Isus mu reče: "Lisice imaju jazbinu, a ptice nebeske gnijezda: Sin Čovječji, On, nema gdje nasloniti glavu Svoju."
Isus mu reče: "Lisice imaju jazbinu, a ptice nebeske gnijezda: Sin Čovječji, On, nema gdje nasloniti glavu Svoju."
Jedan Mu drugi učenik reče: "Gospodine, dopusti mi najprije otići ukopati svog oca."
Ali, Isus mu reče: "Slijedi Me i ostavi mrtvima ukopavati svoje mrtve."
On se uspne u barku, a Njegovi Ga učenici slijediše.
Kad evo, na moru se zbi velika oluja, takva da barka bi sva prekrivena valovima. On, međutim, spavaše.
Ali, Isus mu reče: "Slijedi Me i ostavi mrtvima ukopavati svoje mrtve."
A Isus reče njemu: hajde za mnom, a ostavi neka mrtvi ukopavaju svoje mrtvace.
Ὁ δὲ Ἰησοῦς λέγει αὐτῷ· ἀκολούθει μοι, καὶ ἄφες τοὺς νεκροὺς θάψαι τοὺς ἑαυτῶν νεκρούς.¶
Ho de Iēsous legei autō akolouthei moi kai aphes tous nekrous thapsai tous he'autōn nekrous
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"A Isus govori njemu: Slijedi me, i ostavi mrtve pokopati svoje mrtve."
ὁ δὲ Ἰησοῦς (a Isus): grč. ho de Iēsous. Veznik 'de' prevodi se kao 'a' ili 'pak', povezujući, ali i blago suprotstavljajući Isusov odgovor prethodnim ljudskim razmišljanjima. λέγει αὐτῷ (govori njemu): grč. legei autō. Glagol je u prezentu (tzv. povijesni prezent), što naraciji daje dinamičnost i ističe trajnu važnost i autoritet Isusovih riječi. Ἀκολούθει μοι (Slijedi me): grč. Akolouthei moi. 'Akolouthei' je prezent imperativa glagola 'akoloutheō'. Za razliku od aorista imperativa koji bi označavao jednokratan čin, prezent imperativa ovdje zahtijeva stalnu, kontinuiranu radnju – učeništvo kao trajni način života. Osobna zamjenica u dativu 'moi' naglašava isključivu privrženost Isusovoj osobi. καὶ ἄφες (i ostavi/pusti): grč. kai aphes. 'Aphes' je aorist imperativa glagola 'aphiēmi'. Ovdje aorist izražava hitnost, oštar i trenutan nalog da se bez odlaganja prekine sa svime što sputava odaziv Božjem pozivu. τοὺς νεκροὺς (mrtve): grč. tous nekrous. U ovom prvom spomenu, riječ se koristi u metaforičkom, duhovnom smislu. Označava duhovno mrtve ljude, odnosno one koji nemaju duhovnoga života jer ne prepoznaju i ne prihvaćaju dolazak Kraljevstva nebeskoga. θάψαι (pokopati): grč. thapsai. Aorist infinitiva glagola 'thaptō' koji označava samu radnju ukopa. τοὺς ἑαυτῶν νεκρούς (svoje mrtve): grč. tous heautōn nekrous. Drugi spomen riječi 'mrtvi' odnosi se na fizički preminule. Povratna zamjenica 'heautōn' ('svoje', 'njihove vlastite') snažno odvaja novi život učenika od starog svijeta, ostavljajući duhovno mrtvima brigu za njihovu sferu umiranja.
Ovaj stih (Matej 8:22) sadrži jedan od najradikalnijih Isusovih zahtjeva u evanđeljima, snažno ističući apsolutni prioritet Kraljevstva Božjega nad svim obiteljskim, društvenim i kulturnim obvezama. Korištenjem duboke igre riječi o 'mrtvima', Isus jasno razlikuje one koji su duhovno otupjeli od onih koji su pozvani u vječni život.
Glavna teološka poruka je da istinsko učeništvo ne trpi odgodu niti kompromis, pa čak ni kada su u pitanju najsvetije tradicije poput pokapanja oca. Slijediti Isusa znači bezrezervno izabrati sferu Života, a odugovlačenje pod izgovorom prolaznih i zemaljskih dužnosti znači ostanak u sferi duhovne smrti.