I dogodi se, dok On bijaše za stolom u kući, gle, mnogi carinici i grešnici dođoše i bijahu za stolom s Isusom i učenicima Njegovim.
I vidjevši to, farizeji govorahu učenicima Njegovim: "Zašto s carinicima i grešnicima jede Učitelj vaš?"
A On, čuvši, reče: "Nemaju potrebu jaki za liječnikom, nego oni kojima je zlo.
Nego idite i naučite što je: 'Milosrđe hoću, a ne žrtvu'; jer ne dođoh pozvati pravednike, nego grešnike."
Tada Mu pristupaju učenici Ivanovi govoreći: "Zašto mi i farizeji postimo mnogo, a učenici Tvoji ne poste?"
A On, čuvši, reče: "Nemaju potrebu jaki za liječnikom, nego oni kojima je zlo.
A Isus čuvši to reče im: ne trebaju zdravi ljekara nego bolesni.
ὁ δὲ Ἰησοῦς ἀκούσας εἶπεν αὐτοῖς· οὐ χρείαν ἔχουσιν οἱ ἰσχύοντες ἰατροῦ ἀλλ᾽ οἱ κακῶς ἔχοντες.
ho de Iēsous akousas eipen autois ou chreian echousin hoi ischuontes iatrou all᾽ hoi kakōs echontes
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"A [on] čuvši reče: Ne potrebu imaju [ti] jaki liječnika, nego [ti] zlo imajuću."
1. A [on] čuvši Izvornik: ὁ δὲ ἀκούσας [ho de akousas] Gramatika: Određeni član u nominativu jednine muškog roda u funkciji osobne zamjenice ('on'), praćen suprotnim/prijelaznim veznikom i participom aorista aktivnog. Particip aorista označava radnju koja prethodi glavnom glagolu 'reče'. Značenje: Iako su farizeji prigovor uputili učenicima, Isus čuje i sam preuzima riječ, štiteći svoje učenike i razotkrivajući smisao svojega poslanja.
2. Ne potrebu imaju Izvornik: οὐ χρείαν ἔχουσιν [ou chreian echousin] Gramatika: Niječna čestica na samom početku izričaja, imenica u akuzativu jednine ženskog roda i glagol u prezentu aktivnom, 3. lice množine. Prezent ovdje izriče opću, svevremensku istinu (gnomski prezent). Značenje: Stavljanjem negacije i imenice 'potreba' na prvo mjesto u rečenici, Isus naglašava da je preduvjet spasenja priznanje vlastite nemoći i potrebe za Božjom pomoći.
3. [ti] jaki Izvornik: οἱ ἰσχύοντες [hoi ischuontes] Gramatika: Poimeničeni particip prezenta aktivnog u nominativu množine muškog roda s određenim članom. Doslovno znači 'oni koji su snažni, koji imaju snagu'. Značenje: Riječ označava zdrave i krepke ljude, a u prenesenom, blago ironičnom smislu odnosi se na farizeje koji sebe smatraju duhovno snažnima, samodostatnima i pravednima.
4. liječnika Izvornik: ἰατροῦ [iatrou] Gramatika: Imenica u genitivu jednine muškog roda bez člana. Genitiv ovdje ovisi o izrazu 'imati potrebu' (potreba za čime). Značenje: Isus ovom metaforom sebe predstavlja kao božanskog Liječnika duša i tijela. Dok se sudac uklanja od prijestupnika i osuđuje ih, liječnik po naravi svojega poziva mora ići k bolesnicima kako bi ih izliječio.
5. nego [ti] zlo imajuću Izvornik: ἀλλ᾽ οἱ κακῶς ἔχοντες [all' hoi kakōs echontes] Gramatika: Snažni suprotni veznik, određeni član, prilog 'zlo/loše' i particip prezenta aktivnog u nominativu množine muškog roda. U grčkom jeziku glagol 'imati' (ἔχω) spojen s prilogom čini ustaljeni idiom koji znači 'biti u nekom stanju' (doslovno: 'oni koji se loše drže', tj. bolesni). Značenje: Bolesnici u ovoj slici predstavljaju carinike i grješnike. Njihova bolest je grijeh, ali njihova prednost pred samopravednicima jest u tome što je njihovo loše stanje očito, pa su otvoreni za primanje milosti i ozdravljenja.
Ovaj stih izražava samu srž Isusovog poslanja i kršćanskog Evanđelja: On nije došao radi onih koji se smatraju pravednima i duhovno samodostatnima (poput farizeja), već radi onih koji su u potpunosti svjesni svog grešnog stanja i duhovne nemoći. U središtu je snažna, praktična metafora Isusa kao duhovnog liječnika. Njegovo blagovanje i boravak među grešnicima nije znak Njegovog odobravanja grijeha ili kompromitiranosti, već nužan dio Njegove iscjeliteljske misije – Njegova je prisutnost tamo gdje je pomoć najpotrebnija.
Stih ujedno predstavlja oštru kritiku religioznog ponosa. 'Snažni' su zaslijepljeni vlastitom samopravednošću, dok 'bolesni', upravo zbog bolne svijesti o svojoj neadekvatnosti, stoje u jedinoj ispravnoj poziciji za primanje Božje milosti. Isus time radikalno preokreće religijske paradigme svoga vremena, ističući da je osnovni preduvjet za spasenje iskreno priznanje vlastite duhovne bolesti i vapaj za Spasiteljem.