A Isus odgovori i reče: "O naraštaju nevjerni i izopačeni, do kada ću biti s vama? Do kada ću vas podnositi? Dovedite Mi ga ovamo."
I zaprijeti mu Isus, i iziđe iz njega demon, i izliječen bi dječak od one ure.
Tada učenici pristupiše Isusu nasamo i rekoše: "Zbog čega mi ne mogosmo izbaciti ga?"
A On im govori: "Zbog malovjernosti vaše. Jer amen, govorim vam: ako imate vjeru kao zrno gorušice, reći ćete gori ovoj: 'Prijeđi odavde onamo', i prijeći će; i ništa vam neće biti nemoguće.
A ovaj rod ne izlazi osim molitvom i postom."
Tada učenici pristupiše Isusu nasamo i rekoše: "Zbog čega mi ne mogosmo izbaciti ga?"
Tada pristupiše učenici k Isusu i nasamo rekoše mu: zašto ga mi ne mogosmo izgnati?
Τότε προσελθόντες οἱ μαθηταὶ τῷ Ἰησοῦ κατ᾽ ἰδίαν εἶπον· διὰ τί ἡμεῖς οὐκ ἠδυνήθημεν ἐκβαλεῖν αὐτό;¶
Tote proselthontes hoi mathētai tō Iēsou kat᾽ idian eipon dia ti hēmeis ouk ēdunēthēmen ekbalein auto
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Tada pristupivši ti učenici <tom> Isusu na samo rekoše: zbog čega mi ne mogosmo izbaciti njega?"
1. pristupivši Izvornik: προσελθόντες [proselthontes] Gramatika: Particip aorista aktivnog u nominativu množine muškog roda. Označava radnju koja prethodi glavnom glagolu 'rekoše'. Značenje: U Matejevom evanđelju ovaj glagol redovito opisuje pristupanje Isusu s poštovanjem kao Učitelju i Gospodinu koji posjeduje božanski autoritet i znanje.
2. na samo Izvornik: κατ᾽ ἰδίαν [kat᾽ idian] Gramatika: Prijedložni izraz s prijedlogom uz akuzativ jednine ženskog roda posvojnog pridjeva (podrazumijeva se imenica za mjesto ili put). Idiomatski priložni izraz za privatnost i odvojenost od mnoštva. Značenje: Odvajanje od mnoštva stvara prostor za dublju pouku učenika. Javno čudo prelazi u privatnu katehezu u kojoj Isus otkriva unutarnje zakonitosti kraljevstva Božjega.
3. mi Izvornik: ἡμεῖς [hēmeis] Gramatika: Osobna zamjenica u nominativu množine, 1. lice. Budući da je lice već sadržano u glagolskom nastavku, izričito navođenje zamjenice nosi snažan naglasak i kontrast ('zašto baš mi'). Značenje: Učenici su zbunjeni jer im je Isus ranije već dao vlast da izgone nečiste duhove (Mt 10,1.8). Njihovo pitanje otkriva opasnost oslanjanja na prethodno primljeni status kao na automatsku moć, umjesto na živu ovisnost o Bogu.
4. ne mogosmo izbaciti njega Izvornik: οὐκ ἠδυνήθημεν ἐκβαλεῖν αὐτό [ouk ēdunēthēmen ekbalein auto] Gramatika: Nijekana čestica uz glagol 'moći' u aoristu indikativa pasivnog (deponentni oblik s aktivnim značenjem), 1. lice množine, te infinitiv aorista aktivnog i zamjenica u akuzativu srednjeg roda. Srednji rod zamjenice ('njega/to') odnosi se na imenicu 'demon' iz prethodnog stiha. Značenje: Iskreno priznanje vlastite nemoći prvi je korak prema duhovnom ozdravljenju učenika. Suočavanje s granicom vlastitih snaga otvara ih za Isusovu pouku o pravoj naravi vjere. Imena: - Isus [Ἰησοῦς (heb. יֵשׁוּעַ / יְהוֹשֻׁעַ) / Iēsous (Yeshua / Yehoshua)] (osoba) Znači: Jahve spašava Tvorba: Grčki oblik hebrejskog imena Ješua (skraćeno od Jehošua), tvorenog od teoforskog elementa Jahu (Jahve) i glagolskog korijena jaša' (spasiti, izbaviti).
Ovaj stih predstavlja ključan trenutak duhovnog preispitivanja i sazrijevanja Isusovih učenika. Nakon što su doživjeli javni neuspjeh i nemoć u pokušaju oslobađanja opsjednutog dječaka, učenici ne traže opravdanja pred mnoštvom, već u poniznosti pristupaju Isusu nasamo. Njihovo pitanje: »Zašto mi nismo mogli?« otkriva njihovu iskrenu želju da razmiju vlastito duhovno stanje i razloge gubitka duhovne sile koju su ranije uspješno primjenjivali.
Glavna poruka stiha leži u upozorenju protiv duhovne presumpcije i rutine. Učenici su upali u zamku oslanjanja na prošla iskustva i darovani autoritet kao na trajni osobni posjed ili magijsku formulu, zaboravljajući da je izvor svake duhovne moći trajan i živi odnos s Bogom. Stih nas uči da se svaki duhovni neuspjeh i nemoć trebaju donijeti pred Krista u osobnoj molitvi i skrovitosti (nasamo), gdje nam Bog otkriva da se pobjeda u duhovnom boju ne ostvaruje ljudskom sposobnošću, već potpunim pouzdanjem i neprekidnom vjerom u Njegovu snagu.