Ali da znate da Vlast ima Sin Čovječji na zemlji otpuštati grijehe" – tada govori uzetomu: "Ustani, podigni postelju svoju i idi u kuću svoju."
I ustavši, otiđe u kuću svoju.
A vidjevši to, mnoštva se prestrašiše i proslaviše Boga koji dade Vlast takvu ljudima.
I prolazeći odande, Isus vidje čovjeka gdje sjedi u carinarnici, zvana Matej, i govori mu: "Slijedi Me." I ustavši, pođe za Njim.
I dogodi se, dok On bijaše za stolom u kući, gle, mnogi carinici i grešnici dođoše i bijahu za stolom s Isusom i učenicima Njegovim.
A vidjevši to, mnoštva se prestrašiše i proslaviše Boga koji dade Vlast takvu ljudima.
A ljudi videći čudiše se, i hvališe Boga, koji je dao vlast takovu ljudima.
ἰδόντες δὲ οἱ ὄχλοι ἐφοβήθησαν καὶ ἐδόξασαν τὸν θεὸν τὸν δόντα ἐξουσίαν τοιαύτην τοῖς ἀνθρώποις.¶
idontes de hoi ochloi ephobēthēsan kai edoxasan ton theon ton donta exousian toiautēn tois anthrōpois
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Vidjevši pak ti mnoštveni, prestrašiše se i proslaviše toga Boga, toga davšega ovlast takvu tim ljudima."
1. Vidjevši pak Izvornik: ἰδόντες δὲ [idontes de] Gramatika: Particip aorista aktivnog u nominativu množine muškog roda, praćen prijelaznom česticom. Označava radnju koja prethodi glavnim glagolima i ujedno navodi njihov neposredni uzrok. Značenje: Naglašava važnost očevidnog dokaza: dok su pismoznanci u srcu sudili na temelju onoga što se ne vidi, mnoštvo reagira na vidljivo čudo koje potvrđuje nevidljivo oproštenje.
2. ti mnoštveni Izvornik: οἱ ὄχλοι [hoi ochloi] Gramatika: Imenica muškog roda u nominativu množine s određenim članom (doslovno: 'mnoštva' ili 'narodne mase'). Množina je karakteristična za Matejevo evanđelje i označava široke slojeve naroda okupljene s raznih strana. Značenje: Mnoštvo u evanđelju stoji kao protuteža zatvorenim vjerskim vođama: običan narod još nema potpunu spoznaju tko je Isus, ali otvorena srca prepoznaje Božje djelovanje.
3. prestrašiše se Izvornik: ἐφοβήθησαν [ephobēthēsan] Gramatika: Glagol u aoristu indikativa pasivnog (s deponentnim, povratnim značenjem), 3. lice množine. Aorist ovdje ima ingresivnu nijansu, što znači da označava nagli nastup stanja ('obuze ih strah'). Značenje: U biblijskom jeziku ovo nije običan ljudski strah od opasnosti, nego sveto strahopoštovanje i potresenost čovjeka koji se iznenada nađe u neposrednoj blizini Božje svetosti i sile.
4. proslaviše Izvornik: ἐδόξασαν [edoxasan] Gramatika: Glagol u aoristu indikativa aktivnog, 3. lice množine, izveden iz imenice doxa (slava, čast, sjaj). Značenje: Znači javno priznati i objaviti Božju veličinu i prisutnost. Dok su pismoznanci Isusov čin proglasili bogohuljenjem koje vrijeđa Božju čast, narod u istom činu prepoznaje razlog za slavljenje Boga.
5. toga davšega ovlast takvu Izvornik: τὸν δόντα ἐξουσίαν τοιαύτην [ton donta exousian toiautēn] Gramatika: Particip aorista aktivnog u akuzativu jednine muškog roda s određenim članom, koji se slaže s imenicom 'Boga' i ima službu odnosne rečenice ('koji je dao'). Uz njega stoji imenica u akuzativu i pokazna zamjenica koja ističe kakvoću ('ovakvu, toliku'). Značenje: Vraća se na ključni pojam 'ovlasti' iz 6. stiha, čime se zaokružuje cijela zgoda: ovlast opraštanja grijeha i iscjeljivanja nije ljudsko djelo, nego božanski dar spušten s neba.
6. tim ljudima Izvornik: τοῖς ἀνθρώποις [tois anthrōpois] Gramatika: Imenica muškog roda u dativu množine s određenim članom, u službi neizravnog objekta. Određeni član uz množinu ovdje ima generičko značenje i označava ljudski rod u cjelini. Značenje: Iako je samo Isus izvršio čudo, mnoštvo slavi Boga što je takvu vlast povjerio 'ljudima' – time nesvjesno potvrđuju da je u Sinu Čovječjem Božja spasenjska moć postala prisutna i djelatna unutar ljudske zajednice, što će se kasnije nastaviti i u poslanju Crkve (Mt 18,18).
Ovaj stih (Matej 9,8) predstavlja vrhunac i narativni zaključak priče o iscjeljenju uzetoga. Reakcija mnoštva očituje se kroz dvostruki duhovni odgovor: duboko strahopoštovanje pred opipljivim zahvatom nadnaravnoga i neposredno proslavljanje Boga. To je tipičan biblijski obrazac ljudskog susreta s numinoznim, gdje se strah od Božje svetosti i slavljenje Njegove dobrote međusobno isprepliću.
Teološki gledano, Matej u ovom stihu naglašava ključnu temu Kristovog autoriteta (exousia). Iako prisutno mnoštvo još uvijek ne shvaća u potpunosti Isusov ontološki božanski identitet – jer tu vlast doživljavaju kao nešto što je dano 'ljudima' u općem smislu – oni ipak prepoznaju da je izvor te jedinstvene vlasti sam Bog. Na taj način čudo ispunjava svoju ultimativnu svrhu: ono ne zadržava pozornost na samom fenomenu iscjeljenja, već usmjerava pogled puka prema nebeskom Ocu, potvrđujući Isusa kao autentičnog nositelja božanskog autoriteta na zemlji.