I ušavši u lađu, prijeđe prijeko i dođe u Svoj grad.
I ušavši u lađu, prijeđe prijeko i dođe u Svoj grad.
I gle, donošahu Mu uzetoga položena na postelji. I vidjevši Isus vjeru njihovu, reče uzetomu: "Hrabro, dijete, otpuštaju ti se grijesi."
I gle, neki od pismoznanaca rekoše u sebi: "Ovaj huli."
I vidjevši Isus pomisli njihove, reče: "Zašto promišljate zla u srcima svojim?
I gle, donošahu Mu uzetoga položena na postelji. I vidjevši Isus vjeru njihovu, reče uzetomu: "Hrabro, dijete, otpuštaju ti se grijesi."
I gle, donesoše mu uzeta koji ležaše na odru. I vidjevši Isus vjeru njihovu reče uzetome: ne boj se, sinko, opraštaju ti se grijesi tvoji.
καὶ ἰδοὺ προσέφερον αὐτῷ παραλυτικὸν ἐπὶ κλίνης βεβλημένον. καὶ ἰδὼν ὁ Ἰησοῦς τὴν πίστιν αὐτῶν εἶπεν τῷ παραλυτικῷ· θάρσει τέκνον, ἀφίενταί σοί σου αἱ ἁμαρτίαι.
kai idou prosepheron autō paralutikon epi klinēs beblēmenon kai idōn ho Iēsous tēn pistin autōn eipen tō paralutikō tharsei teknon aphientai soi sou hai hamartiai
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I gle, donošahu njemu uzetoga na postelji položena. I vidjevši taj Isus tu vjeru njihovu reče tom uzetomu: Hrabro, dijete, otpuštaju se tebi ti grijesi."
1. donošahu Izvornik: προσέφερον [prosepheron] Gramatika: Glagol u imperfektu aktivnom, 3. lice množine. Imperfekt oslikava radnju u tijeku, trud i proces donošenja bolesnika pred Isusa kao živu scenu koja se odvija pred očima. Značenje: Glagol se često koristi i u liturgijskom kontekstu prinošenja darova Bogu; ovdje prijatelji s vjerom 'prinose' bespomoćnog čovjeka pred izvor spasenja.
2. položena Izvornik: βεβλημένον [beblēmenon] Gramatika: Particip perfekta pasivnog u akuzativu jednine muškog roda. Perfekt označava trajno stanje nastalo kao posljedica prošle radnje: čovjek je 'bačen', odnosno prikovan uz postelju i u tom stanju bespomoćno leži. Značenje: Slika potpune ljudske nemoći i ovisnosti o tuđoj pomoći, koja u biblijskom prikazu odražava i duhovnu paralizu uzrokovanu grijehom.
3. vidjevši Izvornik: ἰδὼν [idōn] Gramatika: Particip aorista aktivnog u nominativu jednine muškog roda. Prethodi glavnom glagolu 'reče' i navodi povod Isusovih riječi. Značenje: Isusov pogled ne zaustavlja se na izvanjskom prizoru bolesti, nego prodire u unutarnju stvarnost – vjeru koja se očituje kroz konkretno djelo ljubavi i ustrajnosti.
4. tu vjeru njihovu Izvornik: τὴν πίστιν αὐτῶν [tēn pistin autōn] Gramatika: Akuzativ jednine ženskog roda s određenim članom, praćen osobnom zamjenicom u genitivu množine. Množina zamjenice ('njihovu') uključuje nositelje, a vjerojatno i samog uzetoga. Značenje: Pokazuje važnost zajedničarske i posredničke vjere: vjera bližnjih koji donose bolesnika postaje kanal kroz koji Isus djeluje.
5. Hrabro, dijete Izvornik: θάρσει τέκνον [tharsei teknon] Gramatika: Imperativ prezenta aktivnog u 2. licu jednine, uz imenicu u vokativu srednjeg roda. Prezent imperativa poziva na trajno stanje ohrabrenja i pouzdanja. Značenje: Oslovljavanje s 'dijete' izražava božansku nježnost i očinski autoritet, uklanjajući strah prije nego što Isus izrekne dublje, duhovno iscjeljenje.
6. otpuštaju se Izvornik: ἀφίενταί [aphientai] Gramatika: Glagol u prezentu pasivnom, indikativ, 3. lice množine. Pasiv ovdje djeluje kao 'božanski pasiv' (gdje je Bog neizrečeni vršitelj radnje), dok prezent naglašava da oproštenje stupa na snagu upravo u trenutku izgovaranja. Značenje: Prije tjelesnog ozdravljenja Isus rješava najdublji čovjekov problem – otuđenost od Boga zbog grijeha, čime prisvaja isključivo božansku ovlast opraštanja. Imena: - Isus [Ἰησοῦς (heb. יֵשׁוּעַ / יְהוֹשֻׁעַ) / Iēsous] (osoba) Znači: Jahve spašava Tvorba: Grčki oblik hebrejskog i aramejskog imena Ješua (skraćeno od Jehošua), složenog od skraćenog oblika Božjeg imena Jahve (Jeho-) i glagolskog korijena 'jaša' (spasiti, izbaviti).
Ovaj stih iz Evanđelja po Mateju (9:2) predivno prikazuje Isusov suverenitet nad fizičkim i duhovnim svijetom, te ogromnu snagu posredničke vjere. Isus ne reagira primarno na bolesnikovu vjeru (iako on nije imao ništa protiv), već na "njihovu" vjeru - vjeru prijatelja koji su ga donijeli unatoč preprekama. Ovo snažno naglašava važnost zajedništva, molitvenog zagovora i aktivne brige vjernika za bližnje koji su u potrebi.
Nadalje, Isusov odgovor "opraštaju se ti grijesi" prije samog fizičkog iscjeljenja ukazuje na Njegove prioritete i božanski identitet. On uviđa da je čovjekova stvarna, najdublja potreba pomirenje s Bogom, jer je duhovna paraliza (grijeh) mnogo pogubnija od fizičke. Rješavajući prvo pitanje oproštenja, Isus demonstrira da je pravo oslobođenje duhovno rođenje, a tek nakon toga uslijedit će iscjeljenje kao vidljivi dokaz Njegovog nevidljivog autoriteta opraštanja grijeha.