Tada Mu pristupiše Ivanovi učenici i rekoše: "Zašto, dok mi i farizeji postimo, Tvoji učenici ne poste?"
Tada Mu pristupiše Ivanovi učenici i rekoše: "Zašto, dok mi i farizeji postimo, Tvoji učenici ne poste?"
Isus im reče: Gosti na svadbi mogu li biti u žalosti dok je Mladoženja s njima? Ali doći će dani kad će im Ženik biti otet: tad će i oni postiti.
Nitko ne stavlja jedan komad nove tkanine na staru odjeću jer se dodani komad skuplja na odjeći i poderotina je gora.
Ne stavlja se novo vino u stare mješine; inače se mješine rasprsnu, vino se prospe, a mješine su upropaštene. Naprotiv, novo se vino stavlja u nove mješine, i jedno i drugo se sačuva.
Dok im On tako govoraše, jedan se velikaš približi i pokloni, on Mu reče: "Moja je kćerka upravo umrla; ali dođi i položi na nju ruku, i ona će živjeti."
Nitko ne stavlja jedan komad nove tkanine na staru odjeću jer se dodani komad skuplja na odjeći i poderotina je gora.
Jer niko ne meće nove zakrpe na staru haljinu; jer će zakrpa odadrijeti od haljine, i gora će rupa biti.
οὐδεὶς δὲ ἐπιβάλλει ἐπίβλημα ῥάκους ἀγνάφου ἐπὶ ἱματίῳ παλαιῷ· αἴρει γὰρ τὸ πλήρωμα αὐτοῦ ἀπὸ τοῦ ἱματίου, καὶ χεῖρον σχίσμα γίνεται.
oudeis de epiballei epiblēma rhakous agnaphou epi himatiō palaiō airei gar to plērōma autou apo tou himatiou kai cheiron schisma ginetai
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Nitko pak ne stavlja zakrpu tkanine sirove na haljinu staru; otkida naime to punilo njezino od haljine, i gora rupa nastaje."
Nitko - οὐδεὶς (oudeis): Nominativ muškog roda. Označava 'nitko' i u ovom kontekstu Isus uvodi apsolutnu i univerzalnu istinu koja se ne može zaobići. pak/a - δὲ (de): Veznik koji povezuje ili suprotstavlja ovaj stih s prethodnim kontekstom (rasprava o postu). (ne) stavlja - ἐπιβάλλει (epiballei): Glagol (prezent, aktiv, indikativ). Dolazi od 'epi' (na) i 'ballo' (baciti, staviti). Doslovno znači 'baciti na' ili 'staviti na'. zakrpu - ἐπίβλημα (epiblēma): Imenica u akuzativu, izvedena iz istog korijena kao i prethodni glagol. Označava komad tkanine koji se prišiva. tkanine/krpe - ῥάκους (rhakous): Imenica u genitivu (od 'rhakos'). Odnosi se na komad tkanine ili odjeće. sirove/nevaljane - ἀγνάφου (agnaphou): Pridjev u genitivu. Složenica od alfa-privativum (ne) i 'gnapheus' (valjar sukna). Znači nevaljano, neobrađeno, sirovo platno koje se još nije skupilo od pranja. Teološki, ovo predstavlja radikalnu novost i beskompromisnost evanđelja (Novog saveza) koje nije još prošlo kroz ljudske 'kalupove'. na - ἐπὶ (epi): Prijedlog s dativom u ovom slučaju. haljinu/odjeću - ἱματίῳ (himatiō): Imenica u dativu (od 'himation'). Označava vanjsku haljinu ili ogrtač. Metaforički predstavlja stari religijski sustav (Stari savez, zakon, tradiciju) koji je dotrajao. staru - παλαιῷ (palaiō): Pridjev u dativu. Označava nešto staro, iznošeno. Ukazuje na starozavjetni sustav koji je postao zastario. otkida/odnosi - αἴρει (airei): Glagol (prezent, aktiv, indikativ). Vuče ili otkida sa sobom. Ukazuje na silinu i neizbježnost destrukcije pri miješanju starog i novog. naime/jer - γὰρ (gar): Uzročni veznik koji objašnjava razlog. to/taj - τὸ (to): Određeni član srednjeg roda. punilo/ispunjenje - πλήρωμα (plērōma): Imenica u nominativu. Vrlo važan teološki pojam koji znači 'punina' ili 'ono što ispunjava'. Ovdje se odnosi na samu zakrpu koja popunjava rupu, no teološki aludira na Kristovu puninu milosti koja ne može biti samo kozmetički umetak na stari zakon. njezino - αὐτοῦ (autou): Zamjenica u genitivu, u grčkom se odnosi na samu haljinu ili na komad tkanine (punila). od - ἀπὸ (apo): Prijedlog koji označava odvajanje i udaljavanje. te - τοῦ (tou): Određeni član. haljine - ἱματίου (himatiou): Imenica u genitivu. i - καὶ (kai): Veznik. gora/lošija - χεῖρον (cheiron): Komparativ pridjeva u srednjem rodu. Ukazuje na to da kompromis između starog zakona i nove milosti stvara stanje koje je gore od početnog. rupa/razdor - σχίσμα (schisma): Imenica u nominativu (od glagola 'schizo' - cijepati). Od nje dolazi naša riječ 'šizma' (raskol). Teološki ukazuje na neminovan duhovni razdor koji nastaje pokušajem hibridnog spajanja kršćanstva i judaističkog legalizma. nastaje/biva - γίνεται (ginetai): Glagol (prezent, medijalni/pasivni deponent). Znači 'postaje' ili 'nastaje'.
Stih izražava temeljnu Isusovu poruku o nekompatibilnosti Njegovog novog učenja (Novi savez, milost) s postojećim starim religijskim sustavom (Stari savez, farizejski legalizam). Kao što sirova, neskupljena tkanina prilikom pranja svojim skupljanjem kida staru, već oslabljenu tkaninu i stvara još goru rupu, tako i pokušaj pukog inkorporiranja Isusovog učenja o Kraljevstvu nebeskom unutar krutih okvira judaizma donosi destrukciju za oboje.
Nova istina evanđelja zahtijeva potpuno novi oblik, novi način života i novo srce (što Isus dalje ilustrira usporedbom s novim mješinama za novo vino), a ne samo kozmetičko 'krpanje' starih ljudskih tradicija. Isus ovime naglašava radikalnu novost, cjelovitost i samodostatnost svoje poruke milosti koja ne podnosi kompromise s legalizmom.