Dok on još govoraše, jedan ih svjetlosni oblak prekri. I evo kako, iz oblaka, jedan glas govoraše: "Ovaj ovdje, Moj je Sin mili, Onaj kojega Mi se svidjelo izabrati. Slušajte Ga!"
Dok on još govoraše, jedan ih svjetlosni oblak prekri. I evo kako, iz oblaka, jedan glas govoraše: "Ovaj ovdje, Moj je Sin mili, Onaj kojega Mi se svidjelo izabrati. Slušajte Ga!"
Čuvši to, učenici padoše ničice, obuzeti velikim strahom.
Isus se približi, dodirnu ih i reče: "Ustanite! Ne bojte se!"
Dižući oči, oni ne vidješe više nikoga no Isusa, Njega samoga.
Kad oni siđoše s planine, Isus im dade ovu zapovijed: "Ni riječ ne recite nikome o ovome što ste vidjeli, sve dok Sin Čovječji ne bude uskrsnuo od mrtvih."
Isus se približi, dodirnu ih i reče: "Ustanite! Ne bojte se!"
I pristupivši Isus dohvati ih se, i reče: ustanite, i ne bojte se.
καὶ προσῆλθεν ὁ Ἰησοῦς, καὶ ἁψάμενος αὐτῶν εἶπεν· ἐγέρθητε καὶ μὴ φοβεῖσθε.
kai prosēlthen ho Iēsous kai hapsamenos autōn eipen egerthēte kai mē phobeisthe
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I pristupi [taj] Isus i dotakavši se njih reče: Ustanite i ne bojte se."
1.προσῆλθεν (pristupi / priđe)
Prijevodpristupi (priđe)
Izvornikgrč. προσῆλθεν (korijen glagola: προσέρχομαι)
Transliteracijaprosēlthen (prosérchomai)
Gramatička analizaGlagol, aorist drugi (silni), aktivni, indikativ, 3. lice jednine. Aorist izriče pojedinačnu, svršenu i povijesnu radnju u prošlosti. Glagol je složenica prijedloga πρός (prós - k, prema) i glagola ἔρχομαι (érchomai - doći, ići), što doslovno znači "doći k nekomu" ili "pristupiti".
Teološko značenjeU Bibliji se ovaj glagol često koristi kao tehnički termin za pristupanje čovjeka Bogu u bogoslužju, hramu ili molitvi. Međutim, ovdje se događa teološki obrat: Bog u Isusu Kristu pristupa prestrašenom čovjeku. Dok učenici leže na zemlji obuzeti strahopoštovanjem i užasom pred božanskom slavom, Isus preuzima inicijativu. Njegov je pristup čin božanske milosti i snizohodnosti (kondescendencije) — On ne čeka da se čovjek sam podigne do Boga, već se Bog spušta u čovjekov prostor slabosti i straha.
2.ὁ Ἰησοῦς ([taj] Isus)
Prijevod[taj / član] Isus
Izvornikgrč. ὁ Ἰησοῦς (heb./aram. ekvivalent: יְהוֹשֻׁעַ / יֵשׁוּעַ)
Transliteracijaho Iēsous (heb. Yehōshúa / Yēshūa)
Gramatička analizaImenica, muški rod, nominativ jednine, uz određeni član ὁ (ho). U grčkom jeziku vlastita imena često dolaze s određenim članom kako bi se naglasila poznatost, specifičnost i identitet subjekta ("upravo taj Isus").
Teološko značenjeIme Isus (Jeshua) znači "Jahve spašava" ili "Jahve je spasenje". U kontekstu Preobraženja (Mt 17,7), nakon što su Mojsije (predstavnik Zakona) i Ilija (predstavnik Proroka) nestali u oblaku, ostaje samo Isus. On je središte cijele povijesti spasenja, punina Božje objave i jedini posrednik Novoga saveza. U Njemu je božanska svetost, koja inače grešnog čovjeka straši i zasljepljuje, postala pristupačna, bliska i spasonosna.
3.ἁψάμενος αὐτῶν (dotaknuvši se njih / dotakavši ih se)
Prijevoddotakavši se njih (dotaknuvši ih se)
Izvornikgrč. ἁψάμενος αὐτῶν (korijen glagola: ἅπτομαι)
Transliteracijahapsámenos autōn (háptomai)
Gramatička analizaἁψάμενος je particip aorista srednjeg stanja (medija), nominativ, muški rod, jednina od glagola ἅπτομαι (dotaknuti se, prihvatiti što), koji po svojoj naravi upravlja genitivom (αὐτῶν - njih, lična zamjenica 3. lica množine u genitivu). Medijalno (srednje) stanje glagola naglašava osobno učešće subjekta u radnji — Isus ne dotiče površno ili mehanički, nego s namjerom, osobnom privrženošću i suosjećanjem.
Teološko značenjeDodir je jedan od najsnažnijih izrazi inkarnacijske (utjelovljene) teologije u Evanđeljima. U starozavjetnom i židovskom poimanju, neposredan kontakt s Božjom slavom ili svetošću bio je smrtonosan za nečistog i grešnog čovjeka. Ovdje, međutim, Isusov dodir ne donosi smrt, nego iscjeljenje, utjehu i prijenos životne snage. Isusov fizički dodir ruši barijeru između transcendentnog Boga i krhkog čovjeka; to je sakramentalna gesta ljubavi kojom Gospodin umiruje tjeskobu i potvrđuje da Njegova svetost nije prijetnja, već spasenje.
