Evanđelje po Mateju 9

1I ušavši u lađu, prijeđe prijeko i dođe u Svoj grad. 2I gle, donošahu Mu uzetoga položena na postelji. I vidjevši Isus vjeru njihovu, reče uzetomu: "Hrabro, dijete, otpuštaju ti se grijesi." 3I gle, neki od pismoznanaca rekoše u sebi: "Ovaj huli." 4I vidjevši Isus pomisli njihove, reče: "Zašto promišljate zla u srcima svojim? 5Što je naime lakše: reći: 'Otpuštaju ti se grijesi', ili reći: 'Ustani i hodaj'? 6Ali da znate da Vlast ima Sin Čovječji na zemlji otpuštati grijehe" – tada govori uzetomu: "Ustani, podigni postelju svoju i idi u kuću svoju." 7I ustavši, otiđe u kuću svoju. 8A vidjevši to, mnoštva se prestrašiše i proslaviše Boga koji dade Vlast takvu ljudima. 9I prolazeći odande, Isus vidje čovjeka gdje sjedi u carinarnici, zvana Matej, i govori mu: "Slijedi Me." I ustavši, pođe za Njim. 10I dogodi se, dok On bijaše za stolom u kući, gle, mnogi carinici i grešnici dođoše i bijahu za stolom s Isusom i učenicima Njegovim. 11I vidjevši to, farizeji govorahu učenicima Njegovim: "Zašto s carinicima i grešnicima jede Učitelj vaš?" 12A On, čuvši, reče: "Nemaju potrebu jaki za liječnikom, nego oni kojima je zlo. 13Nego idite i naučite što je: 'Milosrđe hoću, a ne žrtvu'; jer ne dođoh pozvati pravednike, nego grešnike." 14Tada Mu pristupaju učenici Ivanovi govoreći: "Zašto mi i farizeji postimo mnogo, a učenici Tvoji ne poste?" 15I reče im Isus: "Zar mogu svatovi tugovati dokle god je s njima Mladoženja? Nego doći će dani kada će biti oduzet od njih Mladoženja, i tada će postiti. 16A nitko ne stavlja zakrpu od sirove tkanine na haljinu staru; jer oduzima puninu njezinu od haljine i gora poderotina nastaje. 17Niti ulijevaju vino novo u mješine stare; inače pucaju mješine, i vino se izlijeva, i mješine propadaju. Nego ulijevaju vino novo u mješine nove, i oboje se očuva." 18Dok im On ovo govoraše, gle, glavar dođe i klanjaše Mu se govoreći: "Kći moja upravo izdahnu; nego dođi, položi ruku Svoju na nju, i oživjet će." 19I ustavši, Isus pođe za njim, i učenici Njegovi. 20I gle, žena koja je krvarila dvanaest godina, prišavši odostraga, dotaknu se rese ogrtača Njegova. 21Govoraše naime u sebi: "Ako samo dotaknem ogrtač Njegov, bit ću spašena." 22A Isus, okrenuvši se i vidjevši je, reče: "Hrabro, kćeri, vjera tvoja spasila te je." I bi spašena žena od časa onoga. 23I došavši Isus u kuću glavarovu i vidjevši frulaše i mnoštvo uzbučano, 24govoraše: "Odlazite, jer ne umrije djevojčica, nego spava." I ismijavahu Ga. 25A kada bi izbačeno mnoštvo, ušavši uhvati je za ruku, i ustade djevojčica. 26I izađe glas ovaj u svu zemlju onu. 27I dok je Isus prolazio odande, pođoše za Njim dva slijepca vičući i govoreći: "Smiluj nam se, Sine Davidov!" 28A kad dođe u kuću, pristupiše Mu slijepci, i govori im Isus: "Vjerujete li da mogu ovo učiniti?" Govore Mu: "Da, Gospodine." 29Tada dotaknu oči njihove govoreći: "Po vjeri vašoj neka vam bude." 30I otvoriše im se oči. I zaprijeti im strogo Isus govoreći: "Gledajte da nitko ne sazna!" 31A oni, izišavši, razglasiše Ga u svoj zemlji onoj. 32A dok su oni izlazili, gle, donesoše Mu čovjeka nijema, opsjednuta. 33I kad bi izbačen demon, progovori nijemi. I začudiše se mnoštva govoreći: "Nikada se ne pokaza takvo što u Izraelu." 34A farizeji govorahu: "Po vladaru demona izbacuje demone." 35I obilažaše Isus sve gradove i sela poučavajući u sinagogama njihovim i propovijedajući Evanđelje Kraljevstva i liječeći svaku bolest i svaku nemoć. 36A vidjevši mnoštva, sažali se nad njima jer bijahu izmučeni i klonuli kao ovce koje nemaju pastira. 37Tada govori učenicima Svojim: "Žetva je doista velika, a radnika malo; 38zamolite dakle Gospodara žetve da pošalje radnike u žetvu Svoju."