Ljudi se začudiše i rekoše: "Tko li je ovaj da bi Mu se čak vjetrovi i more pokorili!"
Ljudi se začudiše i rekoše: "Tko li je ovaj da bi Mu se čak vjetrovi i more pokorili!"
Kad bijaše stigao na drugu stranu, u gadarski kraj, dođoše Mu u susret dvojica opsjednutih koji su izišli iz grobnica, toliko opasni da se nitko nije usuđivao prolaziti tim putem ondje.
I evo ih kako stadoše vikati: "U što se Ti miješaš, Sine Božji? Jesi li došao mučiti nas prije vremena?"
A nešto dalje odatle bijaše jedno veliko krdo svinja na ispaši.
Zlodusi preklinjahu Isusa, govoreći: "Ako nas tjeraš, pošalji nas u krdo svinja."
I evo ih kako stadoše vikati: "U što se Ti miješaš, Sine Božji? Jesi li došao mučiti nas prije vremena?"
I gle, povikaše: što je tebi do nas, Isuse, sine Božij? zar si došao amo prije vremena da mučiš nas?
καὶ ἰδοὺ ἔκραξαν λέγοντες· τί ἡμῖν καὶ σοί Ἰησοῦ, υἱὲ τοῦ θεοῦ; ἦλθες ὧδε πρὸ καιροῦ βασανίσαι ἡμᾶς;
kai idou ekraxan legontes ti hēmin kai soi Iēsou huie tou theou ēlthes hōde pro kairou basanisai hēmas
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I gle povikaše govoreći: Što nama i tebi, sine Boga? Došao si ovamo prije vremena mučiti nas?"
καὶ ἰδοὺ (I gle / kai idou): 'καὶ' (veznik 'i'), 'ἰδοὺ' (čestica 'gle', aorist imperativ glagola za 'vidjeti'). Skreće pozornost na iznenadnu i dramatičnu akciju u narativu, naglašavajući neočekivanost susreta. ἔκραξαν (povikaše / ekraxan): Aorist aktivni indikativ, 3. lice množine glagola 'κράζω' (krazo) - vikati, kričati. Označava glasan, očajnički ili silovit krik demona, demonstrirajući njihov užas pred Isusom. λέγοντες (govoreći / legontes): Prezent aktivni particip glagola 'λέγω' (lego) - govoriti. Povezuje njihov krik sa specifičnom porukom koja slijedi. Τί ἡμῖν καὶ σοί (Što nama i tebi / ti hemin kai soi): Poznati semitski idiom (heb. mah-lli walak). Doslovno 'Što nama i tebi', što u prenesenom smislu znači 'Što mi imamo s tobom?' ili 'Zašto se miješaš u naša posla?'. Izražava potpunu odvojenost, neprijateljstvo i odbijanje bilo kakvog zajedništva. υἱὲ τοῦ θεοῦ (sine Boga / hyie tou theou): 'υἱὲ' (vokativ jednine imenice 'υἱός' - sin), 'τοῦ' (određeni član u genitivu), 'θεοῦ' (genitiv jednine imenice 'θεός' - Bog). Demoni jasno i nadnaravno prepoznaju Isusov božanski identitet i autoritet, za razliku od ljudi koji ga u tom trenutku još uvijek ne shvaćaju potpuno. ἦλθες (došao si / elthes): Aorist aktivni indikativ, 2. lice jednine glagola 'ἔρχομαι' (erchomai) - doći. ὧδε (ovamo / hode): Prilog mjesta, odnosi se na sferu u kojoj demoni trenutno operiraju. πρὸ καιροῦ (prije vremena / pro kairou): 'πρὸ' (prijedlog 'prije'), 'καιροῦ' (genitiv jednine imenice 'καιρός' - vrijeme, odlučujući trenutak). 'Kairos' ovdje ne označava obično kronološko vrijeme (chronos), već eshatološko, božanski određeno vrijeme konačnog suda. Demoni su svjesni da im je sudbina zapečaćena, ali su zatečeni preuranjenim suočavanjem. βασανίσαι (mučiti / basanisai): Aorist aktivni infinitiv glagola 'βασανίζω' (basanizo) - mučiti, staviti na muke. U ovom kontekstu odnosi se na eshatološku kaznu i vječne muke koje čekaju zloduke u bezdanu. ἡμᾶς (nas / hemas): Akuzativ množine osobne zamjenice 1. lica ('mi').
Ovaj stih (Matej 8:29) snažno naglašava Isusov apsolutni autoritet nad duhovnim svijetom. Zli duhovi ne samo da prepoznaju tko je Isus ('Sin Božji'), već drhte pred njegovom moći, potpuno svjesni da On ima suverenu vlast nad njihovom konačnom sudbinom. Njihovo očajničko pitanje 'Što mi imamo s tobom?' otkriva temeljnu nespojivost i radikalan sukob između vladavine tame i Kraljevstva Božjeg.
Nadalje, spominjanje dolaska 'prije vremena' (pro kairou) duboko je teološki znakovito. Ono ukazuje na to da Isusova prisutnost već sada, tijekom Njegove zemaljske službe, započinje eshatološki sud. Njegovim dolaskom vladavina tame počinje propadati i gubiti svoju vlast. Iako konačni, odlučujući trenutak suda (kairos) tek predstoji na kraju vremenâ, Isusova pobjeda nad zlom već je aktivna i lomi sile tame.