I odgovori stotnik te reče: "Gospodine, nisam dostojan da pod krov moj uđeš, nego samo reci riječju i bit će izliječen sluga moj.
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
I odgovori stotnik te reče: "Gospodine, nisam dostojan da pod krov moj uđeš, nego samo reci riječju i bit će izliječen sluga moj.
Ta i ja sam čovjek pod vlašću, koji ima pod sobom vojnike; i kažem ovomu: 'Pođi!', i polazi; i drugomu: 'Dođi!', i dolazi; i robu svojemu: 'Učini ovo!', i čini."
Čuvši pak to, Isus se zadivi i reče onima koji Ga slijedahu: "Amen, kažem vam, ni u koga u Izraelu ne nađoh toliku vjeru.
A kažem vam da će mnogi s istoka i zapada doći i leći za stol s Abrahamom, Izakom i Jakovom u Kraljevstvu Nebeskom;
a sinovi Kraljevstva bit će izbačeni u tamu vanjsku; ondje će biti plač i škrgut zuba."
Čuvši pak to, Isus se zadivi i reče onima koji Ga slijedahu: "Amen, kažem vam, ni u koga u Izraelu ne nađoh toliku vjeru.
A kad ču Isus, udivi se i reče onima što iđahu za njim: zaista vam kažem: ni u Izrailju tolike vjere ne nađoh.
Ἀκούσας δὲ ὁ Ἰησοῦς ἐθαύμασεν καὶ εἶπεν τοῖς ἀκολουθοῦσιν· ἀμὴν λέγω ὑμῖν· παρ᾽ οὐδενὶ τοσαύτην πίστιν ἐν τῷ Ἰσραὴλ εὗρον.
Akousas de ho Iēsous ethaumasen kai eipen tois akolouthousin amēn legō humin par᾽ oudeni tosautēn pistin en tō Israēl heuron
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Čuvši pak Isus zadivi se i reče onima koji slijede: Amen kažem vama, ni u koga toliku vjeru u Izraelu nađoh."
1. Čuvši pak Izvornik: Ἀκούσας δὲ [Akousas de] Gramatika: Particip aorista aktivnog u nominativu jednine muškog roda uz prijelaznu česticu 'de' (a, pak). Particip aorista označava radnju koja je prethodila radnji glavnog glagola 'zadivi se'. Značenje: Naglašava da je upravo satnikova izjava o snazi riječi i autoritetu neposredni povod Isusovoj reakciji.
2. zadivi se Izvornik: ἐθαύμασεν [ethaumasen] Gramatika: Glagol u aoristu aktivnom, indikativ, 3. lice jednine. Označava ulazak u stanje čuđenja ili divljenja (ingresivni aorist) kao cjelovitu reakciju. Značenje: U evanđeljima se ljudi redovito dive Isusovim djelima, no ovdje se sam Isus divi čovjeku. U Novom zavjetu Isusovo čuđenje bilježi se samo dvaput: ovdje zbog vjere poganina i u Nazaretu zbog nevjere svojih sunarodnjaka.
3. onima koji slijede Izvornik: τοῖς ἀκολουθοῦσιν [tois akolouthousin] Gramatika: Poimeničeni particip prezenta aktivnog u dativu množine muškog roda s određenim članom. Prezent označava trajnu radnju onih koji u tom trenutku idu za Isusom. Značenje: Riječ je o učenicima i mnoštvu iz Izraela koji prate Isusa na putu. Njima, koji su unutar Saveza, Isus postavlja poganina kao neočekivani uzor.
4. Amen Izvornik: ἀμὴν [amēn] Gramatika: Nepromjenjiva čestica preuzeta izravno iz hebrejskog korijena 'aman' (biti čvrst, pouzdan, istinit). Značenje: Dok se u židovskoj liturgiji 'amen' izgovarao na kraju kao potvrda tuđih riječi, Isus ga jedinstveno stavlja na sam početak rečenice kako bi zajamčio apsolutnu istinitost i proročki autoritet vlastite izjave.
5. toliku vjeru Izvornik: τοσαύτην πίστιν [tosautēn pistin] Gramatika: Pokazna zamjenica i imenica u akuzativu jednine ženskog roda kao izravni objekt glagola 'nađoh' (u aoristu aktivnom, koji sažima dotadašnje Isusovo iskustvo). Značenje: Satnikova vjera očituje se kao bezuvjetno povjerenje u to da Isus raspolaže božanskom vlašću kojoj nisu potrebna nikakva vanjska pomagala ni fizička prisutnost. Imena: - Isus [Ἰησοῦς (heb. יֵשׁוּעַ / יְהוֹשֻׁעַ) / Iēsous] (osoba) Znači: Jahve spašava Tvorba: Grčki oblik hebrejskog i aramejskog imena Ješua (skraćeno od Jehošua), složenog od teoforskog elementa 'Jeho' (Jahve) i glagolskog korijena 'jaša' (spasiti, izbaviti).
- Izrael [Ἰσραὴλ (heb. יִשְׂרָאֵל) / Israēl] (narod) Znači: Bog se bori / Onaj koji se bori s Bogom Tvorba: Semitsko ime tvoreno od glagolskog korijena 'sara' (boriti se, ustrajati, vladati) i imenice 'El' (Bog). Ovdje označava izabrani narod Saveza. Promjena imena: Ime koje je patrijarh Jakov dobio nakon noćnog hrvanja s Bogom (Post 32,29), a potom je prešlo na cijeli narod njegovih potomaka.
Ovaj stih predstavlja ključni teološki trenutak u evanđeljima gdje Isus javno hvali vjeru jednog poganina (rimskog stotnika). Kontrast je iznimno snažan: oni od kojih se povijesno očekivalo da prepoznaju Mesiju i imaju vjeru (Izrael) često su pokazivali sumnju, dok stranac i okupator izvan starozavjetnog Saveza pokazuje apsolutno povjerenje u Isusovu moć i autoritet, prepoznajući Njegovu riječ kao dovoljnu.
Ovakva Isusova izjava služi kao snažan navještaj univerzalnosti evanđelja. Spasenje i ulazak u Božje kraljevstvo nisu ograničeni etničkim, kulturnim ili religijskim granicama Izraela, već su otvoreni apsolutno svima koji Kristu pristupaju s istinskom i poniznom vjerom. Stotnikova vjera time postaje trajno mjerilo i uzor pouzdanja za sve buduće generacije vjernika.