Kako Isus ulazaše u kuću Petrovu, On vidje njegovu punicu ležati u groznici.
Kako Isus ulazaše u kuću Petrovu, On vidje njegovu punicu ležati u groznici.
On joj dotaknu ruku, a groznica ju napusti; ona se diže i stade Ga služiti.
Kad dođe večer, dovedoše Mu brojne opsjednute. On otjera duhove jednom riječi i izliječi sve bolesnike,
da bi se ispunilo ono što bijaše rečeno po proroku Izaiji: On je taj koji je uzeo naše slabosti i preuzeo na Sebe naše bolesti.
Videći veliko mnoštvo oko Sebe, Isus izdade zapovijed da se prijeđe na drugu obalu.
Kad dođe večer, dovedoše Mu brojne opsjednute. On otjera duhove jednom riječi i izliječi sve bolesnike,
A u veče dovedoše k njemu bijesnijeh mnogo, i izgna duhove riječju, i sve bolesnike iscijeli:
Ὀψίας δὲ γενομένης προσήνεγκαν αὐτῷ δαιμονιζομένους πολλούς, καὶ ἐξέβαλεν τὰ πνεύματα λόγῳ, καὶ πάντας τοὺς κακῶς ἔχοντας ἐθεράπευσεν,
Opsias de genomenēs prosēnegkan autō daimonizomenous pollous kai exebalen ta pneumata logō kai pantas tous kakōs echontas etherapeusen
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Večeri pak nastavši dovedoše njemu opsjednute mnoge; i izagna duhove riječju, i sve one loše imajuće izliječi;"
Večeri (grč. Ὀψίας - opsias): Genitiv jednine koji zajedno s participom 'genomenēs' tvori genitiv apsolutni. Označava kasni dio dana, zalazak sunca, vrijeme kada je prema židovskom zakonu (ako je bio šabat) prestajala zabrana putovanja i nošenja tereta. pak/a (grč. δὲ - de): Veznik koji služi za povezivanje naracije ili izražavanje blage suprotnosti. nastavši (grč. γενομένης - genomenēs): Particip aorista od glagola 'ginomai' (postati, nastati, dogoditi se). Označava dovršenu radnju nastupanja večeri. dovedoše/donesoše (grč. προσήνεγκαν - prosēnenkan): Aorist aktivni indikativ glagola 'prospherō' (donijeti prema, prinijeti). Naglašava akciju ljudi koji s nadom donose bolesne k Isusu. njemu (grč. αὐτῷ - autō): Osobna zamjenica u dativu. Odnosi se na Isusa kao središte okupljanja. opsjednute (grč. δαιμονιζομένους - daimonizomenous): Particip prezenta pasivni/srednji od glagola 'daimonizomai'. Ovaj particip ističe trajno, tragično stanje onih koji se nalaze pod kontrolom zlih duhova (demona). mnoge (grč. πολλούς - pollous): Pridjev u akuzativu množine. Naglašava opseg ljudske patnje i veličinu mase koja se okupila te posljedično razmjer Kristova djela. i (grč. καὶ - kai): Veznik 'i', spaja narativne radnje. izagna/izbaci (grč. ἐξέβαλεν - exebalen): Aorist aktivni indikativ glagola 'ekballō' (izbaciti, istjerati). Snažan glagol koji izražava silu i suvereni autoritet Isusov nad duhovnim svijetom, učinjeno bez ikakvog napora ili dugotrajne borbe. [ta] (grč. τὰ - ta): Određeni član srednjeg roda u množini. U hrvatskom prijevod često otpada radi tečnosti, a gramatički precizira 'te' prisutne duhove. duhove (grč. πνεύματα - pneumata): Akuzativ množine imenice 'pneuma' (duh, vjetar, dah). Ovdje se odnosi na zloduhove koji su uzurpirali kontrolu nad osobama. riječju (grč. λόγῳ - logō): Dativ jednine imenice 'logos' (riječ). Iznimno teološki bitno: Isus izgoni zloduhe isključivo svojim autoritetom i izgovorenom Riječju, bez ikakvih kompliciranih rituala, inkantacija ili predmeta uobičajenih za egzorciste onog vremena. i (grč. καὶ - kai): Veznik koji povezuje duhovno oslobođenje s tjelesnim iscjeljenjem. sve (grč. πάντας - pantas): Pridjev u akuzativu množine (od pas, pasa, pan). Demonstrira neograničenost Isusove moći – nitko nije vraćen kući neizliječen. one (grč. τοὺς - tous): Određeni član u akuzativu množine muškog roda. loše (grč. κακῶς - kakōs): Prilog koji znači loše, bolesno, jadno. imajuće (grč. ἔχοντας - echontas): Particip prezenta aktivan od glagola 'echō' (imati). Konstrukcija 'kakōs echontas' (doslovno: 'one koji se loše imaju') uobičajen je grčki idiom za bolesnike. izliječi (grč. ἐθεράπευσεν - etherapeusen): Aorist aktivni indikativ glagola 'therapeuō'. Znači služiti, njegovati, ali u ovom kontekstu potpuno medicinski ili čudesno iscijeliti, vratiti osobu u stanje cjelovitog zdravlja.
Ovaj redak (Matej 8,16) pruža snažan prikaz Isusovog mesijanskog autoriteta nad dvjema najvećim posljedicama pada: duhovnim ropstvom (opsjednutost) i tjelesnim propadanjem (bolest). Posebno se ističe Njegova metoda izgona demona – Isus to čini isključivo 'riječju' (logō). Time pokazuje svoju božansku prirodu i apsolutni suverenitet, gdje Njegova riječ odjekuje istom onom stvaralačkom silom kojom je Bog pozvao svijet u postojanje. Nisu mu potrebni ljudski rituali ni magijske formule koje su koristili tadašnji egzorcisti.
Nadalje, univerzalnost Njegovog iscjeljenja – činjenica da je izliječio 'sve' koji su bili bolesni – naglašava Njegovo duboko suosjećanje prema ljudskoj patnji, ali i neograničenost Njegove iscjeliteljske moći. Ovaj prizor masovnog oslobođenja i iscjeljenja u sumrak poslužit će Mateju u idućem stihu kao izravan dokaz da je Isus onaj obećani Sluga Patnik iz Izaije (53,4) koji je došao preuzeti i ponijeti ljudske nemoći i bolesti.