I pristupiše te Ga probudiše govoreći: "Gospodine, spasi, propadamo!"
I pristupiše te Ga probudiše govoreći: "Gospodine, spasi, propadamo!"
I kaže im: "Zašto ste strašljivi, malovjerni?" Tada ustade, zaprijeti vjetrovima i moru, i nasta utiha velika.
A ljudi se začudiše govoreći: "Kakav je Ovaj da Mu se i vjetrovi i more pokoravaju?"
I kada On dođe na drugu stranu, u kraj gadarski, susretoše Ga dvojica opsjednutih koji izlažahu iz grobnica, veoma žestoki, tako da nitko nije mogao proći onim putem.
I gle, povikaše govoreći: "Što mi imamo s Tobom, Sine Božji? Zar si došao ovamo prije vremena mučiti nas?"
A ljudi se začudiše govoreći: "Kakav je Ovaj da Mu se i vjetrovi i more pokoravaju?"
A ljudi čudiše se govoreći: ko je ovaj da ga slušaju i vjetrovi i more?
Οἱ δὲ ἄνθρωποι ἐθαύμασαν λέγοντες· ποταπός ἐστιν οὗτος ὅτι καὶ οἱ ἄνεμοι καὶ ἡ θάλασσα αὐτῷ ὑπακούουσιν;¶
Hoi de anthrōpoi ethaumasan legontes potapos estin houtos hoti kai hoi anemoi kai hē thalassa autō hupakouousin
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"A ljudi začudiše se govoreći: Kakav je ovaj da i vjetrovi i more njemu pokoravaju se?"
1. A ljudi Izvornik: Οἱ δὲ ἄνθρωποι [Hoi de anthrōpoi] Gramatika: Određeni član i imenica u nominativu množine muškog roda, povezani česticom 'de' koja označava blagi prijelaz na reakciju promatrača. Značenje: Izraz se u užem smislu odnosi na učenike u lađi, ali općeniti pojam 'ljudi' ujedno širi perspektivu na čitavo čovječanstvo koje stoji zadivljeno pred očitovanjem Božje moći u Isusu.
2. začudiše se Izvornik: ἐθαύμασαν [ethaumasan] Gramatika: Glagol u aoristu aktiva, indikativ, 3. lice množine. Aorist ovdje ima ingresivnu nijansu: 'obuze ih čuđenje' ili 'zapanjiše se'. Značenje: U evanđeljima je to tipična ljudska reakcija strahopoštovanja i zbunjenosti pred prodorom božanskog djelovanja koje nadilazi sve dotadašnje iskustvo.
3. Kakav Izvornik: ποταπός [potapos] Gramatika: Upitna zamjenica u nominativu jednine muškog roda. Značenje: Izvorno je pitala za podrijetlo ('iz kakve zemlje?'), a u novozavjetnom grčkom pita za vrstu ili narav ('kakav je to čovjek?', 'koje vrste?'), ukazujući na to da Isus ne stane u obične ljudske kategorije.
4. pokoravaju se Izvornik: ὑπακούουσιν [hupakouousin] Gramatika: Glagol u prezentu aktiva, indikativ, 3. lice množine, s dopunom u dativu ('njemu'). Prezent izražava trajnu osobinu i neupitnu vlast. Značenje: Glagol je složenica od 'hypo' (ispod) i 'akouō' (slušati), što doslovno znači 'poslušno se podložiti'. Vjetar i more su personificirani kao sluge koje prepoznaju glas svoga Gospodara i Stvoritelja.
Ovaj stih (Matej 8:27) predstavlja teološku kulminaciju narativa o utišavanju oluje na Galilejskom moru. Kroz retoričko pitanje zaprepaštenih učenika, evanđelist suptilno ali snažno otkriva tko Isus zapravo jest. U starozavjetnoj misli, apsolutna vlast nad bučnim morskim dubinama i razornim olujama pripadala je isključivo Bogu (Jahvi), o čemu svjedoče brojni psalmi (npr. Psalam 89:9, Psalam 107:29). Isusova sposobnost da jednom riječju smiri stihije predstavlja direktno očitovanje Njegove božanske naravi.
Duhovna i teološka poruka ovog stiha poziva svakog čitatelja na osobno preispitivanje. Čudo ne služi samo fascinaciji, već usmjerava na pitanje nad svim pitanjima: 'Tko je zapravo Isus?'. Prihvaćanje Njegovog autoriteta nad prirodnim elementima služi kao temelj za pouzdanje da taj isti Gospodar posjeduje moć utišati svaku oluju i donijeti mir u ljudske živote.