Oni se približiše i probudiše Ga govoreći: "Gospodine, u pomoć! Propadosmo!"
Oni se približiše i probudiše Ga govoreći: "Gospodine, u pomoć! Propadosmo!"
On im reče: "Zašto se bojite, malovjerni?" Tada ustade, zaprijeti vjetrovima i moru, i nastade velika tišina.
Ljudi se začudiše i rekoše: "Tko li je ovaj da bi Mu se čak vjetrovi i more pokorili!"
Kad bijaše stigao na drugu stranu, u gadarski kraj, dođoše Mu u susret dvojica opsjednutih koji su izišli iz grobnica, toliko opasni da se nitko nije usuđivao prolaziti tim putem ondje.
I evo ih kako stadoše vikati: "U što se Ti miješaš, Sine Božji? Jesi li došao mučiti nas prije vremena?"
Ljudi se začudiše i rekoše: "Tko li je ovaj da bi Mu se čak vjetrovi i more pokorili!"
A ljudi čudiše se govoreći: ko je ovaj da ga slušaju i vjetrovi i more?
Οἱ δὲ ἄνθρωποι ἐθαύμασαν λέγοντες· ποταπός ἐστιν οὗτος ὅτι καὶ οἱ ἄνεμοι καὶ ἡ θάλασσα αὐτῷ ὑπακούουσιν;¶
Hoi de anthrōpoi ethaumasan legontes potapos estin houtos hoti kai hoi anemoi kai hē thalassa autō hupakouousin
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"[član] pak ljudi začudiše se govoreći: Kakav je ovaj da i [član] vjetrovi i [član] more njemu pokoravaju se?"
ἄνθρωποι (ljudi) - grč. ἄνθρωπος (anthropos). U ovom kontekstu naglašava ljudsku narav i ograničenost onih koji svjedoče čudu, u snažnom kontrastu s božanskom moći. ἐθαύμασαν (začudiše se) - grč. θαυμάζω (thaumazó). Glagol u aoristu koji označava iznenadnu i snažnu zadivljenost, čuđenje i strahopoštovanje. To je tipična biblijska reakcija čovjeka suočenog s nadnaravnim čudom ili teofanijom. Ποταπός (Kakav) - grč. ποταπός (potapos). Upitna zamjenica koja ne traži samo jednostavnu informaciju, već izražava duboko zaprepaštenje nečijim karakterom, kvalitetom ili podrijetlom. Predstavlja početak potrage za pravim Isusovim identitetom. ὑπακούουσιν (pokoravaju se) - grč. ὑπακούω (hypakouó). Riječ tvorena od 'hypo' (pod) i 'akouo' (slušati, čuti). Znači aktivno slušati i biti podložan. Personifikacija neživih elemenata (vjetra i mora) koji poslušno 'slušaju' naglašava Isusov apsolutni kozmički autoritet, jer samo onaj tko je stvorio prirodu može njome tako upravljati.
Ovaj stih (Matej 8:27) predstavlja teološku kulminaciju narativa o utišavanju oluje na Galilejskom moru. Kroz retoričko pitanje zaprepaštenih učenika, evanđelist suptilno ali snažno otkriva tko Isus zapravo jest. U starozavjetnoj misli, apsolutna vlast nad bučnim morskim dubinama i razornim olujama pripadala je isključivo Bogu (Jahvi), o čemu svjedoče brojni psalmi (npr. Psalam 89:9, Psalam 107:29). Isusova sposobnost da jednom riječju smiri stihije predstavlja direktno očitovanje Njegove božanske naravi.
Duhovna i teološka poruka ovog stiha poziva svakog čitatelja na osobno preispitivanje. Čudo ne služi samo fascinaciji, već usmjerava na pitanje nad svim pitanjima: 'Tko je zapravo Isus?'. Prihvaćanje Njegovog autoriteta nad prirodnim elementima služi kao temelj za pouzdanje da taj isti Gospodar posjeduje moć utišati svaku oluju i donijeti mir u ljudske živote.