I gle, gubavac pristupi i klanjaše Mu se govoreći: "Gospodine, ako hoćeš, možeš me očistiti."
I gle, gubavac pristupi i klanjaše Mu se govoreći: "Gospodine, ako hoćeš, možeš me očistiti."
I ispruživši ruku, dotaknu ga se govoreći: "Hoću, očisti se!" I odmah se očisti guba njegova.
I kaže mu Isus: "Gledaj da nikomu ne kažeš, nego idi, pokaži se svećeniku i prinesi dar koji zapovjedi Mojsije, za svjedočanstvo njima."
A kada uđe u Kafarnaum, pristupi Mu stotnik zaklinjući Ga
i govoreći: "Gospodine, sluga moj leži u kući uzet, strašno mučen."
I kaže mu Isus: "Gledaj da nikomu ne kažeš, nego idi, pokaži se svećeniku i prinesi dar koji zapovjedi Mojsije, za svjedočanstvo njima."
I reče mu Isus: gledaj, nikomu ne kazuj, nego idi i pokaži se svešteniku, i prinesi dar koji je zapovjedio Mojsije radi svjedočanstva njima.
καὶ λέγει αὐτῷ ὁ Ἰησοῦς· ὅρα μηδενὶ εἴπῃς, ἀλλ᾽ ὕπαγε σεαυτὸν δεῖξον τῷ ἱερεῖ καὶ προσένεγκον τὸ δῶρον ὃ προσέταξεν Μωϋσῆς εἰς μαρτύριον αὐτοῖς.¶
kai legei autō ho Iēsous hora mēdeni eipēs all᾽ hupage seauton deixon tō hi'erei kai prosenegkon to dōron ho prosetaxen Mōusēs eis marturion autois
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I govori njemu taj Isus: Gledaj nikomu rečeš, nego idi samoga-sebe pokaži tomu svećeniku i prinesi taj dar koji zapovjedi Mojsije za svjedočanstvo njima."
1. govori njemu taj Isus Izvornik: λέγει αὐτῷ ὁ Ἰησοῦς [legei autō ho Iēsous] Gramatika: Glagol je u indikativu prezenta aktivnog, 3. lice jednine, a uz vlastito ime stoji određeni član u nominativu. Riječ je o pripovjedačkom (historijskom) prezentu kojim evanđelist prošlu radnju prikazuje kao da se odvija pred našim očima, dok član uz ime ističe poznati subjekt. Značenje: Upotreba prezenta unosi posebnu ozbiljnost i usmjerava pažnju na važnost upute koju Isus daje nakon čuda. Iscjeljenje nije kraj susreta, već uvod u poslušnost Isusovoj riječi.
2. Gledaj nikomu rečeš Izvornik: ὅρα μηδενὶ εἴπῃς [hora mēdeni eipēs] Gramatika: Imperativ prezenta aktivnog u 2. licu jednine ('gledaj', 'pazi'), za kojim bez veznika slijedi niječna zamjenica u dativu i konjunktiv aorista aktivnog u 2. licu jednine. Prezent imperativa traži trajnu budnost, dok konjunktiv aorista uz negaciju strogo zabranjuje i sam početak radnje. Značenje: Ova zapovijed šutnje dio je takozvane 'mesijanske tajne': Isus ne želi da ga narod shvati isključivo kao političkog osloboditelja ili pukog čudotvorca. Pravo razumijevanje Njegova poslanja bit će moguće tek u svjetlu Njegova križa i uskrsnuća.
3. nego idi samoga-sebe pokaži Izvornik: ἀλλ᾽ ὕπαγε σεαυτὸν δεῖξον [all᾽ hupage seauton deixon] Gramatika: Snažni suprotni veznik uvodi dva imperativa u 2. licu jednine: prvi je u prezentu aktivnom (označava kretanje koje odmah započinje i traje), a drugi u aoristu aktivnom s povratnom zamjenicom u akuzativu (označava konkretnu, jednokratnu radnju). Značenje: Umjesto širenja senzacije, ozdravljenik je poslan izvršiti zakonsku obvezu u Hramu. Pokazivanje svećeniku bilo je nužno za službenu potvrdu očišćenja i povratak čovjeka u liturgijski i društveni život zajednice.
