Matej 17,23 — Evanđelje po Mateju

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

"i ubit će njega, i na treći dan bit će uskrišen. i ožalostiše se veoma."

1.καὶ ἀποκτενοῦσιν αὐτόν (i ubit će njega / ga)

Izvornik i transliteracijaκαὶ ἀποκτενοῦσιν αὐτόν (kai apoktenousin auton)

Gramatičke nijanseGlagol ἀποκτενοῦσιν je u futuru aktivnom indikativa, 3. lice množine od glagola ἀποκτείνω (apokteino - ubiti, usmrtiti, pogubiti). Zamjenica αὐτόν je u akuzativu jednine muškog roda.

Teološko značenjeGlagol apokteino označava nasilno, fizičko usmrćenje i pogubljenje. U kontekstu Isusove druge najave muke (Matej 17,23), uporaba aktivnog futura jasno ukazuje na povijesnu neminovnost Njegove žrtve i Njegovu potpunu svijest o nasilnoj smrti koja Ga čeka od strane ljudskih vlasti.

2.τῇ τρίτῃ ἡμέρᾳ (na treći dan / u treći dan)

Izvornik i transliteracijaτῇ τρίτῃ ἡμέρᾳ (tē tritē hēmera)

Gramatičke nijanseSintagma se sastoji od određenog člana (τῇ), rednog broja (τρίτῃ) i imenice (ἡμέρᾳ), sve u dativu jednine ženskog roda. Dativ se ovdje koristi kao vremenski dativ (dativ vremena ili locativus temporis), koji označava točnu vremensku točku radnje (odgovara na pitanje: 'kada?'). U hrvatskom jeziku dativni član i imenicu najpreciznije prenosimo prijedlogom 'na' ili 'u'.

Teološko značenje'Treći dan' je temeljni eshatološki i kristološki motiv. U biblijskoj tradiciji (npr. Hošea 6,2), treći dan predstavlja dan božanske intervencije, potpunog izbavljenja i pobjede života nad smrću. Precizno vremensko odredište naglašava da Isusova smrt nije nepredviđena tragedija, već savršeno planiran čin Božjeg nauma otkupljenja.

3.ἐγερθήσεται (bit će uskrišen / bit će podignut)

Izvornik i transliteracijaἐγερθήσεται (egerthēsetai) od glagola ἐγείρω (egeiro)

Gramatičke nijanseGlagol je u futuru pasivnom indikativa, 3. lice jednine.

Teološko značenjePasivni oblik egerthēsetai (doslovno: 'bit će podignut') predstavlja klasični teološki pasiv (passivum divinum). Taj gramatički oblik ukazuje na to da je Bog Otac vršitelj radnje – Isus ovdje ne ustaje sam od sebe, već Ga Otac svojom suverenom silom podiže iz mrtvih. Glagol egeiro u osnovi znači 'probuditi iz sna' ili 'podignuti onoga koji leži', čime se smrt teološki redefinira kao privremeno stanje iz kojeg Bog podiže na novi, proslavljeni život.

4.καὶ ἐλυπήθησαν (i ožalostiše se / i rastužiše se)

Izvornik i transliteracijaκαὶ ἐλυπήθησαν (kai elypēthēsan) od glagola λυπέω (lypeo - ožalostiti, rastužiti)

Gramatičke nijanseGlagol je u aoristu pasivnom indikativa, 3. lice množine, s deponentnim/medijalnim značenjem ('rastužiti se', 'pasti u žalost'). Aorist označava svršenu radnju u prošlosti, odnosno trenutnu, duboku i cjelovitu emotivnu reakciju učenika na Isusove riječi.

Teološko značenjeUčenici reagiraju isključivo na prvi dio Isusova proročanstva (o nasilnoj smrti), dok obećanje o uskrsnuću na treći dan ostaje potpuno u sjeni njihove tuge. Ovo naglašava ljudsku slabost, duhovno nerazumijevanje i nemogućnost učenika da prije proslavljenja i silaska Duha Svetoga shvate nužnost križa za spasenje.

5.σφόδρα (veoma / silno / jako)

Izvornik i transliteracijaσφόδρα (sphodra)

Gramatičke nijansePrilog za način i stupanj koji znači 'silno', 'veoma', 'izuzetno', 'krajnje'.

Teološko značenjeRiječ sphodra pojačava intenzitet žalosti učenika. Matej ovim prilogom želi istaknuti dubinu njihovog šoka i očaja. Ta krajnja ljudska tuga stoji u oštrom teološkom kontrastu prema neizmjenjivoj radosti uskrsnuća koja slijedi, prikazujući prelazak iz potpunog ljudskog beznađa u suvereni Božji trijumf.

Ovaj stih (Matej 17,23), koji predstavlja drugu Isusovu najavu muke, smrti i uskrsnuća, sažima samu srž kršćanskog evanđelja i pashalnog otajstva. U njemu se jasno isprepliću neizbježnost ljudske zloće i patnje ('ubit će ga') sa suverenom Božjom moći i planom spasenja ('na treći dan bit će uskrišen'). Isus s potpunom sviješću i autoritetom korača prema križu, znajući da smrt nema posljednju riječ, već da je ona nužan prolaz do proslave i pobjede života.

Reakcija učenika ('ožalostiše se veoma') duboko je poučna u duhovnom i teološkom smislu: ona otkriva prirodnu ljudsku sklonost usredotočenosti na trenutačnu patnju, gubitak i križ, pri čemu se lako gubi iz vida Božje obećanje konačnice i uskrsnuća. Stih nas poziva na cjelovito poimanje vjere u kojem se križ nikada ne promatra bez svjetla trećega dana, podsjećajući da Božja suverena milost i pobjeda uvijek nadilaze ljudsku tugu i strah.