Isus se dakle uspe u barku, ponovo prijeđe more i dođe u svoj grad.
Isus se dakle uspe u barku, ponovo prijeđe more i dođe u svoj grad.
Evo kako Mu dovedoše jednog uzetog ispruženog na jednoj nosiljci. Vidjevši njihovu vjeru, Isus reče uzetom: "Pouzdanja, sine moj, tvoji su grijesi oprošteni."
A nekoliko pismoznanaca reče u sebi: "Ovaj čovjek huli!"
Znajući što oni misle, Isus reče: "Zašto te zle misli u vašim srcima?"
Evo kako Mu dovedoše jednog uzetog ispruženog na jednoj nosiljci. Vidjevši njihovu vjeru, Isus reče uzetom: "Pouzdanja, sine moj, tvoji su grijesi oprošteni."
I gle, donesoše mu uzeta koji ležaše na odru. I vidjevši Isus vjeru njihovu reče uzetome: ne boj se, sinko, opraštaju ti se grijesi tvoji.
καὶ ἰδοὺ προσέφερον αὐτῷ παραλυτικὸν ἐπὶ κλίνης βεβλημένον. καὶ ἰδὼν ὁ Ἰησοῦς τὴν πίστιν αὐτῶν εἶπεν τῷ παραλυτικῷ· θάρσει τέκνον, ἀφίενταί σοί σου αἱ ἁμαρτίαι.
kai idou prosepheron autō paralutikon epi klinēs beblēmenon kai idōn ho Iēsous tēn pistin autōn eipen tō paralutikō tharsei teknon aphientai soi sou hai hamartiai
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I gle donosili su mu uzetoga na postelji položenog. i vidjevši Isus vjeru njihovu reče uzetome: Ohrabri se, dijete; opraštaju se ti grijesi."
I gle (Καὶ ἰδοὺ
Kai idou)"Idou" je aorist srednji imperativ glagola eidon koji služi kao uzvik. Skreće pozornost na važan ili iznenadan događaj u naraciji. Donosili su (προσέφερον - proseferon): Imperfekt aktivni indikativ, 3. lice množine glagola prosfero. Imperfekt ukazuje na radnju koja je trajala u prošlosti, dočaravajući kontinuirani napor i ustrajnost ljudi koji su ga nosili. Mu (αὐτῷ - auto): Dativ jednine osobne zamjenice, odnosi se na Isusa. Uzetoga (παραλυτικὸν - paralytikon): Akuzativ jednine muškog roda. Riječ označava paraliziranog čovjeka, potpuno ovisnog o tuđoj pomoći (odnosno nekoga kome je oduzeta snaga ili moć kretanja). Na (ἐπὶ - epi): Prijedlog koji ovdje s genitivom označava mjesto (na, iznad). Postelji (κλίνης - klines): Genitiv jednine imenice kline, što označava krevet, nosila ili ležaj. Položenog (βεβλημένον - beblemenon): Perfekt pasivni particip glagola ballo (baciti, položiti). Perfekt označava prošlu radnju s trajnim posljedicama - bio je smješten (bačen) na nosila i ostao je u tom bespomoćnom, nepokretnom stanju. I (καὶ - kai): Veznik. Vidjevši (ἰδὼν - idon): Aorist aktivni particip glagola eidon (vidjeti). Isusovo "viđenje" ovdje nadilazi fizički pogled; On dubinski prepoznaje duhovnu stvarnost, motivaciju i srce onih koji su došli. Isus (ὁ Ἰησοῦς - ho Iesous): Subjekt s određenim članom. Vjeru (τὴν πίστιν - ten pistin): Akuzativ jednine imenice pistis, što znači vjera, pouzdanje, povjerenje. Njihovu (αὐτῶν - auton): Genitiv množine zamjenice. Značajno je korištenje riječi "njihovu". Isus prepoznaje vjeru prijatelja koji su ga donijeli, naglašavajući snagu zajedništva i posredničke vjere. Reče (εἶπεν - eipen): Aorist aktivni indikativ, glagol lego. Uzetome (τῷ παραλυτικῷ - to paralytiko): Dativ jednine. Ohrabri se (Θάρσει - tharsei): Prezent aktivni imperativ glagola tharseo. Zapovijed koja ulijeva hrabrost i pouzdanje, otklanjajući čovjekov strah i nesigurnost. Dijete (τέκνον - teknon): Vokativ jednine. Izraz nježnosti, naklonosti i duhovnog srodstva. Isus mu se obraća s autoritetom nebeskog Oca i pun suosjećanja. Opraštaju se (ἀφίενταί - afientai): Prezent pasivni indikativ, 3. lice množine glagola afiemi (otpustiti, ostaviti, oprostiti). Korištenje pasiva ("božanski pasiv") u prezentu ukazuje na to da sam Bog vrši radnju opraštanja upravo u tom trenutku, a Isus djeluje kao Božji posrednik i autoritet na zemlji. Ti (σου - sou): Genitiv osobne zamjenice koji ovdje označava pripadnost (tvoji). Grijesi (αἱ ἁμαρτίαι - hai hamartiai): Nominativ množine imenice hamartia (promašaj cilja, grijeh). Isus se bavi duhovnim stanjem čovjeka, rješavajući najdublji korijen ljudskog problema prije rješavanja fizičke bolesti.
Ovaj stih iz Evanđelja po Mateju (9:2) predivno prikazuje Isusov suverenitet nad fizičkim i duhovnim svijetom, te ogromnu snagu posredničke vjere. Isus ne reagira primarno na bolesnikovu vjeru (iako on nije imao ništa protiv), već na "njihovu" vjeru - vjeru prijatelja koji su ga donijeli unatoč preprekama. Ovo snažno naglašava važnost zajedništva, molitvenog zagovora i aktivne brige vjernika za bližnje koji su u potrebi.
Nadalje, Isusov odgovor "opraštaju se ti grijesi" prije samog fizičkog iscjeljenja ukazuje na Njegove prioritete i božanski identitet. On uviđa da je čovjekova stvarna, najdublja potreba pomirenje s Bogom, jer je duhovna paraliza (grijeh) mnogo pogubnija od fizičke. Rješavajući prvo pitanje oproštenja, Isus demonstrira da je pravo oslobođenje duhovno rođenje, a tek nakon toga uslijedit će iscjeljenje kao vidljivi dokaz Njegovog nevidljivog autoriteta opraštanja grijeha.