Ustavši, Isus ga je slijedio sa Svojim učenicima.
Ustavši, Isus ga je slijedio sa Svojim učenicima.
A jedna žena, koja je patila od krvarenja već dvanaest godina, priđe straga i dodirnu resu na Njegovoj odjeći.
Ona si je rekla: "Ako uspijem samo dodirnuti Njegovu odjeću, bit ću spašena."
Ali Isus, okrenuvši se i vidjevši je, reče: "Pouzdanja, kćeri moja! Tvoja te vjera spasila." I žena od tog časa bi spašena.
Po Svom dolasku u glavarovu kuću, videći svirače frule i komešanje mnoštva, Isus reče:
Ona si je rekla: "Ako uspijem samo dodirnuti Njegovu odjeću, bit ću spašena."
Jer govoraše u sebi: samo ako se dotaknem haljine njegove, ozdraviću.
ἔλεγεν γὰρ ἐν ἑαυτῇ· ἐὰν μόνον ἅψωμαι τοῦ ἱματίου αὐτοῦ, σωθήσομαι.¶
elegen gar en he'autēa ean monon hapsōmai tou himatiou autou sōthēsomai
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Govorila je naime u sebi: Ako samo dotaknem odjeće njegove bit ću spašena."
govorila je (ἔλεγεν - elegen): Imperfekt glagola 'legō' (govoriti). Označava trajnu, ponavljanu radnju u prošlosti. Nije samo jednom pomislila, već je to stalno ponavljala u sebi kao izraz snažne nutarnje borbe i vjere. naime (γὰρ - gar): Veznik koji objašnjava razlog njezinog postupka, tj. zašto se probijala kroz mnoštvo kako bi se približila Isusu. u sebi (ἐν ἑαυτῇ - en heautē): Prijedlog 'en' i povratna zamjenica. Ukazuje na nutarnji monolog i duboku osobnu uvjerenost, vjerojatno skrivenu zbog srama i obredne nečistoće koju je njezina bolest (krvarenje) nosila. Ako (Ἐὰν - ean): Pogodbeni veznik koji uvodi uvjetnu rečenicu. samo (μόνον - monon): Prilog koji naglašava minimalnost potrebnog uvjeta za veliko čudo. Pokazuje nevjerojatnu snagu njezine vjere - nije tražila da Isus stane, razgovara s njom ili položi ruke na nju, već je smatrala da joj je dovoljan i najsitniji kontakt. dotaknem (ἅψωμαι - hapsōmai): Aorist konjunktiv medijalni glagola 'haptō'. Konjunktiv se ovdje koristi jer je riječ o pogodbenoj rečenici. Medijalni oblik naglašava da ona radnju vrši za sebe, s dubokim osobnim interesom. Glagoli doticanja u grčkom obično zahtijevaju objekt u genitivu. odjeće (τοῦ ἱματίου - tou himatiou): Genitiv jednine imenice 'himation' (uz određeni član 'tou'), što označava gornju haljinu, plašt ili ogrtač. Odnosi se na Isusov ogrtač, vrlo vjerojatno s resama koje su propisano nosili pobožni Židovi. njegove (αὐτοῦ - autou): Posvojna zamjenica (genitiv od 'autos') koja fokusira svu njezinu nadu isključivo na Isusa kao jedinog izvora sile i ozdravljenja. bit ću spašena (σωθήσομαι - sōthēsomai): Futur pasivni glagola 'sōzō'. Ovo je teološki najbogatija riječ u ovom stihu. Na grčkom 'sōzō' znači spasiti, očuvati, ali i izliječiti, ozdraviti, učiniti cjelovitim. Iako je žena prvenstveno tražila fizičko ozdravljenje, korištenje ovog glagola ukazuje na to da susret s Isusom donosi cjelovito spasenje, vraćajući je u duhovno i društveno zajedništvo iz kojeg je zbog bolesti bila isključena.
Ovaj stih (koji pronalazimo u Mt 9,21 i Mk 5,28) donosi jedan od najsnažnijih opisa osobne, jednostavne i ustrajne vjere u cijelom Novom zavjetu. Žena koja je dvanaest godina patila i bila društveno marginalizirana zbog obredne nečistoće pokazuje iznimnu pouzdanost u Isusovu moć. Njezino uvjerenje da je za iscjeljenje dovoljan samo i najmanji fizički doticaj s njegovom odjećom svjedoči o dubokoj spoznaji Isusove svetosti i božanske sile.
Nutarnji monolog žene naglašava intiman karakter vjere koja nadrasta strah i zakonske propise onoga vremena. Posebno je znakovita upotreba glagola 'sōzō' (spasiti/ozdraviti), čime se otkriva duboka teološka istina evanđelja: Krist ne nudi tek privremeno tjelesno olakšanje, već daruje potpuno iscjeljenje bića – vraća ljudsko dostojanstvo i donosi trajno duhovno spasenje svima koji mu pristupaju s iskrenim pouzdanjem.