i dotaknu se ruke njezine, i pusti je groznica; te ona ustade i posluživaše Mu.
i dotaknu se ruke njezine, i pusti je groznica; te ona ustade i posluživaše Mu.
A kada nasta večer, donesoše Mu mnoge opsjednute, i On izbaci duhove Riječju i sve bolesnike izliječi,
kako bi se ispunilo ono što je rečeno po Izaiji proroku koji govori: "On slabosti naše uze i bolesti ponese."
Vidjevši pak Isus mnoštvo oko Sebe, zapovjedi da se ode na drugu stranu.
I pristupi jedan pismoznanac te Mu reče: "Učitelju, slijedit ću Te kamo god pođeš."
kako bi se ispunilo ono što je rečeno po Izaiji proroku koji govori: "On slabosti naše uze i bolesti ponese."
Da se zbude što je kazao Isaija prorok govoreći: on nemoći naše uze i bolesti ponese.
ὅπως πληρωθῇ τὸ ῥηθὲν διὰ Ἠσαΐου τοῦ προφήτου λέγοντος· αὐτὸς τὰς ἀσθενείας ἡμῶν ἔλαβεν καὶ τὰς νόσους ἐβάστασεν.¶
hopōs plērōthēa to rhēthen dia Ēsaiou tou prophētou legontos autos tas astheneias hēmōn elaben kai tas nosous ebastasen
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"kako bi se ispunilo ono rečeno kroz Izaiju proroka govorećeg: On slabosti naše uze i bolesti ponese."
1. kako bi se ispunilo Izvornik: ὅπως πληρωθῇ [hopōs plērōthēa] Gramatika: Veznik namjere uz glagol u aoristu pasivnom i konjunktivu, 3. lice jednine. Pasiv ovdje djeluje kao tzv. božanski pasiv (Bog je vršitelj radnje), a aorist označava cjelovito i konačno ostvarenje. Značenje: Matejeva tipična formula ispunjenja kojom pokazuje da Isusova djela ozdravljenja nisu slučajna, nego izravno ostvaruju Božji naum najavljen u Pismima.
2. ono rečeno kroz Izvornik: τὸ ῥηθὲν διὰ [to rhēthen dia] Gramatika: Poimeničeni particip aorista pasivnog u srednjem rodu uz prijedlog s genitivom koji označava posrednika. Takva konstrukcija precizno odvaja izvornog govornika od kanala prijenosa. Značenje: Bog je pravi autor proročke riječi (zato je glagol u pasivu), dok je prorok Izaija samo posrednik ('kroz' koga je riječ izgovorena).
3. On Izvornik: αὐτὸς [autos] Gramatika: Intenzivna zamjenica u nominativu jednine muškog roda, postavljena na sam početak citata. Budući da grčki glagol već sadrži lice, njezina prisutnost ovdje služi za snažno isticanje subjekta. Značenje: Naglašava isključivost: nitko drugi, nego upravo On osobno preuzima ljudsku patnju, čime se Isus izravno poistovjećuje s Patničkim slugom iz Izaije 53,4.
4. slabosti Izvornik: ἀσθενείας [astheneias] Gramatika: Imenica ženskog roda u akuzativu množine, tvorena od niječnog prefiksa i korijena koji znači 'snaga'. Doslovno označava stanje bez snage ili nemoć. Značenje: Obuhvaća svaku vrstu tjelesne krhkosti, iscrpljenosti i nemoći koja čovjeka čini ranjivim i nesposobnim da si sam pomogne.
5. uze Izvornik: ἔλαβεν [elaben] Gramatika: Glagol u aoristu aktivnom, indikativ, 3. lice jednine. Izražava konkretnu, dovršenu radnju uzimanja ili prihvaćanja nečega na sebe ili od nekoga. Značenje: Matej ne citira grčki prijevod Starog zavjeta (Septuagintu) koji ovdje spiritualizira tekst ('nosi naše grijehe'), nego izravno prevodi hebrejski izvornik kako bi naglasio da je Isus stvarno uklonio fizičke patnje bolesnika.
6. bolesti ponese Izvornik: νόσους ἐβάστασεν [nosous ebastasen] Gramatika: Imenica u akuzativu množine uz glagol u aoristu aktivnom, 3. lice jednine. Glagol izvorno znači podići teret i nositi ga ili odnijeti. Značenje: Za razliku od opće slabosti, 'nosos' označava specifičnu, tešku bolest. Glagol spaja dvije ideje: Isus na sebe prima teret ljudske boli i time ga odnosi s bolesnika. Imena: - Izaija [Ἠσαΐας (heb. יְשַׁעְיָהוּ) / Ēsaias] (osoba) Znači: Jahve je spasenje Tvorba: Grčki oblik hebrejskog imena Ješajahu, složenog od korijena 'ješa' (spasenje, izbavljenje) i skraćenog oblika Božjeg imena 'Jahu' (Jahve).
Ovaj stih iz Evanđelja po Mateju (Mt 8,17) snažno povezuje Isusovu zemaljsku službu iscjeljivanja s proročanstvom o Sluzi Patniku iz knjige proroka Izaije (Iz 53,4). Matej koristi Isusova čudesa ne samo kao dokaz da je On dugo iščekivani obećani Mesija, već produbljuje naše razumijevanje Njegovog otkupiteljskog djela. Isus ne otklanja ljudsku patnju sa sigurne udaljenosti poput nekog nedodirljivog vladara; On se s njom poistovjećuje, silazi u našu bol i osobno preuzima naš teret na sebe.
Ova predivna razmjena naglašava temeljnu teološku istinu o Kristovom zamjeničkom (supstitucijskom) djelovanju. Njegovo iscjeljivanje fizičkih bolesti tijekom Njegovog zemaljskog života bilo je vidljivi znak i predukus konačnog otkupljenja na križu. Tamo je Sluga Patnik 'ponio' ne samo fizičke posljedice palog svijeta – bolesti i patnje – već i sam korijen našeg pada, ljudski grijeh, donoseći tako potpuno duhovno i tjelesno iscjeljenje za vječnost.