Evanđelje po Mateju 9

1Isus se dakle uspe u barku, ponovo prijeđe more i dođe u svoj grad. 2Evo kako Mu dovedoše jednog uzetog ispruženog na jednoj nosiljci. Vidjevši njihovu vjeru, Isus reče uzetom: "Pouzdanja, sine moj, tvoji su grijesi oprošteni." 3A nekoliko pismoznanaca reče u sebi: "Ovaj čovjek huli!" 4Znajući što oni misle, Isus reče: "Zašto te zle misli u vašim srcima?" 5Što je dakle lakše, reći: Tvoji su grijesi oprošteni, ili reći: Digni se i hodaj? 6Eh dobro; da znate da Sin Čovječji ima na zemlji ovlaštenje oprostiti grijehe - On tad reče uzetom: "Ustani, uzmi svoju nosiljku i idi kući svojoj." 7Čovjek se diže i ode svojoj kući. 8Videći to, mnoštvo bi zahvaćeno strahom i iskaza slavu Bogu koji je dao jednu takvu ovlast ljudima. 9Isus vidje, prolazeći, kako u poreznom uredu sjedi jedan čovjek koji se zvao Matej. On mu reče: "Slijedi Me." Ovaj se diže i slijedio Ga je. 10A kad on bijaše za stolom u svojoj kući, dogodi se da mnogi skupljači poreza i grješnici bijahu došli sjesti s Isusom i Njegovim učenicima. 11Videći to, farizeji rekoše Njegovim učenicima: „Zašto vaš Učitelj jede s carinicima i grješnicima?“ 12Ali Isus, koji bijaše slušao, reče: Nisu zdravi oni koji imaju potrebu za liječnikom, već bolesni. 13Naučite, dakle, što znači: Milosrđe je ono što Ja hoću, ne žrtvovanje. Jer, Ja sam došao zvati, ne pravednike, već grešnike. 14Tada Mu pristupiše Ivanovi učenici i rekoše: "Zašto, dok mi i farizeji postimo, Tvoji učenici ne poste?" 15Isus im reče: Gosti na svadbi mogu li biti u žalosti dok je Mladoženja s njima? Ali doći će dani kad će im Ženik biti otet: tad će i oni postiti. 16Nitko ne stavlja jedan komad nove tkanine na staru odjeću jer se dodani komad skuplja na odjeći i poderotina je gora. 17Ne stavlja se novo vino u stare mješine; inače se mješine rasprsnu, vino se prospe, a mješine su upropaštene. Naprotiv, novo se vino stavlja u nove mješine, i jedno i drugo se sačuva. 18Dok im On tako govoraše, jedan se velikaš približi i pokloni, on Mu reče: "Moja je kćerka upravo umrla; ali dođi i položi na nju ruku, i ona će živjeti." 19Ustavši, Isus ga je slijedio sa Svojim učenicima. 20A jedna žena, koja je patila od krvarenja već dvanaest godina, priđe straga i dodirnu resu na Njegovoj odjeći. 21Ona si je rekla: "Ako uspijem samo dodirnuti Njegovu odjeću, bit ću spašena." 22Ali Isus, okrenuvši se i vidjevši je, reče: "Pouzdanja, kćeri moja! Tvoja te vjera spasila." I žena od tog časa bi spašena. 23Po Svom dolasku u glavarovu kuću, videći svirače frule i komešanje mnoštva, Isus reče: 24"Sklonite se: ona nije mrtva, ona spava." A oni Mu se podsmjehivahu. 25Kad ukloniše mnoštvo van, On uđe, uze djetetovu ruku i djevojčica se probudi. 26Novost se proširi po svem tom području. 27Kako Isus odlažaše, dva slijepca Ga slijediše kričeći: 'Smiluj nam se, Sine Davidov!' 28Kad On uđe u kuću, slijepci Mu priđoše, a Isus im reče: "Vjerujete li vi da Ja mogu to učiniti?" – "Da, Gospodine", rekoše Mu oni. 29Tad im On dotaknu oči govoreći: "Nek vam bude prema vašoj vjeri." 30I njihove se oči otvoriše. Potom im Isus reče strogo: "Pazite, da nitko ovo ne sazna!" 31Ali oni, čim su izišli, govoriše o Njemu po svem tom području. 32Kako oni iziđoše, kad evo dovedoše Mu jednog nijemog opsjednutog. 33Zloduh kad bi istjeran, njemak poče govoriti. A mnoštvo se začudi i reče: "Nikad takvo što nije viđeno u Izraelu!" 34Ali farizeji govoriše: „Zlodusi su istjerani od poglavara demona.” 35Isus prolažaše sve gradove i sela, On poučavaše u njihovim sinagogama, objavljujući Dobru vijest o Kraljevstvu i liječeći svaku bolest i svaku nemoć. 36Videći mnoštvo, On im se smilova, jer bijaše izmučeni i klonuli kao ovce koje nemaju pastira. 37Tad On reče svojim učenicima: "Žetva je obilna, ali radnici malobrojni;" 38Molite dakle Gospodara žetve da pošalje radnike u žetvu Svoju.