Dok on još govoraše, gle, oblak svijetao zasjeni ih, i gle, glas iz oblaka govoraše: "Ovo je Sin Moj ljubljeni, u kojemu mi je milina; slušajte Ga!"
Dok on još govoraše, gle, oblak svijetao zasjeni ih, i gle, glas iz oblaka govoraše: "Ovo je Sin Moj ljubljeni, u kojemu mi je milina; slušajte Ga!"
I čuvši to, učenici padoše na lice svoje i prestrašiše se veoma,
i pristupi Isus te ih se dotaknu i reče: "Ustanite i ne bojte se."
A kad podigoše oči svoje, nikoga ne vidješe doli Isusa Samoga.
I dok su silazili s gore, zapovjedi im Isus govoreći: "Nikomu ne recite viđenje sve dok Sin Čovječji od mrtvih ne bude podignut."
i pristupi Isus te ih se dotaknu i reče: "Ustanite i ne bojte se."
I pristupivši Isus dohvati ih se, i reče: ustanite, i ne bojte se.
καὶ προσῆλθεν ὁ Ἰησοῦς, καὶ ἁψάμενος αὐτῶν εἶπεν· ἐγέρθητε καὶ μὴ φοβεῖσθε.
kai prosēlthen ho Iēsous kai hapsamenos autōn eipen egerthēte kai mē phobeisthe
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"i pristupi onaj Isus, i dotaknuvši se njih reče: ustanite i ne bojte se."
1. pristupi Izvornik: προσῆλθεν [prosēlthen] Gramatika: Glagol u aoristu indikativa aktivnog, 3. lice jednine. Složena riječ od prijedloga 'k/prema' i glagola 'doći', koja opisuje dovršen i namjeran korak približavanja. Značenje: U Matejevu evanđelju obično ljudi pristupaju Isusu moleći pomoć, no u trenucima kada je njegova božanska moć očita (ovdje i nakon uskrsnuća u Mt 28,18), Isus je taj koji preuzima inicijativu i sam prilazi prestrašenim učenicima.
2. dotaknuvši se njih Izvornik: ἁψάμενος αὐτῶν [hapsamenos autōn] Gramatika: Particip aorista medija u nominativu jednine muškog roda, koji upravlja osobnom zamjenicom u genitivu množine. Medijalno stanje naglašava osobnu uključenost i blisku povezanost subjekta u činu dodira. Značenje: Kao u viđenju proroka Daniela (Dn 10,9–18), gdje nebeski glasnik dodirom vraća snagu proroku koji je pao ničice, Isusov blagi ljudski dodir premošćuje ponor između zastrašujuće božanske slave i ljudske slabosti.
3. ustanite Izvornik: ἐγέρθητε [egerthēte] Gramatika: Glagol u aoristu imperativa pasivnog, 2. lice množine. Iako pasivnog oblika, ima neprelazno značenje 'podignite se, ustanite', a aorist zapovijeda trenutačnu i odlučnu radnju. Značenje: Korijen ovog glagola u Novom zavjetu redovito označava uskrsnuće od mrtvih (kao u odmah sljedećem stihu 17,9). Isusov dodir i riječ podižu učenike iz smrtnog straha u novi život i spremnost za put.
4. ne bojte se Izvornik: μὴ φοβεῖσθε [mē phobeisthe] Gramatika: Niječna čestica s glagolom u prezentu imperativa medija/pasiva, 2. lice množine. Zabrana u prezentu u grčkom jeziku znači zapovijed za prekid radnje koja je već u tijeku: 'prestanite se bojati'. Značenje: Ova tipična formula božanske objave potvrđuje Isusov božanski autoritet. Isti Onaj čiji ih je nebeski status prestrašio sada ih svojom prisutnošću oslobađa straha. Imena: - Isus [Ἰησοῦς (heb. יֵשׁוּעַ / יְהוֹשֻׁעַ) / Iēsous] (osoba) Znači: Jahve spašava Tvorba: Grčki oblik hebrejskog i aramejskog imena Ješua (skraćeno od Jehošua), sastavljenog od teofornog elementa 'Jah' (Jahve) i glagolskog korijena 'jaša' (spasiti, izbaviti).
Stih Matej 17,7 predstavlja vrhunac i pastoralno razrješenje dramatike Preobraženja. Nakon što su učenici doživjeli zastrašujuću objavu božanske slave te čuli glas nebeskog Oca, njihova prirodna ljudska reakcija bila je padanje licem na zemlju u paralizirajućem strahu, što simbolizira ljudsku krhkost i grešnost pred apsolutnom Božjom svetošću. U tom trenutku tjeskobe, Isus ne ostaje distancirani proslavljeni Gospodin, već preuzima inicijativu milosti: On im osobno pristupa, fizički ih dodiruje i izgovara riječi života.
Glavna poruka ovog stiha leži u dubokoj tajni utjelovljenja i evanđeoske slobode: Bog u Isusu Kristu ne dolazi kako bi uništio ili prestrašio čovjeka svojom slavom, nego kako bi ga podigao i oslobodio od straha. Isusov suosjećajni dodir i zapovijed "Ustanite i ne bojte se" anticipiraju uskrsnu pobjedu i transformiraju ljudski strah pred svetim (tremendum) u povjerenje i sinovsku bliskost. Ovaj stih trajno svjedoči da u središtu kršćanske vjere stoji Bog koji se spušta u naše strahove, podiže nas iz naših padova i poziva da uspravno, s pouzdanjem, hodamo u Njegovoj prisutnosti.