Matej 17,20 — Evanđelje po Mateju

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

"On pak kaže njima: Zbog malovjernosti vaše; zaista jer kažem vama, ako imate vjeru kao zrno gorušice, reći ćete gori ovoj: Prijeđi odavde onamo, i prijeći će, i ništa neće biti nemoguće vama."

1.ὁ δὲ λέγει αὐτοῖς (On pak kaže njima)

Hrvatski prijevodOn pak kaže / govori njima

Izvornik (grč.)ὁ δὲ λέγει αὐτοῖς

Transliteracijaho de legei autois

Gramatičke nijanseOdređeni član „ὁ“ (ho) u nominativu funkcionira kao pokazna/osobna zamjenica (On, tj. Isus). Čestica „δὲ“ (de) je suprotnodopunski veznik koji po grčkom pravilu zauzima drugo mjesto u rečenici (postpozitivno), označavajući prijelaz ili blagi kontrast u dijalogu. Glagol „λέγει“ (legei) stoji u prezentu aktivnom indikativa, 3. lice jednine (od korijena λέγω). Uporaba tzv. historijskog prezenta daje živost i dramatičnost naraciji, uvodeći čitatelja izravno u prizor. Zamjenica „αὐτοῖς“ (autois) je u dativu množine muškog roda (dativ primaoca).

Teološko značenjeIsus odgovara na neuspjeh svojih učenika u izgonu demona iz opsjednutog dječaka (Mt 17,19). Korištenje prezenta („kaže“) naglašava trajnu, trajno aktualnu valjanost Njegovog odgovora – Isusova dijagnoza duhovne nemoći i Njegov poziv na pouzdanje odzvanjaju kroz sve vjekove Crkve.

2.Διὰ τὴν ὀλιγοπιστίαν ὑμῶν (Zbog malovjernosti vaše)

Hrvatski prijevodZbog malovjernosti vaše / Zbog vašeg malovjerja

Izvornik (grč.)Διὰ τὴν ὀλιγοπιστίαν ὑμῶν

Transliteracijadia tēn oligopistian hymōn

Gramatičke nijansePrijedlog „Διὰ“ (dia) uz akuzativ izražava uzrok ili razlog („zbog“, „radi“, „uslijed“). Imenica „ὀλιγοπιστία“ (oligopistia) je složenica sastavljena od pridjeva ὀλίγος (oligos – malo, neznatno) i imenice πίστις (pistis – vjera, pouzdanje), ovdje u akuzativu jednine ženskog roda sa članom τὴν (tēn). Zamjenica „ὑμῶν“ (hymōn) je osobna zamjenica 2. lica množine u posvojnom genitivu („vaše“).

Teološko značenjeIzuzetno je važno primijetiti da Isus učenike ne optužuje za potpunu nevjeru (ἀπιστία, apistia – kakvu su pokazivali farizeji i protivnici), nego za „malovjernost“ (ὀλιγοπιστία) – manjkavu, kolebljivu vjeru koja posustaje pred velikim preprekama. Ovdje se otkriva temeljni duhovni zakon: duhovna nemoć u službi izravna je posljedica slabljenja pouzdanja u Božju moć te uzdanja u vlastite metode, rutinu ili prošla iskustva.

3.ἀμὴν γὰρ λέγω ὑμῖν (zaista jer kažem vama)

Hrvatski prijevodZaista, naime, kažem vama / Zaista, kažem vam

Izvornik (grč. / hebr.)ἀμὴν γὰρ λέγω ὑμῖν

Transliteracijaamēn gar legō hymin

Gramatičke nijanseRiječ „ἀμὴν“ (amēn) je grčka transliteracija hebrejskoga korijena אמן (’āmēn), što znači „čvrsto“, „pouzdano“, „istinito“. Veznik „γὰρ“ (gar – jer, naime, doista) postavljen je postpozitivno i uzročno obrazlaže prethodnu tvrdnju o malovjernosti. Glagol „λέγω“ (legō) je prezent aktivni indikativ, 1. lice jednine („ja kažem/govorim“), a „ὑμῖν“ (hymin) je dativ množine („vama“).

