A kad podigoše oči svoje, nikoga ne vidješe doli Isusa Samoga.
A kad podigoše oči svoje, nikoga ne vidješe doli Isusa Samoga.
I dok su silazili s gore, zapovjedi im Isus govoreći: "Nikomu ne recite viđenje sve dok Sin Čovječji od mrtvih ne bude podignut."
I upitaše Ga učenici govoreći: "Zašto dakle pismoznanci govore da najprije treba doći Ilija?"
A On odgovori i reče: "Ilija doduše dolazi i uspostavit će sve;
ali govorim vam da Ilija već dođe, i ne prepoznaše ga, nego učiniše s njime koliko god htjedoše; tako i Sin Čovječji ima trpjeti od njih."
I upitaše Ga učenici govoreći: "Zašto dakle pismoznanci govore da najprije treba doći Ilija?"
I zapitaše ih učenici njegovi govoreći: zašto dakle književnici kažu da Ilija najprije treba da dođe?
Καὶ ἐπηρώτησαν αὐτὸν οἱ μαθηταὶ αὐτοῦ λέγοντες· τί οὖν οἱ γραμματεῖς λέγουσιν ὅτι Ἠλίαν δεῖ ἐλθεῖν πρῶτον;¶
Kai epērōtēsan auton hoi mathētai autou legontes ti oun hoi grammateis legousin hoti Ēlian dei elthein prōton
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I upitaše njega ti učenici govoreći: zašto dakle ti pismoznanci govore da Iliju treba doći najprije?"
1. upitaše Izvornik: ἐπηρώτησαν [epērōtēsan] Gramatika: Glagol u aoristu indikativa aktivnog, 3. lice množine. Složeni glagol s prijedložnim prefiksom (epi-) označava izravno, ciljano postavljanje pitanja kako bi se razjasnila nedoumica. Značenje: Učenici, potaknuti viđenjem Ilije na gori i Isusovim spomenom uskrsnuća, traže tumačenje Pisma od svog Učitelja.
2. zašto dakle Izvornik: τί οὖν [ti oun] Gramatika: Upitna zamjenica srednjeg roda u akuzativu jednine (u priložnoj službi: 'zašto') praćena zaključnom česticom. Čestica 'oun' povezuje pitanje s netom doživljenim događajem i Isusovim riječima. Značenje: Izražava logičku zbunjenost učenika: ako je Mesija već ovdje, a Ilija se na gori samo kratko pojavio i otišao, kako se to slaže s redoslijedom koji naučavaju tumači Zakona.
3. ti pismoznanci Izvornik: οἱ γραμματεῖς [hoi grammateis] Gramatika: Imenica muškog roda u nominativu množine s određenim članom. Član označava poznatu, službenu skupinu tumača Pisma u Izraelu. Značenje: Predstavljaju službenu teološku predaju židovstva koja je na temelju proroka Malahije naučavala da Ilija mora prethoditi općem uskrsnuću i dolasku Mesije.
4. treba Izvornik: δεῖ [dei] Gramatika: Bezlični glagol u prezentu indikativa aktivnog, 3. lice jednine. Zahtijeva akuzativ s infinitivom ('Iliju doći') i izražava objektivnu nužnost. Značenje: U Novom zavjetu ovaj glagol označava božansku nužnost ('božanski dei') — ono što se mora dogoditi jer je tako određeno u Božjem planu i prorečeno u Pismima.
5. doći najprije Izvornik: ἐλθεῖν πρῶτον [elthein prōton] Gramatika: Aoristni infinitiv aktivni praćen prilogom (akuzativ jednine srednjeg roda rednog broja 'prvi'). Aoristni infinitiv stavlja naglasak na sam čin dolaska kao cjelovit događaj prije Mesijina očitovanja. Značenje: Upućuje na eshatološki redoslijed iz knjige proroka Malahije (Mal 3,23), prema kojemu Ilija dolazi kao preteča pripremiti narod prije velikog i strašnog Dana Gospodnjeg. Imena: - Ilija [Ἠλίαν (heb. אֵלִיָּהוּ) / Ēlian (heb. Elijahu)] (osoba) Znači: Moj Bog je Jahve Tvorba: Grčki oblik hebrejskog imena Elijahu, sastavljenog od imenice 'El' (Bog) s posvojnim sufiksom za 1. lice jednine (-i, 'moj') te skraćenog oblika Božjeg imena 'Jahu' (Jahve).
Matej 17,10 predstavlja ključan trenutak u kojem se susreću tradicijsko židovsko očekivanje i novozavjetno ispunjenje eshatoloških proročanstava. Pitanje učenika otkriva njihovu iskrenu teološku zbunjenost nakon iskustva Preobraženja: suočeni s Isusovom božanskom slavom i istodobnim nalogom o šutnji o Njegovu mesijanskom identitetu, oni pokušavaju pomiriti službeni nauk pismoznanaca – prema kojem Ilija mora doći najprije kako bi javno i trijumfalno obnovio Izrael – s realnošću Isusova skrivenog mesijanstva i neposrednog puta prema križu.
Glavna poruka stiha leži u prijelazu s doslovnog, trijumfalističkog tumačenja Pisma na dublje, duhovno prepoznavanje Božjeg plana spasenja. Ovaj stih služi kao uvod u Isusovo redefiniranje proročanstva iz Malahije 4,5: Božja nužnost (dei) je ispunjena, ali ne na način ljudske slave. Ilija je doista došao "najprije" u osobi Ivana Krstitelja, pozivajući na pokajanje i doživljavajući odbacivanje i mučeništvo. Time evanđelist Matej naglašava da se Božja obećanja ostvaruju nepogrešivo, ali često kroz otajstvo poniznosti i križa, pozivajući vjernike da prepoznaju Božje djelovanje iza vela ljudskih očekivanja.