I vidjevši Isus pomisli njihove, reče: "Zašto promišljate zla u srcima svojim?
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
I vidjevši Isus pomisli njihove, reče: "Zašto promišljate zla u srcima svojim?
Što je naime lakše: reći: 'Otpuštaju ti se grijesi', ili reći: 'Ustani i hodaj'?
Ali da znate da Vlast ima Sin Čovječji na zemlji otpuštati grijehe" – tada govori uzetomu: "Ustani, podigni postelju svoju i idi u kuću svoju."
I ustavši, otiđe u kuću svoju.
A vidjevši to, mnoštva se prestrašiše i proslaviše Boga koji dade Vlast takvu ljudima.
Ali da znate da Vlast ima Sin Čovječji na zemlji otpuštati grijehe" – tada govori uzetomu: "Ustani, podigni postelju svoju i idi u kuću svoju."
Ali da znate da vlast ima sin čovječij na zemlji opraštati grijehe (tada reče uzetome): ustani, uzmi odar svoj i idi doma.
ἵνα δὲ εἰδῆτε ὅτι ἐξουσίαν ἔχει ὁ υἱὸς τοῦ ἀνθρώπου ἐπὶ τῆς γῆς ἀφιέναι ἁμαρτίας, τότε λέγει τῷ παραλυτικῷ· ἐγερθεὶς ἆρόν σου τὴν κλίνην καὶ ὕπαγε εἰς τὸν οἶκόν σου.
ina de eidēte hoti exousian echei ho huios tou anthrōpou epi tēs gēs aphienai hamartias tote legei tō paralutikō egertheis aron sou tēn klinēn kai hupage eis ton oikon sou
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Da pak znate da ovlast ima taj Sin toga Čovjeka na toj zemlji opuštati grijehe – tada govori tomu uzetomu: 'Ustavši, podigni svoju tu postelju i odlazi u tu kuću svoju.'"
1. Da pak znate Izvornik: ἵνα δὲ εἰδῆτε [ina de eidēte] Gramatika: Namjerni veznik sa suprotnom česticom i glagolom u konjunktivu perfekta aktivnog, 2. lice množine. Ovaj glagol u perfektu uvijek ima značenje sadašnjosti ('znati'), a zavisna rečenica namjere na sredini stiha naglo prelazi u pripovjedačev govor ('tada govori uzetomu'). Značenje: Takav prijelom u konstrukciji rečenice snažno ističe da Isusov odgovor pismoznancima nije puko teološko objašnjenje, nego samo čudo: čin izlječenja izravno nastavlja i dovršava njegovu misao kao nepobitan dokaz.
2. ovlast Izvornik: ἐξουσίαν [exousian] Gramatika: Imenica ženskog roda u akuzativu jednine bez člana, postavljena na sam početak izrične rečenice ispred glagola i subjekta radi snažnog naglašavanja. Značenje: Označava zakonito pravo, punomoć i stvarnu moć djelovanja koja proizlazi iz samog bića i položaja, za razliku od puke fizičke sile. Isus ne prisvaja božansko pravo nezakonito, nego djeluje s punim božanskim autoritetom.
3. taj Sin toga Čovjeka Izvornik: ὁ υἱὸς τοῦ ἀνθρώπου [ho huios tou anthrōpou] Gramatika: Imenica u nominativu jednine s određenim članom, praćena imenicom u genitivu jednine s određenim članom. Oba člana ukazuju na točno određeni, poznati proročki naslov, a ne na bilo kojeg potomka ljudskog roda. Značenje: Središnji mesijanski naslov kojim Isus sam sebe naziva, ukorijenjen u viđenju proroka Daniela (Dn 7,13–14), gdje lik 'kao Sin Čovječji' od Boga prima vječnu vlast. Time Isus spaja svoju pravu ljudskost s božanskim dostojanstvom suca i spasitelja.
4. na toj zemlji Izvornik: ἐπὶ τῆς γῆς [epi tēs gēs] Gramatika: Prijedlog s imenicom ženskog roda u genitivu jednine i određenim članom, što označava mjesto i područje na kojem se radnja odvija. Značenje: Ova odrednica izravno ruši pretpostavku pismoznanaca da se grijesi mogu opraštati isključivo na nebu pred Božjim prijestoljem; u osobi utjelovljenog Sina Božje se kraljevstvo i njegova spasenjska vlast spuštaju u ljudsku svakodnevicu.
5. opuštati grijehe Izvornik: ἀφιέναι ἁμαρτίας [aphienai hamartias] Gramatika: Infinitiv prezenta aktivnog koji dopunjuje imenicu 'ovlast', uz imenicu u akuzativu množine bez člana. Prezent infinitiva izražava trajnu, opću ovlast, a ne samo sposobnost za jedan izolirani slučaj. Značenje: Pokazuje da opraštanje grijeha nije izvanredni ustupak, nego trajno poslanje i naravno svojstvo Sina Čovječjega tijekom njegova zemaljskog djelovanja.
6. Ustavši, podigni Izvornik: ἐγερθεὶς ἆρόν [egertheis aron] Gramatika: Particip aorista pasivnog u nominativu jednine muškog roda združen s glavnim glagolom u imperativu aorista aktivnog, 2. lice jednine. Particip aorista uz zapovjedni način poprima i sam zapovjednu snagu te označava trenutnu, dovršenu radnju koja prethodi podizanju postelje. Značenje: Pasivni oblik participa ('bivši podignut') suptilno naznačuje da uzeti ne ustaje vlastitom snagom, nego božanskom silom koja ga podiže u život.
7. postelju Izvornik: κλίνην [klinēn] Gramatika: Imenica ženskog roda u akuzativu jednine s određenim članom, u službi izravnog objekta glagola 'podigni'. Značenje: Označava jednostavnu ležaljku, prostirku ili nosiljku na kojoj su bolesnika donijeli. Zapovijed da ponese ono što je dotad nosilo njega služi kao javni, neosporni dokaz potpunog i trenutnog ozdravljenja.
8. i odlazi Izvornik: καὶ ὕπαγε [kai hupage] Gramatika: Veznik i glagol u imperativu prezenta aktivnog, 2. lice jednine. Za razliku od prethodnog aorista ('podigni' u jednom trenu), prezent ovdje označava početak trajnog kretanja, odnosno samostalnog hoda prema kući. Značenje: Povratak vlastitoj kući označava potpunu obnovu čovjekova dostojanstva te njegov ponovni ulazak u obiteljsku i društvenu zajednicu iz koje ga je bolest bila isključila.
Ovaj stih predstavlja ključni trenutak u Kristovoj službi jer izravno povezuje Njegovu moć fizičkog iscjeljenja s Njegovim božanskim autoritetom opraštanja grijeha. Kako bi odgovorio na optužbe za hulu i nevjericu vjerskih vođa, koji su s pravom smatrali da samo Bog oprašta grijehe, Isus pruža neoboriv vidljiv dokaz svoje nevidljive moći.
Vidljivo čudo tjelesnog iscjeljenja služi kao potvrda nevidljive duhovne stvarnosti. Naredba paralitičaru da ustane, uzme svoju postelju i hoda nije samo čin božanskog milosrđa, već javna i nedvosmislena demonstracija Njegovog identiteta: On je Sin Čovječji koji na zemlji posjeduje suvereni, božanski autoritet nad ljudskim grijehom i bolešću.