Teološko značenjeU židovskoj tradiciji riječ „amen“ koristila se na kraju molitve ili blagoslova kao potvrda i slaganje („neka tako bude“, „istinito je“). Isus, međutim, jedinstveno u cjelokupnoj povijesti koristi „Amen“ na samom početku svojih izjava kako bi naglasio apsolutni božanski autoritet, nepogrešivu istinitost i svečanu težinu onoga što slijedi. Isus ne seže za autoritetom drugih učitelja i rabina, već govori iz vlastitog suverenog božanskog autoriteta.

4.ἐὰν ἔχητε πίστιν ὡς κόκκον σινάπεως (ako imate vjeru kao zrno gorušice)

Hrvatski prijevodAko imate vjeru kao zrno gorušice

Izvornik (grč.)ἐὰν ἔχητε πίστιν ὡς κόκκον σινάπεως

Transliteracijaean echēte pistin hōs kokkon sinapeōs

Gramatičke nijanseVeznik „ἐὰν“ (ean – ako) uvodi pogodbenu rečenicu (pogodba 3. tipa ili potencijalna pogodba za budućnost) i zahtijeva konjunktiv. Glagol „ἔχητε“ (echēte) je prezent aktivni konjunktiv, 2. lice množine od ἔχω (echō – imati), što ukazuje na trajno stanje posjedovanja. Imenica „πίστιν“ (pistin) je akuzativ jednine ženskog roda (objekt glagola). Prilog „ὡς“ (hōs) izražava usporedbu („kao“, „poput“). Riječ „κόκκον“ (kokkon) je akuzativ jednine muškog roda (zrno, sjemenka), a „σινάπεως“ (sinapeōs) je genitiv jednine srednjeg roda (gorušica, senf – genitiv svojstva ili podrijetla).

Teološko značenjeGorušičino zrno u židovskim je poslovicama onoga vremena bilo sinonim za nešto najmanje i neznatno na svijetu. Isus ovdje iznosi veličanstven duhovni paradoks: snaga i učinkovitost vjere ne leže u njezinoj kvantiteti („veličini“) niti u emocionalnom intenzitetu vjernika, nego u njezinoj autentičnosti, živosti te u OBJEKTU na koji je usmjerena (u svemogućeg Boga). Za razliku od mrtvog zrna pijeska, sjemenka gorušice u sebi nosi život, rast i organski potencijal. Čak i „najmanja“, ali istinska, živa vjera povezuje konačnog i slabog čovjeka s beskonačnom Božjom silom. Vjera nije magična energija koju čovjek sam po sebi proizvodi, već kanal kroz koji djeluje suvereni Bog.

5.ἐρεῖτε τῷ ὄρει τούτῳ· Μετάβα ἔνθεν ἐκεῖ (reći ćete gori ovoj: Prijeđi odavde onamo)

Hrvatski prijevodReći ćete gori ovoj / planini ovoj: Prijeđi odavde onamo

Izvornik (grč.)ἐρεῖτε τῷ ὄρει τούτῳ· Μετάβα ἔνθεν ἐκεῖ

Transliteracijaereite tō orei toutō; metaba enthen ekei

Gramatičke nijanseGlagol „ἐρεῖτε“ (ereite) je futur aktivni indikativ, 2. lice množine (od korijena ἐρέω/λέγω – reći ćete), što izražava sigurno obećanje i nadležnost vjere. Izraz „τῷ ὄρει τούτῳ“ (tō orei toutō) sastoji se od određenog člana, imenice ὄρος (oros – gora, planina) i pokazne zamjenice οὗτος (houtos – ovaj), sve u dativu jednine srednjeg roda (dativ oslovljavanja/usmjerenja). Glagol „Μετάβα“ (metaba) je aorist drugi aktivni imperativ, 2. lice jednine od μεταβαίνω (metabainō – prijeći, premjestiti se); imperativ aorista naglašava trenutačnu, odlučnu i potpunu zapovijed bez odgode. Riječi „ἔνθεν“ (enthen – odavde) i „ἐκεῖ“ (ekei – onamo, tamo) su prilozi mjesta.

