Nego idite i naučite što je: 'Milosrđe hoću, a ne žrtvu'; jer ne dođoh pozvati pravednike, nego grešnike."
Nego idite i naučite što je: 'Milosrđe hoću, a ne žrtvu'; jer ne dođoh pozvati pravednike, nego grešnike."
Tada Mu pristupaju učenici Ivanovi govoreći: "Zašto mi i farizeji postimo mnogo, a učenici Tvoji ne poste?"
I reče im Isus: "Zar mogu svatovi tugovati dokle god je s njima Mladoženja? Nego doći će dani kada će biti oduzet od njih Mladoženja, i tada će postiti.
A nitko ne stavlja zakrpu od sirove tkanine na haljinu staru; jer oduzima puninu njezinu od haljine i gora poderotina nastaje.
Niti ulijevaju vino novo u mješine stare; inače pucaju mješine, i vino se izlijeva, i mješine propadaju. Nego ulijevaju vino novo u mješine nove, i oboje se očuva."
I reče im Isus: "Zar mogu svatovi tugovati dokle god je s njima Mladoženja? Nego doći će dani kada će biti oduzet od njih Mladoženja, i tada će postiti.
A Isus reče im: eda li mogu svatovi plakati dok je s njima ženik? Nego će doći vrijeme kad će se oteti od njih ženik, i onda će postiti.
Καὶ εἶπεν αὐτοῖς ὁ Ἰησοῦς· μὴ δύνανται οἱ υἱοὶ τοῦ νυμφῶνος πενθεῖν ἐφ᾽ ὅσον μετ᾽ αὐτῶν ἐστιν ὁ νυμφίος; ἐλεύσονται δὲ ἡμέραι ὅταν ἀπαρθῇ ἀπ᾽ αὐτῶν ὁ νυμφίος, καὶ τότε νηστεύσουσιν.
Kai eipen autois ho Iēsous mē dunantai hoi huioi tou numphōnos penthein eph᾽ hoson met᾽ autōn estin ho numphios eleusontai de hēmerai hotan aparthēa ap᾽ autōn ho numphios kai tote nēsteusousin
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I reče njima Isus: zar mogu sinovi svadbe tugovati na koliko s njima jest mladoženja? Doći će pak dani kada bude oduzet od njih mladoženja, i tada će postiti."
1. zar mogu Izvornik: μὴ δύνανται [mē dunantai] Gramatika: Upitna čestica μή na početku rečenice u grčkom jeziku redovito uvodi retoričko pitanje na koje se očekuje odrečan odgovor ('Zar mogu...?' — dakako da ne mogu!). Glagol je u prezentu indikativa (3. lice množine). Značenje: Isus pokazuje da pitanje posta nije stvar pukog propisa nego unutarnje logike trenutka: tugovanje i svadbena radost međusobno se isključuju.
2. sinovi svadbe Izvornik: οἱ υἱοὶ τοῦ νυμφῶνος [hoi huioi tou numphōnos] Gramatika: Nominativ množine imenice 'sinovi' praćen je genitivom jednine imenice νυμφών (svadbena dvorana, ložnica). Riječ je o klasičnom semitskom idiomu (hebraizmu) u kojem 'sinovi nečega' označava ljude koji tome pripadaju ili u tome sudjeluju. Značenje: Izraz označava svatove, mladoženjine prijatelje i uzvanike. Učenička zajednica oko Isusa nije pokornička sekta, nego svadbena povorka koja slavi prisutnost dugo iščekivanog Mesije.
3. tugovati Izvornik: πενθεῖν [penthein] Gramatika: Infinitiv prezenta aktivnog koji dopunjuje glagol 'mogu' i označava trajno stanje žalovanja. Značenje: Glagol označava duboku, vidljivu žalost (često za pokojnikom). Isus poistovjećuje post s tugovanjem i time otkriva da je u Starom zavjetu post bio izraz bola, nevolje ili pokore, što je neprimjereno u trenutku kada Bog pohađa svoj narod.
4. mladoženja Izvornik: ὁ νυμφίος [ho numphios] Gramatika: Imenica u nominativu jednine muškog roda s određenim članom koji upućuje na konkretnu, poznatu osobu u prispodobi. Značenje: U Starom zavjetu (osobito kod Hošee, Izaije i Jeremije) nikad se Mesija izravno ne naziva mladoženjom, nego je sam Bog (Jahve) Mladoženja svoga naroda Izraela. Primjenjujući taj naslov na sebe, Isus neizravno ali snažno polaže pravo na božanski identitet.
5. kada bude oduzet Izvornik: ὅταν ἀπαρθῇ [hotan aparthē] Gramatika: Vremenski veznik ὅταν s glagolom u konjunktivu aorista pasivnog (3. lice jednine) označava budući događaj koji je neizbježan, ali čiji točan trenutak nije specificiran. Aorist naglašava naglu, jednokratnu radnju, a pasiv ukazuje na nasilno djelovanje izvana. Značenje: Glagol ἀπαίρω ('otrgnuti', 'oduzeti') donosi prvi prikriveni navještaj Isusove muke i nasilne smrti u Matejevom evanđelju (aluzija na Slugu Jahvina u Iz 53,8 koji biva 'otet' sa zemlje živih). Tek će Njegovo stradanje donijeti vrijeme žalosti i posta za učenike. Imena: - Isus [Ἰησοῦς (heb. יֵשׁוּעַ Yeshua) / Iēsous] (osoba) Znači: Jahve spašava / Jahve je spasenje Tvorba: Grčki oblik aramejskog i kasnohebrejskog imena Yeshua (skraćeno od Yehoshua), koje je složeno od teoforskog elementa 'Yeho-' (Jahve) i glagolskog korijena 'yasha' (spasiti, izbaviti). Tekst objašnjava: On će spasiti narod svoj od grijeha njegovih (Mt 1,21).
Ovaj stih iznosi duboku kristološku istinu predstavljajući Isusa kao mesijanskog Zaručnika. Korištenjem žive slike svadbene gozbe, Isus objavljuje da je Njegovo tjelesno prisustvo na zemlji zapravo vrijeme eshatološkog slavlja i ispunjenja drevnih Božjih obećanja. Kao što bi svatovima na vjenčanju bilo potpuno neprirodno i neshvatljivo tugovati dok je Zaručnik s njima, tako je i Isusovim učenicima neprikladno postiti tijekom tog razdoblja radosti i milosti.
Ipak, riječju 'aparthē' (bude uzet), Isus jasno proriče svoju nadolazeću muku i nasilno odvajanje od svojih učenika. U tom trenutku povijesti otvara se novo doba (vrijeme Crkve) u kojem kršćanski post dobiva sasvim novi smisao. On više ne predstavlja obrednu, legalističku obvezu, već autentičan izraz čežnje Kristove zaručnice (Crkve) koja osjeća Njegovu fizičku odsutnost i postom priprema srce za Njegov slavni povratak.