Evanđelje po Mateju 8

1Kako je Isus silazio s planine, veliko Ga je mnoštvo slijedilo. 2Kad evo jedan se gubavac približi i, poklonjen pred Njim, reče: "Gospodine, ako Ti to hoćeš, Ti me možeš očistiti." 3On ispruži ruku, dodirnu ga i reče: "Ja to hoću, budi očišćen." U jedan tren, on bi očišćen od svoje gube. 4A Isus mu reče: "Čuvaj se da ne kažeš nijednu riječ nikome, već se idi pokazati svećeniku i ponuditi milodar koji je Mojsije propisao; oni će imati jedno svjedočenje." 5Isus ulažaše u Kafarnaum kad jedan stotnik priđe k Njemu i zamoli Ga 6ovim riječima: „Gospodine, moj je sluga u kući, leži obolio od oduzetosti i strahovito pati.” 7Isus mu reče: "Ja ću ići izliječiti ga." Ali stotnik preuze: 8Gospodine, ja nisam dostojan da tu uđeš pod moj krov: reci samo jednu riječ i moj će sluga biti zdrav. 9Ja također, podvrgnut sam jednoj vlasti s vojnicima pod svojim zapovjedništvom, i ja kažem jednome: Idi i on ode, i jednome drugome: Dođi i on dođe, i svome robu: Učini ovo i on to učini. 10Slušajući ga, Isus bi zadivljen i reče onima koji su Ga slijedili: "Uistinu, Ja vam to kažem, ni kod koga u Izraelu Ja ne nađoh takvu vjeru." 11Također, ja vam ovo kažem, mnogi će doći s istoka i sa zapada zauzeti mjesto na gozbi s Abrahamom, Izakom i Jakovom u Kraljevstvu Nebeskom, 12dok će baštinici Kraljevstva biti bačeni u tmine vani: ondje će biti plač i škrgutanje zubima. 13I Isus reče stotniku: "Vrati se kući! Neka ti bude učinjeno kako si ti vjerovao." A sluga bi izliječen u taj sat. 14Kako Isus ulazaše u kuću Petrovu, On vidje njegovu punicu ležati u groznici. 15On joj dotaknu ruku, a groznica ju napusti; ona se diže i stade Ga služiti. 16Kad dođe večer, dovedoše Mu brojne opsjednute. On otjera duhove jednom riječi i izliječi sve bolesnike, 17da bi se ispunilo ono što bijaše rečeno po proroku Izaiji: On je taj koji je uzeo naše slabosti i preuzeo na Sebe naše bolesti. 18Videći veliko mnoštvo oko Sebe, Isus izdade zapovijed da se prijeđe na drugu obalu. 19Jedan se pismoznanac približi i reče Mu: "Učitelju, ja ću Te slijediti svuda kamo ideš." 20Isus mu reče: "Lisice imaju jazbinu, a ptice nebeske gnijezda: Sin Čovječji, On, nema gdje nasloniti glavu Svoju." 21Jedan Mu drugi učenik reče: "Gospodine, dopusti mi najprije otići ukopati svog oca." 22Ali, Isus mu reče: "Slijedi Me i ostavi mrtvima ukopavati svoje mrtve." 23On se uspne u barku, a Njegovi Ga učenici slijediše. 24Kad evo, na moru se zbi velika oluja, takva da barka bi sva prekrivena valovima. On, međutim, spavaše. 25Oni se približiše i probudiše Ga govoreći: "Gospodine, u pomoć! Propadosmo!" 26On im reče: "Zašto se bojite, malovjerni?" Tada ustade, zaprijeti vjetrovima i moru, i nastade velika tišina. 27Ljudi se začudiše i rekoše: "Tko li je ovaj da bi Mu se čak vjetrovi i more pokorili!" 28Kad bijaše stigao na drugu stranu, u gadarski kraj, dođoše Mu u susret dvojica opsjednutih koji su izišli iz grobnica, toliko opasni da se nitko nije usuđivao prolaziti tim putem ondje. 29I evo ih kako stadoše vikati: "U što se Ti miješaš, Sine Božji? Jesi li došao mučiti nas prije vremena?" 30A nešto dalje odatle bijaše jedno veliko krdo svinja na ispaši. 31Zlodusi preklinjahu Isusa, govoreći: "Ako nas tjeraš, pošalji nas u krdo svinja." 32On im reče: "Idite!" Oni iziđoše i uđoše u svinje; i cijelo se krdo sunovrati s visine nagiba u more, i izgiboše u vodi. 33Svinjari pobjegoše, odoše u grad i sve ispričaše, kao i stvar s opsjednutima. 34Tada sav grad iziđe u susret Isusu; čim Ga ugledaše, oni Ga zamoliše da napusti njihov kraj.