4.εἶπεν (reče / progovori)
Prijevodreče (progovori)
Izvornikgrč. εἶπεν (korijen: λέγω / aorist εἶπον)
Transliteracijaeīpen (légō / eīpon)
Gramatička analizaGlagol, aorist drugi (silni), aktivni, indikativ, 3. lice jednine. Izriče povijesni čin govora.
Teološko značenjeRiječ je u biblijskoj tradiciji temeljni medij Božjeg stvaranja i otkrivenja (Dabar Jahve / Logos). Na gori Preobraženja, nakon što je Očev glas iz oblaka zapovjedio učenicima: "Njega slušajte!" (Mt 17,5), Isusova je riječ prva koja uslijedi. Njegova riječ nije samo informativna, već je performativna i stvarateljska — ona ima božanski autoritet i snagu da stvori mir u srcima prestrašenih učenika te ih podigne iz prostracije.
5.Ἐγέρθητε (Ustanite / ustajte / budite podignuti)
PrijevodUstanite (ustajte / budite podignuti)
Izvornikgrč. Ἐγέρθητε (korijen glagola: ἐγείρω)
TransliteracijaEgérthēte (egeírō)
Gramatička analizaGlagol, aorist pasivni, imperativ, 2. lice množine od ἐγείρω (probuditi, podići, uskrsnuti). U grčkom jeziku pasivni oblici ovog glagola često imaju intranzitivno (medijalno ili povratno) značenje: "podignite se / ustanite". Aorist imperativa izriče zapovijed za trenutnu, odlučnu i jednokratnu radnju.
Teološko značenjeGlagol ἐγείρω ima ogromnu teološku težinu jer je to glavni novozavjetni termin za Uskrsnuće (npr. "Krist je uskrsnuo/podignut sa mrtvih" - ἠγέρθη). Iako ovdje Isus doslovno zapovijeda učenicima da se fizički podignu sa tla na kojem leže licem prema dolje, teološki se ovdje iščitava dublja, anticipirajuća uskrsna simbolika. Čovjek koji je pred Božjim licem "mrtav od straha" i paraliziran svojom slabošću, milošću Kristovom biva podignut u novi život. To je poziv na uspravno stajanje pred Bogom — ne u hvalisavosti, već u dostojanstvu spašene i ljubljene djece Božje.
6.καὶ μὴ φοβεῖσθε (i ne bojte se / prestanite se bojati)
Prijevodi ne bojte se (prestanite se bojati)
Izvornikgrč. καὶ μὴ φοβεῖσθε (korijen glagola: φοβέομαι; heb. ekvivalent: אַל־תִּירָאוּ / al-tirau)
Transliteracijakai mē phobeīsthe (phobéomai)
Gramatička analizaVeznik καὶ (kai - i) te negacija μὴ (mē - ne) uz glagol φοβεῖσθε, koji je prezent imperativa medijo-pasivnog, 2. lice množine od φοβέομαι (bojati se, plašiti se). U starogrčkoj sintaksi, zabrana (prohibicija) izrečena negacijom μὴ uz prezent imperativa redovito označava zapovijed da se prekine radnja koja već traje ("prestanite se bojati / ne bojte se više").
Teološko značenje"Ne bojte se" jedna je od najvažnijih i najčešćih božanskih zapovijedi u cijelom Svetom pismu (javlja se u raznim oblicima preko 300 puta). Strah (φόβος) je prva instinktivna reakcija grešnog čovjeka nakon pada u Edenu ("Čuo sam tvoj korak... pa sam se pobojao", Post 3,10) te tipična ljudska reakcija na susret sa svetom božanskom prisutnošću (teofanijom). Učenici na gori doživljavaju paralizirajući strah od Božjeg veličanstva. Isusovom zapovijedi taj strah biva dokinut. U Novom savezu, savršenom Božjom ljubavlju u Kristu izgoni se strah (1 Iv 4,18). Isus oslobađa čovjeka od ropskog straha pred Bogom i daruje mu mir, povjerenje i radost zajedništva s Ocem.
Stih Matej 17,7 predstavlja vrhunac i pastoralno razrješenje dramatike Preobraženja. Nakon što su učenici doživjeli zastrašujuću objavu božanske slave te čuli glas nebeskog Oca, njihova prirodna ljudska reakcija bila je padanje licem na zemlju u paralizirajućem strahu, što simbolizira ljudsku krhkost i grešnost pred apsolutnom Božjom svetošću. U tom trenutku tjeskobe, Isus ne ostaje distancirani proslavljeni Gospodin, već preuzima inicijativu milosti: On im osobno pristupa, fizički ih dodiruje i izgovara riječi života.
Glavna poruka ovog stiha leži u dubokoj tajni utjelovljenja i evanđeoske slobode: Bog u Isusu Kristu ne dolazi kako bi uništio ili prestrašio čovjeka svojom slavom, nego kako bi ga podigao i oslobodio od straha. Isusov suosjećajni dodir i zapovijed "Ustanite i ne bojte se" anticipiraju uskrsnu pobjedu i transformiraju ljudski strah pred svetim (tremendum) u povjerenje i sinovsku bliskost. Ovaj stih trajno svjedoči da u središtu kršćanske vjere stoji Bog koji se spušta u naše strahove, podiže nas iz naših padova i poziva da uspravno, s pouzdanjem, hodamo u Njegovoj prisutnosti.