Ali, Ja vam to kažem; Ilija je već došao, i, umjesto da ga prepoznaju, oni su učinili s njim što su htjeli. Sin Čovječji također će patiti od njih.
Ali, Ja vam to kažem; Ilija je već došao, i, umjesto da ga prepoznaju, oni su učinili s njim što su htjeli. Sin Čovječji također će patiti od njih.
Tada učenici shvatiše da im je On govorio o Ivanu Krstitelju.
Kad oni stigoše blizu mnoštva, jedan se čovjek približi i reče Mu padajući na koljena:
Gospodine, smiluj se mom sinu: on je mjesečar i mnogo pati; on često pada u vatru i u vodu.
Ja sam ga dovodio Tvojim učenicima, ali oni ga nisu mogli ozdraviti.
Kad oni stigoše blizu mnoštva, jedan se čovjek približi i reče Mu padajući na koljena:
I kad dođoše k narodu, pristupi k njemu čovjek klanjajući mu se,
Καὶ ἐλθόντων αὐτῶν πρὸς τὸν ὄχλον προσῆλθεν αὐτῷ ἄνθρωπος γονυπετῶν αὐτὸν
Kai elthontōn autōn pros ton ochlon prosēlthen autō anthrōpos gonupetōn auton
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I došavši k mnoštvu pristupi mu čovjek klečeći pred njim"
1.Καὶ ἐλθόντων (I došavši / Kada su došli)
Hrvatski prijevodI došavši (kada su došli / nakon što su došli)
Izvornik (grč.)Καὶ ἐλθόντων
TransliteracijaKai elthōntōn
Gramatička analizaRiječ je o participu aorista drugog, aktivnog glasa, u genitivu množine muškoga roda glagola ἔρχομαι (erchomai - doći, ići), vezanog veznikom καὶ (kai - i). Nalazi se u gramatičkoj konstrukciji genitiva apsolutnog (genitivus absolutus), karakterističnoj za starogrčki jezik, kojom se izražava vremenska okolnost neovisna o subjekta glavne rečenice. Aorist ukazuje na dovršenu radnju: silazak s gore i dolazak u dolinu dogodio se prije nego što im je čovjek pristupio.
Teološko značenjeOvaj izraz označava dramatičan prijelaz i kontrast u Matejevom evanđelju (Mt 17,14). Isus te trojica njegovih najbliskijih učenika (Petar, Jakov i Ivan) tek silaze s gore Preobraženja gdje su promatrali nebesku slavu, božansku svjetlost i čuli Očev glas. Dolazak u dolinu među mnoštvo predstavlja povratak u stvarnost palog svijeta obilježenog grijehom, patnjom, nevjerom i demonskim tlačenjem. To naglašava narav Isusova poslanja – on ne ostaje na gori slave, već silazi u dolinu ljudske boli kako bi služio i spašavao.
2.πρὸς τὸν ὄχλον (k mnoštvu / prema narodu)
Hrvatski prijevodk mnoštvu (k narodu, prema svjetini)
Izvornik (grč.)πρὸς τὸν ὄχλον
Transliteracijapros ton ochlon
Gramatička analizaPrijedlog πρὸς (pros) s akuzativom jednine muškoga roda imeničke sintagme τὸν ὄχλον (ton ochlon) označava smjer kretanja, približavanje i kontakt. Određeni član τὸν ukazuje na poznato, već okupljeno mnoštvo koje je čekalo podno gore i u kojem su ostali učenici vodili bezuspješnu raspravu te pismoznanci raspravljali s njima.
Teološko značenjeU Evanđeljima riječ ὄχλος (ochlos) često označava običan, siromašan i nevoljan narod, za razliku od vjerskih elita ili uskog kruga učenika. To je mnoštvo koje je 'kao ovce bez pastira', koje traži iscjeljenje, oslobođenje i istinu. Dolazak k mnoštvu prizor je Isusove pastirske skrbi i milosrđa prema slomljenom čovječanstvu.
3.προσῆλθεν αὐτῷ (pristupi mu / priđe mu)
Hrvatski prijevodpristupi mu (priđe mu)
Izvornik (grč.)προσῆλθεν αὐτῷ
Transliteracijaprosēlthen autō
Gramatička analizaGlagol προσῆλθεν je indikativ aorista aktivnog glasa, 3. lice jednine od glagola προσέρχομαι (proserchomai - pristupiti, doći k nekomu). Slijedi mu osobna zamjenica αὐτῷ u dativu jednine muškoga roda (njemu, mu). Aorist ovdje izražava povijesni, konkretni i trenutačni čin pristupanja Isusu.
