I upitaše Ga učenici govoreći: "Zašto dakle pismoznanci govore da najprije treba doći Ilija?"
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
I upitaše Ga učenici govoreći: "Zašto dakle pismoznanci govore da najprije treba doći Ilija?"
A On odgovori i reče: "Ilija doduše dolazi i uspostavit će sve;
ali govorim vam da Ilija već dođe, i ne prepoznaše ga, nego učiniše s njime koliko god htjedoše; tako i Sin Čovječji ima trpjeti od njih."
Tada razumješe učenici da im reče o Ivanu Krstitelju.
I kad dođoše k mnoštvu, pristupi Mu čovjek klečeći pred Njim
ali govorim vam da Ilija već dođe, i ne prepoznaše ga, nego učiniše s njime koliko god htjedoše; tako i Sin Čovječji ima trpjeti od njih."
Ali vam kažem da je Ilija već došao, i ne poznaše ga; nego učiniše s njime šta htješe: tako i sin čovječij treba da postrada od njih.
λέγω δὲ ὑμῖν ὅτι Ἠλίας ἤδη ἦλθεν, καὶ οὐκ ἐπέγνωσαν αὐτὸν ἀλλ᾽ ἐποίησαν ἐν αὐτῷ ὅσα ἠθέλησαν· οὕτως καὶ ὁ υἱὸς τοῦ ἀνθρώπου μέλλει πάσχειν ὑπ᾽ αὐτῶν.
legō de humin hoti Ēlias ēdē ēlthen kai ouk epegnōsan auton all᾽ epoiēsan en autō hosa ēthelēsan houtōs kai ho huios tou anthrōpou mellei paschein hup᾽ autōn
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Kažem a vama da Ilija već dođe, i ne prepoznaše ga nego učiniše u njemu koliko god htjedoše; tako i taj Sin tog čovjeka ima trpjeti od njih."
1. Kažem a vama Izvornik: λέγω δὲ ὑμῖν [legō de humin] Gramatika: Glagol u prezentu indikativa aktivnog, 1. lice jednine, sa suprotnim veznikom 'de' (koji odgovara čestici 'men' iz prethodnog stiha) i osobnom zamjenicom u dativu množine. Izriče izravnu suprotnost uobičajenom shvaćanju pismoznanaca. Značenje: Tipična Isusova proročka i mesijanska formula kojom on svojom vlašću tumači Pisma i otkriva skrivenu zbilju Božjega kraljevstva.
2. već dođe Izvornik: ἤδη ἦλθεν [ēdē ēlthen] Gramatika: Vremenski prilog praćen glagolom u aoristu indikativa aktivnog, 3. lice jednine. Aorist ovdje označava povijesno dovršenu činjenicu ('već je došao'). Značenje: Otkriva da se očekivani eshatološki dolazak Ilije već zbio u osobi i djelovanju Ivana Krstitelja, što mijenja dotadašnje shvaćanje pismoznanaca.
3. ne prepoznaše Izvornik: οὐκ ἐπέγνωσαν [ouk epegnōsan] Gramatika: Objektivna negacija s glagolom u aoristu indikativa aktivnog, 3. lice množine. Prefiks 'epi-' pojačava glagol spoznavanja, označavajući potpuno, istinsko prepoznavanje nečijeg identiteta i poslanja. Značenje: Iako su pismoznanci teoretski znali da Ilija mora doći, zbog duhovne sljepoće nisu u Ivanu Krstitelju prepoznali Božjeg glasnika i njegov poziv na obraćenje.
4. učiniše u njemu koliko god htjedoše Izvornik: ἐποίησαν ἐν αὐτῷ ὅσα ἠθέλησαν [epoiēsan en autō hosa ēthelēsan] Gramatika: Dva glagola u aoristu indikativa aktivnog, 3. lice množine, povezana odnosnom zamjenicom u akuzativu množine srednjeg roda. Konstrukcija 'učiniti u njemu' (s prijedlogom 'en' i dativom) semitski je izričaj za samovoljno postupanje prema nekome kao prema bespomoćnom predmetu. Značenje: Opisuje odbacivanje i mučeničku smrt Ivana Krstitelja kao rezultat ljudske samovolje koja se protivi Božjem planu, ali ga time nehotice i ispunjava.
5. ima trpjeti Izvornik: μέλλει πάσχειν [mellei paschein] Gramatika: Pomoćni glagol u prezentu indikativa aktivnog, 3. lice jednine, s prezentskim infinitivom aktivnim. Ova perifrastična konstrukcija ne izražava samo običnu budućnost, nego neizbježnost koja proizlazi iz božanskog određenja ('predstoji mu da trpi', 'mora trpjeti'). Značenje: Sudbina preteče izravno naviješta sudbinu Mesije: kao što je Ilija (Ivan) bio odbačen i pogubljen, tako je i patnja Sina Čovječjega neizbježan dio Božjeg spasenjskog nauma. Imena: - Ilija [Ἠλίας (heb. אֵלִיָּהוּ) / Ēlias (heb. Elijahu)] (osoba) Znači: Moj Bog je Jahve Tvorba: Grčki oblik hebrejskog imena Elijahu, sastavljenog od imenice 'El' (Bog) s posvojnim sufiksom za 1. lice jednine (-i, 'moj') te skraćenog oblika Božjeg imena 'Jahu' (Jahve).
Ovaj stih (Matej 17,12) predstavlja ključnu prijelaznu točku u kojoj Isus razbija iluzije svojih učenika o zemaljskom, trijumfalističkom Mesiji. Potvrđujući da je Ilija već došao u osobi Ivana Krstitelja, Isus razotkriva tragičnu duhovnu sljepoću onovremenog vjerskog i političkog vodstva. Umjesto da prepoznaju Božjeg glasnika i prihvate poziv na pokajanje, oni su ga odbacili i samovoljno pogubili. Ta povijesna nepravda nad pretečom služi kao neizbježan proročki navještaj sudbine samoga Mesije.
Glavna teološka poruka stiha leži u neraskidivoj povezanosti između preteče i Mesije te u nerazumijevanju Božjih putova od strane svijeta. Isus, kao Sin Čovječji, svjesno i dragovoljno prihvaća put križa, pokazujući da patnja i trpljenje nisu znak slabosti niti Božjeg neuspjeha, već sam vrhunac božanskog plana otkupljenja. Bog svoju najveću pobjedu i spasenje svijeta ne ostvaruje kroz silu i dominaciju, već kroz poniznost, žrtvu i patnju pravednika, pozivajući time i sve svoje sljedbenike na spremnost nošenja vlastitog križa.