I gle, ukazaše im se Mojsije i Ilija razgovarajući s Njim.
I gle, ukazaše im se Mojsije i Ilija razgovarajući s Njim.
A Petar odgovori i reče Isusu: "Gospodine, dobro je nama ovdje biti. Ako hoćeš, načinit ću ovdje tri sjenice: Tebi jednu i Mojsiju jednu i Iliji jednu."
Dok on još govoraše, gle, oblak svijetao zasjeni ih, i gle, glas iz oblaka govoraše: "Ovo je Sin Moj ljubljeni, u kojemu mi je milina; slušajte Ga!"
I čuvši to, učenici padoše na lice svoje i prestrašiše se veoma,
i pristupi Isus te ih se dotaknu i reče: "Ustanite i ne bojte se."
Dok on još govoraše, gle, oblak svijetao zasjeni ih, i gle, glas iz oblaka govoraše: "Ovo je Sin Moj ljubljeni, u kojemu mi je milina; slušajte Ga!"
Dok on još govoraše, gle, oblak sjajan zakloni ih; i gle, glas iz oblaka govoreći: ovo je sin moj ljubazni, koji je po mojoj volji; njega poslušajte.
Ἔτι αὐτοῦ λαλοῦντος ἰδοὺ νεφέλη φωτεινὴ ἐπεσκίασεν αὐτούς, καὶ ἰδοὺ φωνὴ ἐκ τῆς νεφέλης λέγουσα· οὗτός ἐστιν ὁ υἱός μου ὁ ἀγαπητὸς ἐν ᾧ εὐδόκησα· ἀκούετε αὐτοῦ.
Eti autou lalountos idou nephelē phōteinē epeskiasen autous kai idou phōnē ek tēs nephelēs legousa houtos estin ho huios mou ho agapētos en hō eudokēsa akouete autou
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Još njega govorećeg gle oblak svijetao zasjeni njih, i gle glas iz onog oblaka govoreći: ovaj jest onaj Sin moj onaj ljubljeni u kojemu blagovoljeh; slušajte njega."
1. Još njega govorećeg Izvornik: Ἔτι αὐτοῦ λαλοῦντος [Eti autou lalountos] Gramatika: Genitiv apsolutni tvoren od priloga 'još', osobne zamjenice u genitivu jednine muškog roda i participa prezenta aktivnog u genitivu jednine. Ova samostalna konstrukcija izražava radnju koja još traje u trenutku kada u nju naglo upada glavna radnja stiha. Značenje: Petar još nije ni završio svoj nepromišljeni prijedlog o gradnji triju sjenica, a nebo ga prekida. Božja objava ne čeka ljudske planove i izjednačavanje Isusa s Mojsijem i Ilijom, nego sama postavlja mjerilo istine.
2. oblak svijetao Izvornik: νεφέλη φωτεινὴ [nephelē phōteinē] Gramatika: Imenica i pridjev u nominativu jednine ženskog roda, bez određenog člana. Pridjev je izveden iz imenice 'svjetlost' i označava nešto što je prožeto svjetlošću i samo zrači. Značenje: Spajanje oblaka i svjetlosti je paradoks koji u biblijskoj predaji označava 'Šekinu' — vidljivu Božju prisutnost i slavu koja je vodila Izrael pustinjom i ispunjavala Šator sastanka, čime Bog sam daje odgovor na Petrovu ideju o sjenicama.
3. zasjeni Izvornik: ἐπεσκίασεν [epeskiasen] Gramatika: Glagol u aoristu indikativa aktivnog, 3. lice jednine, što označava naglu, cjelovitu i dovršenu radnju. Sastoji se od prijedloga 'na/nad' i korijena koji znači 'baciti sjenu' ili 'obaviti'. Značenje: Ironično je da 'svijetao' oblak 'baca sjenu', no u grčkom Starom zavjetu (Izl 40,35) isti se glagol koristi kada oblak Gospodnje slave prekriva Šator sastanka. Isus i prisutni obavijeni su samim Božjim prebivalištem.
4. onaj Sin moj onaj ljubljeni Izvornik: ὁ υἱός μου ὁ ἀγαπητὸς [ho huios mou ho agapētos] Gramatika: Imenica i pridjev u nominativu jednine muškog roda, pri čemu obje riječi imaju vlastiti određeni član. Takvo udvostručenje člana u grčkom snažno naglašava jedinstvenost i isključivost naslova. Značenje: Doslovno ponavljanje nebeskog glasa s Isusova krštenja spaja mesijanski Psalam 2,7 (kraljevski Sin) i Postanak 22,2 (Izak kao ljubljeni sin jedini), potvrđujući da Isus nije samo jedan od proroka uz Mojsija i Iliju, nego jedinstveni Božji Sin.
5. u kojemu blagovoljeh Izvornik: ἐν ᾧ εὐδόκησα [en hō eudokēsa] Gramatika: Prijedlog 'u' s odnosnom zamjenicom u dativu jednine te glagol u aoristu indikativa aktivnog, 1. lice jednine. Aorist ovdje izražava bezvremensku ili već donesenu Božju odluku i trajnu naklonost (hebraizam za stanje potpune milosti i odabranja). Značenje: Izraz izravno odjekuje Pjesmom o Sluzi Gospodnjem iz Izaije 42,1 ('Evo Sluge mojega... miljenika mojega'). Kraljevski Sin ujedno je i trpeći Sluga čiji put prema križu ima puno Očevo odobravanje, nasuprot Petrovoj želji da se ostane u slavi.
6. slušajte njega Izvornik: ἀκούετε αὐτοῦ [akouete autou] Gramatika: Glagol u prezentu imperativa aktivnog, 2. lice množine, uz osobnu zamjenicu u genitivu jednine muškog roda. Prezent u zapovjednom načinu ne traži jednokratni čin, nego trajni stav: 'neprestano ga slušajte'. Značenje: Izravni navod iz Ponovljenog zakona 18,15 gdje Mojsije obećava proroka poput sebe i zapovijeda: 'Njega slušajte!'. Nakon što je u središnjem dijelu stiha (Mt 16,21) najavio svoju muku, Otac zapovijeda učenicima da poslušaju upravo taj Isusov nauk o križu.
Matej 17,5 predstavlja jedan od najuzvišenijih kristoloških vrhunaca Novoga zavjeta, gdje sam Bog Otac neposrednom teofanijom otkriva pravi identitet Isusa Krista. U trenutku dok ljudsko nerazumijevanje (kroz Petrov nespretni prijedlog o gradnji sjenica) pokušava staviti Isusa u istu ravan sa starozavjetnim velikanima Mojsijem i Ilijom, nebeski svijetli oblak Šekine i Očev glas prekidaju ljudske planove. Otac proglašava Isusa svojim jedinstvenim, vječnim i ljubljenim Sinom te ispunjenjem proročanstva o Patničkom Slugi u kojem počiva svo božansko zadovoljstvo.
Glavna poruka ovog stiha sažeta je u božanskoj zapovijedi: 'Slušajte njega!' Ta zapovijed označava ključnu prekretnicu u povijesti spasenja – cjelokupna starozavjetna objava (Zakon i Proroci) pronalazi svoje savršeno ispunjenje, smisao i vrhunac u Isusu Kristu. Od sada, apsolutni autoritet i smjer vjerničkog života ne leže u prošlim institucijama niti u ljudskim vizijama slave, nego u trajnom, poslušnom slušanju Riječi Isusa Krista, čak i onda kada Njegov put vodi prema križu.