A On, čuvši, reče: "Nemaju potrebu jaki za liječnikom, nego oni kojima je zlo.
A On, čuvši, reče: "Nemaju potrebu jaki za liječnikom, nego oni kojima je zlo.
Nego idite i naučite što je: 'Milosrđe hoću, a ne žrtvu'; jer ne dođoh pozvati pravednike, nego grešnike."
Tada Mu pristupaju učenici Ivanovi govoreći: "Zašto mi i farizeji postimo mnogo, a učenici Tvoji ne poste?"
I reče im Isus: "Zar mogu svatovi tugovati dokle god je s njima Mladoženja? Nego doći će dani kada će biti oduzet od njih Mladoženja, i tada će postiti.
A nitko ne stavlja zakrpu od sirove tkanine na haljinu staru; jer oduzima puninu njezinu od haljine i gora poderotina nastaje.
Tada Mu pristupaju učenici Ivanovi govoreći: "Zašto mi i farizeji postimo mnogo, a učenici Tvoji ne poste?"
Tada pristupiše k njemu učenici Jovanovi govoreći: zašto mi i fariseji postimo mnogo, a učenici tvoji ne poste?
Τότε προσέρχονται αὐτῷ οἱ μαθηταὶ Ἰωάννου λέγοντες· διὰ τί ἡμεῖς καὶ οἱ Φαρισαῖοι νηστεύομεν πολλά, οἱ δὲ μαθηταί σου οὐ νηστεύουσιν;¶
Tote proserchontai autō hoi mathētai Iōannou legontes dia ti hēmeis kai hoi Pharisaioi nēsteuomen polla hoi de mathētai sou ou nēsteuousin
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Tada pristupaju njemu učenici Ivanovi govoreći: zbog čega mi i farizeji postimo mnogo, a učenici tvoji ne poste?"
1. pristupaju Izvornik: προσέρχονται [proserchontai] Gramatika: Glagol u prezentu indikativa (3. lice množine) deponentnog oblika upotrijebljen je kao pripovjedni (historijski) prezent. Time se prošla radnja oživljava pred očima čitatelja i uvodi nova važna scena u dijalogu. Značenje: U Matejevom evanđelju glagol 'pristupiti' često ima svečani ton približavanja Isusu kao Učitelju i autoritetu od kojega se traži mjerodavan sud o vjerskim pitanjima.
2. učenici Ivanovi Izvornik: οἱ μαθηταὶ Ἰωάννου [hoi mathētai Iōannou] Gramatika: Imenica u nominativu množine s određenim članom praćena je vlastitim imenom u genitivu pripadnosti. Imenica μαθητής izvedena je iz glagola μανθάνω ('učiti', koji se upravo pojavio u prethodnom stihu). Značenje: Sljedbenici Ivana Krstitelja gajili su strogi asketski način života u iščekivanju suda i obraćenja. Njihov dolazak pokazuje da su još uvijek djelovali kao zasebna zajednica koja pokušava razumjeti Isusovu praksu u svjetlu vlastite pobožnosti.
3. postimo mnogo Izvornik: νηστεύομεν πολλά [nēsteuomen polla] Gramatika: Glagol je u prezentu indikativa aktivnog (1. lice množine), što označava redovitu, uobičajenu praksu, a pridjev u akuzativu množine srednjeg roda služi kao prilog mjere ili učestalosti ('mnogo', 'često'). Značenje: Dok je Mojsijev zakon propisivao samo jedan obvezni post godišnje (na Dan pomirenja), pobožni farizeji postili su dvaput tjedno (ponedjeljkom i četvrtkom), a Ivanovi učenici postili su u znak pokore i žalovanja za grijehe Izraela.
4. a učenici tvoji ne poste Izvornik: οἱ δὲ μαθηταί σου οὐ νηστεύουσιν [hoi de mathētai sou ou νηsteuousin] Gramatika: Čestica δέ ovdje stvara jasan kontrast ('a', 'međutim') prema prvoj skupini ('mi i farizeji'), dok osobna zamjenica u genitivu jednine (σου) stoji iza imenice i naglašava pripadnost Isusu. Prezent glagola uz niječnicu οὐ označava trajni izostanak takve prakse. Značenje: Za ondašnje vjerske krugove odsutnost redovitog posta i Isusovo blagovanje s grešnicima djelovali su sablažnjivo i kao manjak ozbiljne pobožnosti. Pitanje otvara prostor da Isus objasni kako s Njim nastupa novo, mesijansko vrijeme. Imena: - Ivan [Ἰωάννης (heb. יוֹחָנָן Yochanan) / Iōannēs] (osoba) Znači: Jahve je milostiv / Jahve se smilovao Tvorba: Grčki oblik semitskog imena sastavljenog od skraćenog oblika Božjeg imena 'Jahve' (Yo-) i glagolskog korijena 'chanan' (biti milostiv, iskazati naklonost). Ovdje se odnosi na Ivana Krstitelja.
- farizeji [Φαρισαῖοι (aram. פְּרִישַׁיָּא perishaya / heb. פְּרוּשִׁים perushim) / Pharisaioi] (narod) Znači: Odvojeni / Posebni Tvorba: Ime potječe od hebrejskog i aramejskog korijena 'parash' (odvojiti, razlučiti). Označava utjecajnu židovsku vjersku skupinu koja se strogo odvajala od obredne nečistoće i poganskih utjecaja kroz gorljivo vršenje pisanog Zakona i usmene predaje.
Ovaj stih (Matej 9,14) ključan je za razumijevanje prijelaza iz Starog u Novi zavjet. Predstavlja sučeljavanje dviju duhovnih paradigmi: judaizma s naglaskom na zakonsku pokoru i asketizam (kojeg predstavljaju Ivanovi učenici i farizeji) te nove ere milosti i radosti koju donosi Isus.
Pitanje o postu ukazuje na zbunjenost tadašnjih vjernika Isusovim pristupom koji ne zahtijeva tradicionalne oblike religiozne žalosti. U širem kontekstu, ovaj stih postavlja pozornicu za Isusov odgovor o Zaručniku, kojim obznanjuje da je Njegova prisutnost na zemlji vrijeme duhovne gozbe, spasenja i mesijanske radosti, kojoj post kao znak žalosti jednostavno ne pripada.