Teološko značenjeIzraz „premještati planine“ bio je uobičajena rabinska metafora (tzv. „ōqēr hārîm“ – čupač planina) za svladavanje naizgled nesavladivih prepreka ili rješavanje najtežih intelektualnih i duhovnih problema. Isus koristi ovu snažnu hiperbolu da bi pokazao kako za vjeru oslonjenu na Boga ne postoji nikakva prepreka koja bi bila nepremostiva. Ovdje nije riječ o hvalisavom ili hirovitom fizikalnom premještanju zemljopisnih gora, već o duhovnom autoritetu nad silama tame i zemaljskim nemogućnostima (poput teške opsjednutosti i patnje dječaka u neposrednom kontekstu poglavlja).

6.καὶ μεταβήσεται, καὶ οὐδὲν ἀδυνατήσει ὑμῖν (i prijeći će, i ništa neće biti nemoguće vama)

Hrvatski prijevodI prijeći će (premjestiće se), i ništa neće biti nemoguće vama / ništa vam neće biti neizvedivo

Izvornik (grč.)καὶ μεταβήσεται, καὶ οὐδὲν ἀδυνατήσει ὑμῖν

Transliteracijakai metabēsetai, kai ouden adynatēsei hymin

Gramatičke nijanseGlagol „μεταβήσεται“ (metabēsetai) je futur medijalni indikativ (s aktivnim/deponentnim značenjem), 3. lice jednine od μεταβαίνω – izražava apsolutnu sigurnost ishoda radnje („sigurno će prijeći/premjestiti se“). Riječ „οὐδὲν“ (ouden) je nominativ jednine srednjeg roda od οὐδείς (oudeis – nitko, ništa, nijedna stvar), što predstavlja sveobuhvatnu negaciju. Glagol „ἀδυνατήσει“ (adynatēsei) je futur aktivni indikativ, 3. lice jednine od ἀδυνατέω (adynateō – biti nemoguć, ne imati snage/moći; tvorena od alfa-privativnog i glagola δύναμαι – moći). Zamjenica „ὑμῖν“ (hymin) je dativ množine („vama“, dativ interesa ili odnosa).

Teološko značenjeObećanje „ništa vam neće biti nemoguće“ predstavlja vrhunac i krunu Isusove pouke o moći vjere. Ova sveobuhvatna tvrdnja ne znači da vjernik dobiva bezuvjetnu svemoć za ostvarivanje vlastitih sebičnih prohtjeva, već da u okrilju Božje volje i Njegovog poslanja, onaj tko se potpuno pouzdaje u Boga ima pristup Njegovoj neograničeno velikoj sili. Ono što je ljudskim silama apsolutno nemoguće (poput oslobođenja od duhovne tame, iscjeljenja ili nadnaravnog proboja), postaje moguće kada svemogući Bog djeluje kroz autentičnu, pouzdanu vjeru svoga naroda.

Matej 17,20 donosi jednu od najsnažnijih i najutješnijih Isusovih pouka o prirodi i snazi vjere. Kontekst stiha je neuspjeh učenika da izliječe opsjednutog dječaka, što je dovelo do njihovog zbunjenog pitanja zašto su u tome bili nemoćni. Isusov odgovor precizno locira korijen problema: on se ne nalazi u veličini prepreke niti u nedostatku vanjskih metoda i rituala, već u „malovjernosti“ – kolebljivom pouzdanju koje se pred zastrašujućim problemom oslanja na ljudsku sposobnost umjesto na živoga Boga.

Glavna poruka stiha leži u oslobađajućem paradoksu gorušičinog zrna: božanska sila ne zahtijeva kvantitativno veliku ili savršenu vjeru, već autentičnu, živu vjeru koja je potpuno usmjerena na Bogom dano obećanje. Čak i „najmanja“ vjera, ako je istinska i povezana s Izvorom svemoći, ima autoritet nadoknaditi svaku ljudsku nemoć i ukloniti naizgled nesavladive duhovne i životne planine. Isus time prebacuje fokus s naših vlastitih ograničenja na neograničenu Božju moć, podsjećajući Crkvu svih vremena da u vršenju Božje volje i službe, onima koji vjeruju, ništa nije nemoguće.