Tada Mu pristupaju učenici Ivanovi govoreći: "Zašto mi i farizeji postimo mnogo, a učenici Tvoji ne poste?"
Tada Mu pristupaju učenici Ivanovi govoreći: "Zašto mi i farizeji postimo mnogo, a učenici Tvoji ne poste?"
I reče im Isus: "Zar mogu svatovi tugovati dokle god je s njima Mladoženja? Nego doći će dani kada će biti oduzet od njih Mladoženja, i tada će postiti.
A nitko ne stavlja zakrpu od sirove tkanine na haljinu staru; jer oduzima puninu njezinu od haljine i gora poderotina nastaje.
Niti ulijevaju vino novo u mješine stare; inače pucaju mješine, i vino se izlijeva, i mješine propadaju. Nego ulijevaju vino novo u mješine nove, i oboje se očuva."
Dok im On ovo govoraše, gle, glavar dođe i klanjaše Mu se govoreći: "Kći moja upravo izdahnu; nego dođi, položi ruku Svoju na nju, i oživjet će."
A nitko ne stavlja zakrpu od sirove tkanine na haljinu staru; jer oduzima puninu njezinu od haljine i gora poderotina nastaje.
Jer niko ne meće nove zakrpe na staru haljinu; jer će zakrpa odadrijeti od haljine, i gora će rupa biti.
οὐδεὶς δὲ ἐπιβάλλει ἐπίβλημα ῥάκους ἀγνάφου ἐπὶ ἱματίῳ παλαιῷ· αἴρει γὰρ τὸ πλήρωμα αὐτοῦ ἀπὸ τοῦ ἱματίου, καὶ χεῖρον σχίσμα γίνεται.
oudeis de epiballei epiblēma rhakous agnaphou epi himatiō palaiō airei gar to plērōma autou apo tou himatiou kai cheiron schisma ginetai
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Nitko pak stavlja zakrpu krpe nevaljane na haljinu staru; odnosi jer puninu njezinu od haljine, i gora poderotina nastaje."
1. stavlja zakrpu Izvornik: ἐπιβάλλει ἐπίβλημα [epiballei epiblēma] Gramatika: Glagol u prezentu indikativa aktivnog (3. lice jednine) i imenica u akuzativu jednine srednjeg roda dijele isti korijen (ἐπι-βάλλω: 'baciti na', 'staviti na'). Takva etimološka figura (unutarnji akuzativ) pojačava slikovitost i opću istinitost izreke. Značenje: Slika krpanja stare haljine pokazuje da Isusovo učenje i djelo nisu puki popravak ili nadopuna staroga poretka, nego potpuno nova stvarnost koja se ne može samo prišiti na stare religijske forme.
2. krpe nevaljane Izvornik: ῥάκους ἀγνάφου [rhakous agnaphou] Gramatika: Imenica i pridjev u genitivu jednine srednjeg roda (genitiv tvari/materijala od kojeg je zakrpa). Pridjev ἄγναφος tvoren je od niječnog prefiksa ἀ- i korijena γναφεύς (valjar sukna), što označava sirovu tkaninu koja još nije obrađena, oprana i stisnuta. Značenje: Sirovo, novo sukno ima snagu i napetost u sebi te se pri prvom pranju skuplja. Ono simbolizira svježinu i dinamičnu snagu Božjeg kraljevstva koju stare strukture ne mogu izdržati.
3. odnosi jer puninu njezinu Izvornik: αἴρει γὰρ τὸ πλήρωμα αὐτοῦ [airei gar to plērōma autou] Gramatika: Glagol αἴρω u prezentu indikativa aktivnog (3. lice jednine) znači 'podignuti', 'odnijeti', 'otrgnuti'. Imenica τὸ πλήρωμα (akuzativ jednine srednjeg roda) doslovno znači 'punina' ili 'ono što ispunjava (rupu)', tj. sama zakrpa, uz zamjenicu u genitivu jednine koja se odnosi na haljinu. Značenje: Kratka i zbijena grčka izreka poigrava se riječju πλήρωμα (punina/ispuna): umjesto da zakrpa ispuni i spasi staru haljinu, ona pri skupljanju otkida njezino tkivo ('njezinu puninu'). Pokušaj miješanja novog života u Kristu sa starim formalizmom ne spašava staro, nego ga još više razara.
4. gora poderotina nastaje Izvornik: χεῖρον σχίσμα γίνεται [cheiron schisma ginetai] Gramatika: Komparativ pridjeva u nominativu jednine srednjeg roda stoji ispred imenice σχίσμα (odakle dolazi riječ 'shizma' — rascjep, razdor) i deponentnog glagola γίνομαι u prezentu indikativa (3. lice jednine). Značenje: Kompromis između evanđeoske novosti i zakonskog formalizma ne vodi u sklad, nego u još dublji rascjep. Novi savez zahtijeva cjelovitu preobrazbu čovjeka, a ne izvanjsko krpanje starih navika.
Stih izražava temeljnu Isusovu poruku o nekompatibilnosti Njegovog novog učenja (Novi savez, milost) s postojećim starim religijskim sustavom (Stari savez, farizejski legalizam). Kao što sirova, neskupljena tkanina prilikom pranja svojim skupljanjem kida staru, već oslabljenu tkaninu i stvara još goru rupu, tako i pokušaj pukog inkorporiranja Isusovog učenja o Kraljevstvu nebeskom unutar krutih okvira judaizma donosi destrukciju za oboje.
Nova istina evanđelja zahtijeva potpuno novi oblik, novi način života i novo srce (što Isus dalje ilustrira usporedbom s novim mješinama za novo vino), a ne samo kozmetičko 'krpanje' starih ljudskih tradicija. Isus ovime naglašava radikalnu novost, cjelovitost i samodostatnost svoje poruke milosti koja ne podnosi kompromise s legalizmom.