Isus ulažaše u Kafarnaum kad jedan stotnik priđe k Njemu i zamoli Ga
Isus ulažaše u Kafarnaum kad jedan stotnik priđe k Njemu i zamoli Ga
ovim riječima: „Gospodine, moj je sluga u kući, leži obolio od oduzetosti i strahovito pati.”
Isus mu reče: "Ja ću ići izliječiti ga." Ali stotnik preuze:
Gospodine, ja nisam dostojan da tu uđeš pod moj krov: reci samo jednu riječ i moj će sluga biti zdrav.
Ja također, podvrgnut sam jednoj vlasti s vojnicima pod svojim zapovjedništvom, i ja kažem jednome: Idi i on ode, i jednome drugome: Dođi i on dođe, i svome robu: Učini ovo i on to učini.
Isus mu reče: "Ja ću ići izliječiti ga." Ali stotnik preuze:
A Isus mu reče: ja ću doći i iscijeliću ga.
καὶ λέγει αὐτῷ ὁ Ἰησοῦς· ἐγὼ ἐλθὼν θεραπεύσω αὐτόν.
kai legei autō ho Iēsous egō elthōn therapeusō auton
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I kaže njemu: Ja došavši izliječit ću njega."
I (καὶ, kai): Veznik koji povezuje narativne cjeline, vrlo čest u biblijskom grčkom jeziku (često kao hebraizam koji oponaša 'waw' konsekutiv). Kaže (λέγει, legei): Glagol, prezent aktivni, indikativ, 3. lice jednine. U ovom kontekstu radi se o tzv. povijesnom prezentu koji radnju čini izravnijom, živopisnijom i aktualnijom za čitatelja. Njemu (αὐτῷ, autō): Osobna zamjenica u dativu jednine, muški rod. Odnosi se na rimskog stotnika koji moli za svog slugu. Ja (Ἐγὼ, Egō): Naglašena osobna zamjenica, 1. lice jednine, nominativ. Budući da u grčkom jeziku glagolski nastavci već nose informaciju o licu (nema potrebe za 'ja' kako bi se znalo tko govori), njeno eksplicitno korištenje naglašava Isusov suvereni autoritet, izričitu volju i osobnu inicijativu. Došavši (ἐλθὼν, elthōn): Particip aorista aktivnog (od glagola ἔρχομαι - doći). Gramatički označava radnju koja prethodi radnji glavnog glagola. Ovaj oblik naglašava Isusovu spremnost na pokret i prelaženje društvenih granica (odlazak u kuću poganina). Izliječit ću (θεραπεύσω, therapeusō): Glagol, futur aktivni, indikativ, 1. lice jednine (od glagola θεραπεύω). Korijen ove riječi originalno označava 'služiti', 'njegovati', a potom i 'liječiti'. Ovo Isusovo obećanje nosi u sebi nijansu duboke osobne brige i služenja potrebitom. Njega (αὐτόν, auton): Osobna zamjenica u akuzativu jednine, muški rod. Služi kao izravni objekt i odnosi se na stotnikovog paraliziranog slugu.
Ovaj stih (prepoznatljiv iz Mateja 8,7) donosi snažan prikaz Isusove božanske suverenosti, autoriteta i duboke suosjećajnosti. Njegov trenutačni, potvrdan odgovor ilustrira Njegovu spremnost da prekrši tadašnje stroge religijske i kulturološke barijere te uđe u dom jednog poganina (Rimljana) kako bi donio božansko iscjeljenje. Teološki gledano, upotreba naglašene zamjenice 'Ja' usmjerava svu pozornost na Isusa kao ultimativni izvor milosti i obnove. Stih također služi kao ključni kontrastni uvod u stotnikov odgovor koji slijedi – onaj u kojem stotnik izražava vjeru da Isus uopće ne treba fizički 'doći' (ἐλθὼν), već da je Njegova sama Riječ dovoljna za iscjeljenje.