A nekoliko pismoznanaca reče u sebi: "Ovaj čovjek huli!"
A nekoliko pismoznanaca reče u sebi: "Ovaj čovjek huli!"
Znajući što oni misle, Isus reče: "Zašto te zle misli u vašim srcima?"
Što je dakle lakše, reći: Tvoji su grijesi oprošteni, ili reći: Digni se i hodaj?
Eh dobro; da znate da Sin Čovječji ima na zemlji ovlaštenje oprostiti grijehe - On tad reče uzetom: "Ustani, uzmi svoju nosiljku i idi kući svojoj."
Čovjek se diže i ode svojoj kući.
Što je dakle lakše, reći: Tvoji su grijesi oprošteni, ili reći: Digni se i hodaj?
Jer šta je lakše reći: opraštaju ti se grijesi; ili reći: ustani i hodi?
τί γάρ ἐστιν εὐκοπώτερον· εἰπεῖν· ἀφίενταί σου αἱ ἁμαρτίαι, ἢ εἰπεῖν· ἔγειρε καὶ περιπάτει;
ti gar estin eukopōteron eipein aphientai sou hai hamartiai ē eipein egeire kai peripatei
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Što naime je lakše, reći: Opraštaju se tebi grijesi, ili reći: Ustani i hodaj?"
Što - τί (ti): Upitna zamjenica srednjeg roda kojom Isus započinje retoričko pitanje. Naime / jer - γάρ (gar): Veznik koji služi za pojašnjavanje i logičko povezivanje s prethodnom raspravom o Njegovom pravu na praštanje. Je - ἐστιν (estin): Glagol 'biti' (εἰμί - eimi) u indikativu prezenta, treće lice jednine. Lakše - εὐκοπώτερον (eukopōteron): Komparativ pridjeva εὔκοπος (eukopos). Sastavljen od 'eu' (dobro, lako) i 'kopos' (rad, napor, trud). Doslovno znači 's manje napora' ili 'lakše za izvesti'. Reći - εἰπεῖν (eipein): Aorist aktivni infinitiv glagola λέγω (legō). Ukazuje na sam trenutni čin izgovaranja riječi. Opraštaju se
Ἀφίενταί (afientai)Prezent pasivni indikativ, treće lice množine od glagola ἀφίημι (afiēmi). Doslovno znači 'otpustiti', 'odvezati' ili 'poslati daleko'. Teološki predstavlja oslobođenje od duga. Upotreba pasiva (passivum divinum) sugerira da je sâm Bog taj koji vrši nevidljivu radnju opraštanja. Tebi / tvoji - σου (sou): Genitiv osobne zamjenice drugog lica. Pridružuje se glagolu i pokazuje kome su grijesi izravno otpušteni. Grijesi - αἱ ἁμαρτίαι (hai hamartiai): Imenica 'ἁμαρτία' u nominativu množine uz određeni član. Izvorno znači 'promašiti cilj' (poput strijele koja promašuje metu). Teološki označava moralni pad, pobunu protiv Boga i promašaj svrhe ljudskog bića. Ili - ἢ (ē): Rastavni veznik koji suprotstavlja dvije tvrdnje stvarajući oštru dilemu. Reći - εἰπεῖν (eipein): Ponovljeni aorist aktivni infinitiv. Ustani
Ἔγειρε (egeire)Prezent aktivni imperativ glagola ἐγείρω (egeirō). Teološki je izrazito važan jer se isti glagol učestalo koristi za duhovno probuđenje te uskrsnuće od mrtvih, ukazujući na to da je ovo ozdravljenje metafora novog života. I - καὶ (kai): Sastavni veznik. Hodaj - περιπάτει (peripatei): Prezent aktivni imperativ glagola περιπατέω (peripateō). Složenica od 'peri' (okolo) i 'pateō' (hodati). Oblik prezenta ukazuje na trajnu radnju (počni i nastavi hodati), a teološki se koristi za opisivanje svakodnevnog načina života i djelovanja nakon susreta s Bogom.
Ovim retoričkim pitanjem Isus postavlja svoje kritičare pred nerješivu dilemu i snažno demonstrira svoj božanski autoritet. Ljudima je naizgled neusporedivo lakše 'reći' nekome da su mu grijesi oprošteni, jer je takva duhovna tvrdnja nevidljiva i njena se autentičnost ne može empirijski provjeriti ili oboriti u tom trenutku. S druge strane, zapovjediti paraliziranom čovjeku da odmah ustane i hoda zahtijeva trenutni, svima vidljivi dokaz božanske sile.
Isus namjerno čini ono što je iz ljudske perspektive 'teže', iscjeljujući paralizirano tijelo pred svjedocima, kako bi potvrdio da doista ima moć činiti ono što je ljudskom oku nevidljivo. Fizičko ozdravljenje (koje svi mogu jasno vidjeti) služi kao neoborivi dokaz autentičnosti Njegovog duhovnog autoriteta i vlasti opraštanja grijeha (što prema uvjerenju Židova može samo Bog). Time Isus nedvosmisleno objavljuje svoje božanstvo i vlast nad fizičkim i duhovnim svijetom.