I gle, neki od pismoznanaca rekoše u sebi: "Ovaj huli."
I gle, neki od pismoznanaca rekoše u sebi: "Ovaj huli."
I vidjevši Isus pomisli njihove, reče: "Zašto promišljate zla u srcima svojim?
Što je naime lakše: reći: 'Otpuštaju ti se grijesi', ili reći: 'Ustani i hodaj'?
Ali da znate da Vlast ima Sin Čovječji na zemlji otpuštati grijehe" – tada govori uzetomu: "Ustani, podigni postelju svoju i idi u kuću svoju."
I ustavši, otiđe u kuću svoju.
Što je naime lakše: reći: 'Otpuštaju ti se grijesi', ili reći: 'Ustani i hodaj'?
Jer šta je lakše reći: opraštaju ti se grijesi; ili reći: ustani i hodi?
τί γάρ ἐστιν εὐκοπώτερον· εἰπεῖν· ἀφίενταί σου αἱ ἁμαρτίαι, ἢ εἰπεῖν· ἔγειρε καὶ περιπάτει;
ti gar estin eukopōteron eipein aphientai sou hai hamartiai ē eipein egeire kai peripatei
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Što naime jest lakše: reći: 'Opuštaju se tvoji ti grijesi', ili reći: 'Ustani i hodaj'?"
1. naime Izvornik: γάρ [gar] Gramatika: Uzročno-objašnjavajući veznik koji uvijek stoji na drugom mjestu u rečenici. Povezuje ovo pitanje s prethodnim stihom, u kojem Isus razotkriva unutarnje misli pismoznanaca o bogohuljenju. Značenje: Pokazuje da Isus ne izbjegava sukob, nego izravno ulazi u logiku njihovih skrivenih optužbi kako bi razotkrio površnost njihova razmišljanja.
2. lakše Izvornik: εὐκοπώτερον [eukopōteron] Gramatika: Komparativ pridjeva u nominativu jednine srednjeg roda, tvoren od prefiksa eu- (dobro, lako) i imenice kopos (trud, napor, umor). Značenje: Doslovno označava ono što zahtijeva 'manje truda ili napora'. Isus postavlja prividnu dilemu: ljudima je lakše izgovoriti riječi oproštenja jer se njihov učinak ne može odmah vidjeti očima, dok zapovijed uzetomu da prohoda zahtijeva trenutnu, vidljivu provjeru.
3. reći Izvornik: εἰπεῖν [eipein] Gramatika: Infinitiv aorista aktivnog koji ovdje stoji u službi subjekta uz izraz 'što je lakše'. Aorist naglašava sam čin izgovaranja kao jednokratnu, zaokruženu radnju. Značenje: Suprotstavlja puko izgovaranje riječi stvarnoj božanskoj moći koja stoji iza njih; u Božjim ustima riječ nije prazna izjava, nego izvršni čin koji mijenja stvarnost.
4. Opuštaju se Izvornik: ἀφίενταί [aphientai] Gramatika: Glagol u prezentu indikativa pasivnog, 3. lice množine. Pasivni oblik bez navedenog vršitelja radnje u biblijskom govoru služi kao takozvani božanski pasiv (passivum divinum), kojim se podrazumijeva da je Bog taj koji djeluje. Značenje: Temeljni glagol za oproštenje koji izvorno znači 'otpustiti, poslati od sebe, osloboditi duga'. Prezent naglašava da se otpuštanje grijeha događa upravo u trenutku dok Isus izgovara te riječi.
5. ti grijesi Izvornik: αἱ ἁμαρτίαι [hai hamartiai] Gramatika: Imenica ženskog roda u nominativu množine s određenim članom, u službi subjekta pasivnog glagola. Prethodi joj osobna zamjenica u genitivu ('tvoji'), čime se ističe da je riječ o svim konkretnim grijesima toga čovjeka. Značenje: Izvorno označava 'promašaj cilja' ili skretanje s pravoga puta. U biblijskoj teologiji to nije samo moralni prijestup nego stanje otuđenosti od Boga i duhovni dug koji samo Bog može izbrisati.
6. Ustani i hodaj Izvornik: ἔγειρε καὶ περιπάτει [egeire kai peripatei] Gramatika: Dva glagola u imperativu prezenta aktivnog, 2. lice jednine. Prezent u zapovjednom načinu ovdje označava poticaj na ulazak u trajno stanje: ustajanje koje prelazi u kontinuirano, normalno hodanje. Značenje: Glagol za ustajanje isti je onaj koji se koristi za buđenje iz sna i uskrsnuće od mrtvih, dok glagol za hodanje u Novom zavjetu često označava i cjelokupni životni hod. Ozdravljenje tijela postaje vidljiva slika duhovnog uskrsnuća.
Ovim retoričkim pitanjem Isus postavlja svoje kritičare pred nerješivu dilemu i snažno demonstrira svoj božanski autoritet. Ljudima je naizgled neusporedivo lakše 'reći' nekome da su mu grijesi oprošteni, jer je takva duhovna tvrdnja nevidljiva i njena se autentičnost ne može empirijski provjeriti ili oboriti u tom trenutku. S druge strane, zapovjediti paraliziranom čovjeku da odmah ustane i hoda zahtijeva trenutni, svima vidljivi dokaz božanske sile.
Isus namjerno čini ono što je iz ljudske perspektive 'teže', iscjeljujući paralizirano tijelo pred svjedocima, kako bi potvrdio da doista ima moć činiti ono što je ljudskom oku nevidljivo. Fizičko ozdravljenje (koje svi mogu jasno vidjeti) služi kao neoborivi dokaz autentičnosti Njegovog duhovnog autoriteta i vlasti opraštanja grijeha (što prema uvjerenju Židova može samo Bog). Time Isus nedvosmisleno objavljuje svoje božanstvo i vlast nad fizičkim i duhovnim svijetom.