem koji nije mogao podnijeti glas živoga Boga.
2. padoše na lice njihovo Izvornik: ἔπεσαν ἐπὶ πρόσωπον αὐτῶν [epesan epi prosōpon autōn] Gramatika: Glagol u aoristu indikativa aktivnog, 3. lice množine, s prijedložnim izrazom u akuzativu jednine ('na lice') i posvojnim genitivom množine. Jednina imenice 'lice' uz množinu subjekata tipičan je semitski idiom. Značenje: Padanje ničice na lice klasična je biblijska reakcija čovjeka pred izravnom teofanijom (kao kod Abrahama, Mojsija, Ezekiela i Daniela), izraz potpune malenosti, poštovanja i nemoći stvorenja pred Božjom svetošću.
3. prestrašiše se veoma Izvornik: ἐφοβήθησαν σφόδρα [ephobēthēsan sphodra] Gramatika: Glagol u aoristu indikativa pasivnog (s medijalnim, povratnim značenjem 'obuzeti strahom'), 3. lice množine, pojačan prilogom 'veoma' ili 'silno'. Aorist ovdje ima ingresivnu nijansu: 'upadoše u silan strah'. Značenje: Svetački strah (numinozni užas) nastaje kad grešan čovjek shvati da se nalazi u neposrednoj blizini svemogućega Boga. Samouvjereni Petar koji je maloprije nudio gradnju sjenica sada nijemo leži u prašini.
Ovaj stih iz izvještaja o Isusovu Preobraženju na gori (Matej 17,6) bilježi klasičnu biblijsku reakciju čovjeka na izravnu Božju objavu (teofaniju). Trenutak u kojem učenici čuju glas Boga Oca iz svjetlosnog oblaka označava vrhunac božanske prisutnosti, pred kojom ljudsko biće spontano uzmiče, pada na zemlju i doživljava duboko strahopoštovanje. Fizički pad na lice i silan strah nisu znakovi očaja, već ispravni duhovni i teološki odgovor stvorenja pred svetom, transcendentnom slavom Stvoritelja.
Glavna poruka stiha leži u kontrasnim stvarnostima božanske svetosti i ljudske krhkosti. Da bi čovjek mogao istinski 'čuti' Boga i oponašati Krista, mora najprije proći kroz iskustvo poniznosti i vlastite nemoći pred Njegovim veličanstvom. Upravo u tom ležećem položaju potpune predanosti i svetog straha, učenici su spremni primiti Kristov utješni dodir i riječ ohrabrenja koja ih pridiže za daljnje poslanje.