Videći veliko mnoštvo oko Sebe, Isus izdade zapovijed da se prijeđe na drugu obalu.
Videći veliko mnoštvo oko Sebe, Isus izdade zapovijed da se prijeđe na drugu obalu.
Jedan se pismoznanac približi i reče Mu: "Učitelju, ja ću Te slijediti svuda kamo ideš."
Isus mu reče: "Lisice imaju jazbinu, a ptice nebeske gnijezda: Sin Čovječji, On, nema gdje nasloniti glavu Svoju."
Jedan Mu drugi učenik reče: "Gospodine, dopusti mi najprije otići ukopati svog oca."
Ali, Isus mu reče: "Slijedi Me i ostavi mrtvima ukopavati svoje mrtve."
Isus mu reče: "Lisice imaju jazbinu, a ptice nebeske gnijezda: Sin Čovječji, On, nema gdje nasloniti glavu Svoju."
Reče njemu Isus: lisice imaju jame i ptice nebeske gnijezda; a sin čovječji nema gdje glave zakloniti.
καὶ λέγει αὐτῷ ὁ Ἰησοῦς· αἱ ἀλώπεκες φωλεοὺς ἔχουσιν καὶ τὰ πετεινὰ τοῦ οὐρανοῦ κατασκηνώσεις, ὁ δὲ υἱὸς τοῦ ἀνθρώπου οὐκ ἔχει ποῦ τὴν κεφαλὴν κλίνῃ.¶
kai legei autō ho Iēsous hai alōpekes phōleous echousin kai ta peteina tou ouranou kataskēnōseis ho de huios tou anthrōpou ouk echei pou tēn kephalēn klinē
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I kaže njemu Isus: Lisice jazbine imaju i ptice neba gnijezda, a sin čovjeka ne ima gdje glavu nasloniti."
ἀλώπεκες (alōpekes) - lisice. Nominativ množine od ἀλώπηξ (alōpēx). Odnosi se na divlje životinje koje imaju svoja osigurana mjesta za boravak na zemlji. φωλεοὺς (phōleous) - jazbine, brloge. Akuzativ množine od φωλεός (phōleos). Označava podzemna skloništa ili rupe koje pružaju sigurnost, zaklon i dom. πετεινὰ τοῦ οὐρανοῦ (peteina tou ouranou) - ptice neba. Doslovno 'leteća stvorenja neba'. Srednji rod, množina, praćeno genitivom. Predstavljaju stvorenja zraka koja također imaju svoje osigurano stanište u prirodi. κατασκηνώσεις (kataskēnōseis) - gnijezda, skloništa, počivališta. Riječ dolazi od glagola κατασκηνόω (kataskēnoō), što doslovno znači 'postaviti šator' ili 'nastaniti se'. Teološki ukazuje na to da čak i ptice imaju svoja trajna boravišta ('šatore'). υἱὸς τοῦ ἀνθρώπου (huios tou anthrōpou) - sin čovjeka (Sin Čovječji). Najvažnija mesijanska titula koju Isus koristi za samoga sebe, s dubokim starozavjetnim korijenima (napose iz Daniela 7:13-14). Gramatički se sastoji od imenica u nominativu i genitivu s određenim članovima. Teološki naglašava Isusovu savršenu ljudskost, solidarnost s čovječanstvom u patnji, ali i Njegov jedinstveni eshatološki autoritet. οὐκ ἔχει ποῦ (ouk echei pou) - ne ima gdje. Negacija οὐκ uz prezent aktivni glagola ἔχω (imati) izražava trenutnu i trajnu realnost Njegovog beskućništva tijekom zemaljske službe. κεφαλὴν κλίνῃ (kephalēn klinē) - glavu nasloniti. Κλίνῃ je aorist subjunktiva aktivnog od glagola κλίνω (klinō - nagnuti, nasloniti). Ovaj izraz doslovno označava pronalaženje mjesta za noćni odmor, ali u širem smislu predstavlja nedostatak trajnog prebivališta, vlastitog doma ili zemaljskog utočišta na ovome svijetu.
Ovaj stih (koji se nalazi u Mateju 8:20 i Luki 9:58) predstavlja Isusov snažan i otrežnjujući odgovor osobi koja je izrazila želju da Ga slijedi kamo god pošao. Kroz kontrastiranje sa životinjama iz prirode, Isus oslikava paradoks svog utjelovljenja: iako je Stvoritelj svega, dobrovoljno je pristao na život u kojem je siromašniji i ranjiviji od lisica i ptica. Dok najjednostavnija zemaljska stvorenja imaju svoja prirodna utočišta, utjelovljeni Sin Čovječji živi kao putnik i stranac bez vlastitog zemaljskog doma.
Teološka poruka stiha je poziv na istinsko učeništvo koje ne nudi komfor ni zemaljsku sigurnost. Slijeđenje Krista zahtijeva spremnost na samoodricanje i prihvaćanje neizvjesnosti. Priznanje da 'Sin Čovječji nema gdje glavu nasloniti' ujedno je i podsjetnik da kršćanski poziv usmjerava vjernike na nebesku, a ne na zemaljsku domovinu, prateći put Gospodina čiji je konačni zemaljski odmor bio na križu.