4. prinesi taj dar koji zapovjedi Izvornik: προσένεγκον τὸ δῶρον ὃ προσέταξεν [prosenegkon to dōron ho prosetaxen] Gramatika: Imperativ aorista aktivnog, 2. lice jednine, s određenim članom i imenicom u akuzativu jednine srednjeg roda, na što se nadovezuje odnosna zamjenica i indikativ aorista aktivnog u 3. licu jednine. Oba aorista označavaju cjelovite radnje: konkretan prinos i povijesnu zapovijed. Značenje: Upućuje na obredne propise iz Levitskog zakonika (14. poglavlje) za očišćenje od gube. Time Isus djelom potvrđuje ono što je netom rekao u Govoru na gori: da nije došao ukinuti Zakon, nego ga ispuniti.
5. za svjedočanstvo njima Izvornik: εἰς μαρτύριον αὐτοῖς [eis marturion autois] Gramatika: Prijedlog koji s akuzativom imenice srednjeg roda izražava svrhu ili cilj ('za', 'kao'), praćen osobnom zamjenicom u dativu množine muškog roda (dativ koristi ili nepovoljnosti). Značenje: Prinos žrtve služi kao službeni dokaz svećenicima i narodu da je čovjek doista očišćen te da Isus poštuje Božji Zakon. Istodobno, to je i proročko svjedočanstvo vjerskim poglavarima da je u Isusu prisutna Božja mesijanska moć, što ih stavlja pred odluku vjere. Imena: - Isus [Ἰησοῦς (heb. יֵשׁוּעַ / יְהוֹשֻׁעַ) / Iēsous] (osoba) Znači: Jahve spašava Tvorba: Grčki oblik hebrejskog i aramejskog imena Ješua (Yeshua), što je skraćeni oblik od Jehošua (Yehoshua), sastavljenog od skraćenog oblika Božjeg imena Jahve (Jeho-) i glagolskog korijena 'jaša' (spasiti, izbaviti).
- Mojsije [Μωϋσῆς (heb. מֹשֶׁה) / Mōusēs] (osoba) Znači: Izvučen (iz vode) / Sin Tvorba: Grčki oblik hebrejskog imena Moše (Moshe), koje potječe od egipatskog korijena 'ms' (roditi, sin, kao u Tutmozis ili Ramzes), a u hebrejskom je povezano s glagolom 'maša' (izvući, izvaditi iz vode).
Ovaj stih (smješten neposredno nakon ozdravljenja gubavca) savršeno sažima naizgledni paradoks ranog Isusovog djelovanja: Njegovu nadmoćnu, božansku moć i istovremeno duboko poštovanje prema Mojsijevom zakonu. Strogom naredbom o šutnji (takozvana 'mesijanska tajna'), Isus namjerno pokušava spriječiti senzacionalističko i političko shvaćanje Njegovog poslanja od strane mnoštva, usmjeravajući pažnju s puke fascinacije čudima na istinsko, duhovno otkupljenje i križ.
S druge strane, izravnim upućivanjem izliječenog čovjeka svećeniku uz obavezu prinošenja propisanog dara, Isus praktično dokazuje da nije došao ukinuti Zakon, nego ga ispuniti. To 'svjedočanstvo njima' (svećenicima i javnosti) funkcionira kao neoboriv dokaz Isusovog mesijanskog autoriteta, budući da se guba u to vrijeme smatrala neizlječivim stanjem čije je iscjeljenje bilo rezervirano isključivo za Boga. Time Isus suptilno, ali moćno stavlja religijske vođe pred konačnu odluku: priznati Njegov božanski identitet koji se očituje kroz opipljiva djela ili biti osuđeni vlastitim Zakonom i svjedočanstvom kojeg su odbacili.