A dok su oni izlazili, gle, donesoše Mu čovjeka nijema, opsjednuta.
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
A dok su oni izlazili, gle, donesoše Mu čovjeka nijema, opsjednuta.
I kad bi izbačen demon, progovori nijemi. I začudiše se mnoštva govoreći: "Nikada se ne pokaza takvo što u Izraelu."
A farizeji govorahu: "Po vladaru demona izbacuje demone."
I obilažaše Isus sve gradove i sela poučavajući u sinagogama njihovim i propovijedajući Evanđelje Kraljevstva i liječeći svaku bolest i svaku nemoć.
A vidjevši mnoštva, sažali se nad njima jer bijahu izmučeni i klonuli kao ovce koje nemaju pastira.
A farizeji govorahu: "Po vladaru demona izbacuje demone."
A fariseji govorahu: pomoću kneza đavolskog izgoni đavole.
οἱ δὲ Φαρισαῖοι ἔλεγον· ἐν τῷ ἄρχοντι τῶν δαιμονίων ἐκβάλλει τὰ δαιμόνια.¶
hoi de Pharisaioi elegon en tō archonti tōn daimoniōn ekballei ta daimonia
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Oni pak farizeji govorahu: U onom vladaru onih demona izbacuje one demone."
1. Oni pak farizeji govorahu Izvornik: οἱ δὲ Φαρισαῖοι ἔλεγον [hoi de Pharisaioi elegon] Gramatika: Čestica 'de' ovdje ima snažno suprotno značenje naspram divljenja mnoštva iz prethodnog stiha. Glagol je u imperfektu aktivnom, 3. lice množine, što označava trajnu ili ponavljanu radnju u prošlosti. Značenje: Dok narod spontano prepoznaje Božje djelo, vjerski vođe ustrajno šire zlonamjerno tumačenje. Imperfekt otkriva da to nije bio tek usputni komentar, nego sustavno osporavanje Isusova ugleda.
2. U onom vladaru onih demona Izvornik: ἐν τῷ ἄρχοντι τῶν δαιμονίων [en tō archonti tōn daimoniōn] Gramatika: Prijedlog s dativom jednine ovdje ima instrumentalno značenje i označava sredstvo ili sferu moći ('pomoću', 'u sili'). Imenica u genitivu množine pobliže određuje nad kime se ta vlast vrši. Značenje: Budući da ne mogu poreći samo čudo, farizeji izopačuju njegov izvor i pripisuju djelo Duha Svetoga poglavici zlih duhova (Beelzebulu, Sotoni). To je vrhunac duhovne sljepoće koji će Isus kasnije nazvati hulom na Duha.
3. izbacuje Izvornik: ἐκβάλλει [ekballei] Gramatika: Glagol u prezentu aktivnom, 3. lice jednine indikativa. Prezent označava trajnu značajku ili uobičajenu praksu koju mu protivnici pripisuju. Značenje: Isti glagol koji je u prethodnom stihu opisao oslobođenje nijemog čovjeka ovdje u ustima protivnika postaje predmet optužbe za suradnju sa zlom. Imena: - farizeji [Φαρισαῖοι (aram. פְּרִישַׁיָּא / heb. פְּרוּשִׁים) / Pharisaioi] (narod) Znači: Odvojeni Tvorba: Potječe od aramejskog 'perishaya' (hebrejski 'perushim'), od korijena 'parash' (odvojiti, razlučiti), jer su se strogo odvajali od obredne nečistoće i od onih koji nisu pažljivo držali Zakon i usmenu predaju.
Ovaj stih (Matej 9,34) predstavlja ključni trenutak duhovnog i teološkog sukoba između Isusa i farizeja. Dok je obično mnoštvo bilo zadivljeno Isusovim iscjeljenjima, prepoznajući u njima Božje čudesno djelovanje, farizeji u svojoj zavidnosti, duhovnoj sljepoći i tvrdoći srca pripisuju Njegova nadnaravna djela samom izvoru zla.
Ovakva optužba da Isus djeluje po 'vladaru demona' postavlja temelj za upozorenje o neoprostivom grijehu hule na Svetoga Duha. Odbacujući evidentno Božje djelo, farizeji sasvim svjesno i zlonamjerno poistovjećuju očitovanje sile Svetoga Duha sa sotonskim djelovanjem, odbijajući prepoznati dolazak Kraljevstva nebeskog među njih.