Teološko značenjeGlagol προσέρχομαι u Matejevom evanđelju ima posebno teološko značenje. To nije samo fizičko kretanje prema nekome, već često ima religiozni, bogoslužni karakter – označava pristupanje s vjerom, molitvom, poštovanjem i traženjem spasenjske pomoći od božanskog autoriteta. Nakon što ostali učenici nisu uspjeli izliječiti njegovog sina, otac pristupa izravno Isusu kao jedinom izvoru nade i moći.
4.ἄνθρωπος (čovjek)
Hrvatski prijevodčovjek
Izvornik (grč.)ἄνθρωπος
Transliteracijaanthrōpos
Gramatička analizaImenica muškoga roda u nominativu jednine, vrši funkciju subjekta u glavnoj rečenici. Imenica je anartrična (bez određenog člana), što ukazuje na jednog pojedinca iz mnoštva čiji identitet nije određen imenom niti društvenim statusom, već njegovom ljudskom situacijom i očinstvom.
Teološko značenjeRiječ ἄνθρωπος označava ljudsko biće u njegovoj krhkosti i stvorenosti. Ovaj čovjek, ojađen otežanim stanjem svoga sina te razočaran nemoći Isusovih učenika, predstavlja sliku cijelog palog čovječanstva koje traži otkupljenje. U njegovom liku prepoznaje se svaki čovjek koji svoju tjeskobu i nemoć donosi pred Krista.
5.γονυπετῶν αὐτὸν (klečeći pred njim / padajući na koljena pred njim)
Hrvatski prijevodklečeći pred njim (padajući mu na koljena / koljenopadajući mu)
Izvornik (grč.)γονυπετῶν αὐτὸν
Transliteracijagonupetōn auton
Gramatička analizaγονυπετῶν je particip prezenta aktivnog glasa, u nominativu jednine muškoga roda od glagola γονυπετέω (gonupeteō - kleknuti, pasti na koljena). Glagol je složenica od imenice γόνυ (gony - koljeno) i glagola πίπτω (piptō - pasti). Particip prezenta označava radnju koja se odvija usporedno s glavnim glagolom (pristupio je klečeći) te izražava stav i način na koji čovjek pristupa. U grčkom jeziku Novoga zavjeta (koine), ovaj glagol može prelazno upravljati akuzativom αὐτὸν (pred njim/njega), što izražava objekt klanjanja i poniznosti.
Teološko značenjePadanje na koljena u antičkom i biblijskom svijetu bila je gesta krajnje poniznosti, dubokog štovanja, podnošenja usrdne molbe te priznavanja nečijeg vrhovnog autoriteta i vlastite potpune ovisnosti. Čovjek ne dolazi Isusu kao ravnopravnom sugovorniku, već pada na koljena u stavu vapaja za milost. Ovaj čin predstavlja prototip vjerničkog stava pred Kristom: u trenutku najveće ljudske nemoći i nevolje, jedini ispravan odgovor jest ponizno klečanje pred Gospodinom koji jedini ima suverenu vlast nad silama tame i bolesti.
Ovaj stih iz Matejeva evanđelja (Mt 17,14) predstavlja snažnu teološku i narativnu prekretnicu koja opisuje silazak Isusa i trojice učenika s gorskog vrha Preobraženja natrag u dolinu ljudske patnje i duhovne borbe. Dolazak među mnoštvo naglašava da božanska slava objavljena na gori nije namijenjena uzmicanju od svijeta, već služi kao temelj i autoritet za poslanje u svijetu slomljenosti, grijeha i patnje.
U središtu prizora nalazi se gesta očajnog oca koji pristupa Isusu padajući mu na koljena. Taj čin klečanja objedinjuje duboku ljudsku nemoć s iskrenim štovanjem i vjerom u Isusovu spasonosnu moć. Stih nas uči da se pravi susret s Kristom događa kada vlastitu nevolju i ograničenost donesemo pred njega u poniznoj molitvi te da je izravan pristup Spasitelju jedini odgovor kada sve ljudske snage i posredništva zakažu.