Vidjevši pak Isus mnoštvo oko Sebe, zapovjedi da se ode na drugu stranu.
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
Vidjevši pak Isus mnoštvo oko Sebe, zapovjedi da se ode na drugu stranu.
I pristupi jedan pismoznanac te Mu reče: "Učitelju, slijedit ću Te kamo god pođeš."
I kaže mu Isus: "Lisice imaju jazbine i ptice Nebeske prebivališta, a Sin Čovječji nema gdje bi glavu naslonio."
A drugi od učenika Njegovih reče Mu: "Gospodine, dopusti mi najprije otići i ukopati oca svojega."
A Isus mu kaže: "Slijedi Me i pusti mrtve neka ukopaju svoje mrtve."
I kaže mu Isus: "Lisice imaju jazbine i ptice Nebeske prebivališta, a Sin Čovječji nema gdje bi glavu naslonio."
Reče njemu Isus: lisice imaju jame i ptice nebeske gnijezda; a sin čovječji nema gdje glave zakloniti.
καὶ λέγει αὐτῷ ὁ Ἰησοῦς· αἱ ἀλώπεκες φωλεοὺς ἔχουσιν καὶ τὰ πετεινὰ τοῦ οὐρανοῦ κατασκηνώσεις, ὁ δὲ υἱὸς τοῦ ἀνθρώπου οὐκ ἔχει ποῦ τὴν κεφαλὴν κλίνῃ.¶
kai legei autō ho Iēsous hai alōpekes phōleous echousin kai ta peteina tou ouranou kataskēnōseis ho de huios tou anthrōpou ouk echei pou tēn kephalēn klinē
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I govori mu Isus: Lisice jazbine imaju i ptice neba prebivališta, a Sin čovjeka ne ima gdje glavu prignuti."
1. govori Izvornik: λέγει [legei] Gramatika: Glagol u prezentu aktivnom, indikativ, 3. lice jednine. Riječ je o tzv. povijesnom prezentu kojim se prošla radnja izriče u sadašnjem vremenu. Značenje: Prijelaz s aorista ('reče' kod pismoznanca) na prezent kod Isusa unosi živost u pripovijedanje i posebno ističe važnost te trajnu aktualnost Isusova odgovora.
2. prebivališta Izvornik: κατασκηνώσεις [kataskēnōseis] Gramatika: Imenica ženskog roda u akuzativu množine, složena od prijedloga 'dolje' i korijena 'šator'. Označava mjesto gdje se razapinje šator ili nalazi zaklon za počinak. Značenje: Riječ ne označava nužno gnijezda za ležanje jaja, nego krošnje i grane u kojima ptice nalaze siguran noćni zaklon. Čak i divlja stvorenja imaju svoje stalno utočište u poretku stvaranja.
3. a Sin čovjeka Izvornik: ὁ δὲ υἱὸς τοῦ ἀνθρώπου [ho de huios tou anthrōpou] Gramatika: Imenica u nominativu jednine s određenim članom, povezana suprotnim veznikom i praćena imenicom u genitivu jednine s članom. Izraz je doslovni prijenos aramejskog idioma ('bar enaša') za 'čovjeka', ali s određenim članovima postaje jedinstvena titula. Značenje: Prvo pojavljivanje ove titule u Matejevom evanđelju. Povezuje uzvišenog nebeskog suca iz Knjige proroka Daniela (Dn 7,13) s paradoksom potpune zemaljske nezaštićenosti i poniznosti.
4. ne ima gdje glavu prignuti Izvornik: οὐκ ἔχει ποῦ τὴν κεφαλὴν κλίνῃ [ouk echei pou tēn kephalēn klinē] Gramatika: Niječna čestica s glagolom u prezentu aktivnom, praćena neizravnim upitnim prilogom i zavisnim glagolom u konjunktivu aorista aktivnog, 3. lice jednine. Konjunktiv ovdje izražava deliberativnu nijansu ('gdje da prigne' ili 'gdje bi mogao prignuti'). Značenje: Isus ne odbija pismoznanca, ali mu razbija iluzije o ugodnom rabinskom učenju: slijediti Njega znači dijeliti sudbinu potpune neizvjesnosti, beskućništva i odbačenosti u ovome svijetu. Imena: - Isus [Ἰησοῦς (heb. יֵשׁוּעַ) / Iēsous] (osoba) Znači: Jahve spašava Tvorba: Grčki oblik kasnijeg hebrejskog i aramejskog imena Ješua (skraćeno od Jehošua), koje spaja Božje ime Jahve s glagolskim korijenom 'jaša' (spasiti, izbaviti).
Ovaj stih (koji se nalazi u Mateju 8:20 i Luki 9:58) predstavlja Isusov snažan i otrežnjujući odgovor osobi koja je izrazila želju da Ga slijedi kamo god pošao. Kroz kontrastiranje sa životinjama iz prirode, Isus oslikava paradoks svog utjelovljenja: iako je Stvoritelj svega, dobrovoljno je pristao na život u kojem je siromašniji i ranjiviji od lisica i ptica. Dok najjednostavnija zemaljska stvorenja imaju svoja prirodna utočišta, utjelovljeni Sin Čovječji živi kao putnik i stranac bez vlastitog zemaljskog doma.
Teološka poruka stiha je poziv na istinsko učeništvo koje ne nudi komfor ni zemaljsku sigurnost. Slijeđenje Krista zahtijeva spremnost na samoodricanje i prihvaćanje neizvjesnosti. Priznanje da 'Sin Čovječji nema gdje glavu nasloniti' ujedno je i podsjetnik da kršćanski poziv usmjerava vjernike na nebesku, a ne na zemaljsku domovinu, prateći put Gospodina čiji je konačni zemaljski odmor bio na križu.