Novost se proširi po svem tom području.
Novost se proširi po svem tom području.
Kako Isus odlažaše, dva slijepca Ga slijediše kričeći: 'Smiluj nam se, Sine Davidov!'
Kad On uđe u kuću, slijepci Mu priđoše, a Isus im reče: "Vjerujete li vi da Ja mogu to učiniti?" – "Da, Gospodine", rekoše Mu oni.
Tad im On dotaknu oči govoreći: "Nek vam bude prema vašoj vjeri."
I njihove se oči otvoriše. Potom im Isus reče strogo: "Pazite, da nitko ovo ne sazna!"
Kad On uđe u kuću, slijepci Mu priđoše, a Isus im reče: "Vjerujete li vi da Ja mogu to učiniti?" – "Da, Gospodine", rekoše Mu oni.
A kad dođe u kuću, pristupiše k njemu slijepci, i reče im Isus: vjerujete li da mogu to učiniti? A oni mu rekoše: da Gospode.
ἐλθόντι δὲ εἰς τὴν οἰκίαν προσῆλθον αὐτῷ οἱ τυφλοί, καὶ λέγει αὐτοῖς ὁ Ἰησοῦς· πιστεύετε ὅτι δύναμαι τοῦτο ποιῆσαι; λέγουσιν αὐτῷ· ναὶ κύριε.
elthonti de eis tēn oikian prosēlthon autō hoi tuphloi kai legei autois ho Iēsous pisteuete hoti dunamai touto poiēsai legousin autō nai kurie
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Došavšemu pak u kuću pristupiše njemu slijepci, i govori njima Isus: Vjerujete da mogu ovo učiniti? govore njemu: Da, Gospodine."
Došavšemu (ἐλθόντι, elthonti): Particip aorista aktivnog glagola ἔρχομαι (erchomai - doći). Dativ jednine. Naglašava svršenu radnju koja prethodi glavnom glagolu, ističući da se radnja prebacuje s ulice u privatni prostor. pak/a (δὲ, de): Veznik koji povezuje ovaj događaj s prethodnim, označavajući prelazak u naraciji. u kuću (εἰς τὴν οἰκίαν, eis ten oikian): Imenica ženskog roda u akuzativu. Kuća u evanđeljima često predstavlja mjesto intime, zajedništva i privatnog otkrivenja Isusovog identiteta za one s vjerom. pristupiše (προσῆλθον, proselthon): Aorist aktivni, 3. lice množine od προσέρχομαι (proserchomai). Označava odlučan, svrhovit dolazak bez oklijevanja u potrazi za milošću. njemu (αὐτῷ, auto): Osobna zamjenica u dativu jednine. Fokus je usmjeren isključivo na Isusa kao izvor pomoći. slijepci (οἱ τυφλοί, hoi typhloi): Pridjev u nominativu množine. Fizička sljepoća ovdje snažno kontrastira s njihovim jasnim duhovnim vidom kojim prepoznaju u Isusu onoga koji iscjeljuje. Vjerujete (Πιστεύετε, pisteuete): Glagol πιστεύω (pisteuo), prezent aktivni indikativ, 2. lice množine. Isus traži aktivno, prisutno i osobno pouzdanje kao temeljni preduvjet za čudo. da mogu (ὅτι δύναμαι, hoti dynamai): Glagol u prezentu koji u korijenu (dynamis) nosi značenje moći i intrinzične snage. Pitanje se ne odnosi samo na želju za čudom, nego direktno propituje vjeru u Isusov božanski autoritet. ovo učiniti (τοῦτο ποιῆσαι, touto poiesai): Pokazna zamjenica i infinitiv aorista glagola poieo (činiti). Naglašava konkretno, specifično čudo ozdravljenja za koje je potrebna nadnaravna sila. Da, Gospodine (Ναί, κύριε, Nai, kyrie): 'Nai' je potvrdna čestica apsolutnog slaganja. 'Kyrie' (vokativ od kyrios) nadilazi obično poštovanje i u ovom kontekstu postaje snažna mesijanska ispovijest vjere i priznanje Njegovog suvereniteta.
Ovaj stih (Matej 9:28) izdvaja se kao ključan prikaz osobne vjere u Novom zavjetu. Prelaskom u 'kuću', narativ se pomiče iz javnog spektakla u intiman prostor gdje Isus direktno propituje dubinu pouzdanja u Njegovu božansku moć i autoritet. Pitanje 'vjerujete li da mogu ovo učiniti?' ne traži samo potvrdu želje za zdravljem, već traži jasno priznanje Njegovog pravog, božanskog identiteta.
Odgovor slijepaca, 'Da, Gospodine', predstavlja savršen model kršćanske vjere – potpun, jednostavan i odlučan. Paradoksalno, upravo oni koji su tjelesno slijepi posjeduju najoštriji duhovni vid, sposobni prepoznati Mesiju. Ovaj susret snažno svjedoči o neodvojivosti prave vjere od Božjeg spasenjskog i čudesnog djelovanja u životu pojedinca.