I nakon šest dana uzima Isus sa Sobom Petra i Jakova i Ivana, brata njegova, i uzvodi ih na goru visoku nasamo,
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
I nakon šest dana uzima Isus sa Sobom Petra i Jakova i Ivana, brata njegova, i uzvodi ih na goru visoku nasamo,
i bi preobražen pred njima, i zasja Lice Njegovo kao sunce, a haljine Njegove postadoše bijele kao svjetlost.
I gle, ukazaše im se Mojsije i Ilija razgovarajući s Njim.
A Petar odgovori i reče Isusu: "Gospodine, dobro je nama ovdje biti. Ako hoćeš, načinit ću ovdje tri sjenice: Tebi jednu i Mojsiju jednu i Iliji jednu."
i bi preobražen pred njima, i zasja Lice Njegovo kao sunce, a haljine Njegove postadoše bijele kao svjetlost.
I preobrazi se pred njima, i zasja se lice njegovo kao sunce a haljine njegove postadoše bijele kao svijet.
καὶ μετεμορφώθη ἔμπροσθεν αὐτῶν, καὶ ἔλαμψεν τὸ πρόσωπον αὐτοῦ ὡς ὁ ἥλιος, τὰ δὲ ἱμάτια αὐτοῦ ἐγένετο λευκὰ ὡς τὸ φῶς.
kai metemorphōthē emprosthen autōn kai elampsen to prosōpon autou hōs ho hēlios ta de himatia autou egeneto leuka hōs to phōs
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"i bi-preobražen pred njima, i zasja [to] lice Njegovo kao [to] sunce, [te] pak haljine Njegove postadoše bijele kao [ta] svjetlost."
1. bi-preobražen Izvornik: μετεμορφώθη [metemorphōthē] Gramatika: Glagol u aoristu, pasiv, indikativ, 3. lice jednine. Aorist označava cjelovitu, jednokratnu radnju, a pasiv je ovdje teološki (božanski pasiv) koji upućuje na to da Bog Otac djeluje na Isusu. Značenje: Složenica od prijedloga 'meta' (promjena) i 'morfē' (obličje, suštinska forma). Ne označava tek vanjsku promjenu izgleda, nego vidljivo prosijavanje Isusove unutarnje božanske naravi i slave koja je inače bila skrivena pod velom ljudskosti.
2. zasja Izvornik: ἔλαμψεν [elampsen] Gramatika: Glagol u aoristu, aktiv, indikativ, 3. lice jednine; izriče snažan, trenutačan prodor svjetlosti. Značenje: Za razliku od Mojsija čije je lice samo odražavalo Božju slavu, Isusovo lice zrači vlastitom, izvornom božanskom svjetlošću.
3. lice Njegovo Izvornik: τὸ πρόσωπον αὐτοῦ [to prosōpon autou] Gramatika: Imenica srednjeg roda u nominativu jednine s određenim članom i osobnom zamjenicom u genitivu jednine koji izražava pripadnost. Značenje: U biblijskoj antropologiji 'lice' označava samu osobu i njezinu prisutnost; sjaj Isusova lica otkriva da se u Njemu nalazi punina Božje prisutnosti.
4. haljine Njegove postadoše Izvornik: τὰ δὲ ἱμάτια αὐτοῦ ἐγένετο [ta de himatia autou egeneto] Gramatika: Subjekt je u nominativu množine srednjeg roda ('haljine'), a glagol je u aoristu indikativa medija, 3. lice jednine ('postade'), što je standardno pravilo klasičnog i novozavjetnog grčkog gdje imenice srednjeg roda u množini uzimaju glagol u jednini. Čestica 'de' (pak, a) blago nadovezuje i razlikuje promjenu na odjeći od one na licu. Značenje: Haljine simboliziraju cijelu osobu u njezinu dostojanstvu i službi; njihova preobrazba pokazuje da božanska slava prožima čitavu Isusovu pojavnost.
5. bijele kao [ta] svjetlost Izvornik: λευκὰ ὡς τὸ φῶς [leuka hōs to phōs] Gramatika: Pridjev u nominativu množine srednjeg roda praćen poredbenom česticom i imenicom srednjeg roda u nominativu jednine s određenim članom. Značenje: Bjelina uspoređena sa samom svjetlošću apokaliptička je slika nebeske čistoće i božanskog veličanstva, kakvom se u proroka Daniela opisuje odjeća samoga Boga (Pradavnoga).
Matej 17,2 predstavlja jedan od vrhunaca kristološke objave u Evanđeljima. Događaj Preobraženja (metamorfoze) razotkriva vječnu, nepokolebljivu božansku slavu Isusa Krista, koja je tijekom Njegova zemaljskog života bila dragovoljno prikrivena poniznom ljudskom naravi. Za razliku od Mojsija, čije je lice odražavalo Božju slavu nakon susreta na Sinaju, Isus zrači vlastitom, neizmjenjivom svjetlošću – Njegovo lice sja kao sunce jer je On sam izvor božanskog svjetla i vječnog života.
Glavna poruka ovoga stiha jest neoboriva potvrda Isusova božanskog identiteta i predujam Njegove eshatološke proslave nakon uskrsnuća. Pred odabranim svjedocima, Krist pokazuje da križ i patnja koji Mu predstoje u Jeruzalemu nisu znak slabosti ili poraza, već nužan put prema vječnoj slavi. Preobraženje ujedno služi kao duboka vjernička nada i obećanje: i naša smrtna tijela te padajuća narav bit će jednoga dana preobraženi i sudjelovati u nebeskom, nepristupačnom svjetlu Njegove uskrsne slave.