Eh dobro; da znate da Sin Čovječji ima na zemlji ovlaštenje oprostiti grijehe - On tad reče uzetom: "Ustani, uzmi svoju nosiljku i idi kući svojoj."
Eh dobro; da znate da Sin Čovječji ima na zemlji ovlaštenje oprostiti grijehe - On tad reče uzetom: "Ustani, uzmi svoju nosiljku i idi kući svojoj."
Čovjek se diže i ode svojoj kući.
Videći to, mnoštvo bi zahvaćeno strahom i iskaza slavu Bogu koji je dao jednu takvu ovlast ljudima.
Isus vidje, prolazeći, kako u poreznom uredu sjedi jedan čovjek koji se zvao Matej. On mu reče: "Slijedi Me." Ovaj se diže i slijedio Ga je.
A kad on bijaše za stolom u svojoj kući, dogodi se da mnogi skupljači poreza i grješnici bijahu došli sjesti s Isusom i Njegovim učenicima.
Videći to, mnoštvo bi zahvaćeno strahom i iskaza slavu Bogu koji je dao jednu takvu ovlast ljudima.
A ljudi videći čudiše se, i hvališe Boga, koji je dao vlast takovu ljudima.
ἰδόντες δὲ οἱ ὄχλοι ἐφοβήθησαν καὶ ἐδόξασαν τὸν θεὸν τὸν δόντα ἐξουσίαν τοιαύτην τοῖς ἀνθρώποις.¶
idontes de hoi ochloi ephobēthēsan kai edoxasan ton theon ton donta exousian toiautēn tois anthrōpois
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Vidjevši pak mnoštva uplašiše se i proslaviše Boga davšega vlast takvu ljudima."
Vidjevši (hrv.) - ἰδόντες (grč.) - idontes: Aorist aktivni particip glagola horao (vidjeti). Označava radnju viđenja koja neposredno prethodi glavnoj radnji. Mnoštvo je prvo moralo svjedočiti čudu iscjeljenja kako bi moglo reagirati. pak / a (hrv.) - δὲ (grč.) - de: Veznik koji služi za nadovezivanje i laganu suprotnost; ovdje logički i narativno spaja ovu rečenicu s prethodnim događajem. mnoštva (hrv.) - ὄχλοι (grč.) - ochloi: Imenica, nominativ množine (uz određeni član οἱ). Fokus je na reakciji običnog naroda, širih masa koje su promatrale Isusovo djelovanje. uplašiše se (hrv.) - ἐφοβήθησαν (grč.) - ephobēthēsan: Aorist pasivni indikativ glagola phobeo. U biblijskom kontekstu, ovaj strah (phobos) rijetko označava puki užas i teror; češće označava duboko strahopoštovanje, zadivljenost i osjećaj vlastite neznatnosti pred iznenadnom manifestacijom božanske moći. i (hrv.) - καὶ (grč.) - kai: Sastavni veznik koji prirodno spaja osjećaj strahopoštovanja s činom bogoštovlja. proslaviše (hrv.) - ἐδόξασαν (grč.) - edoxasan: Aorist aktivni indikativ glagola doxazo. Kao izravni rezultat strahopoštovanja, mnoštvo uzvisuje i hvali Boga, prepoznajući Njegovu slavu (doxa) u onome što se dogodilo. Boga (hrv.) - θεὸν (grč.) - theon: Imenica, akuzativ jednine (uz član τὸν). Mnoštvo ispravno usmjerava svoju hvalu prema Bogu kao konačnom izvoru iscjeljenja. davšega / onoga koji je dao (hrv.) - δόντα (grč.) - donta: Aorist aktivni particip glagola didomi (dati), spojen s članom (τὸν δόντα). Služi kao atribut koji pobliže opisuje Boga po Njegovom konkretnom činu podarivanja moći. vlast (hrv.) - ἐξουσίαν (grč.) - exousian: Imenica, akuzativ jednine. Riječ exousia ovdje je ključna – ona ne označava samo sirovu silu ili fizičku snagu (dynamis), već legitiman autoritet, pravo i ovlast, specifično pravo na opraštanje grijeha i iscjeljivanje bolesti. takvu (hrv.) - τοιαύτην (grč.) - toiautēn: Pokazna zamjenica koja snažno naglašava neviđenu, zapanjujuću i jedinstvenu prirodu te vlasti s kojom se do tada nisu susreli. ljudima (hrv.) - ἀνθρώποις (grč.) - anthrōpois: Imenica, dativ množine (uz član τοῖς). Mnoštvo promatra Isusa prvenstveno kao čovjeka kroz kojeg djeluje Bog. Dive se što je Bog takav ekskluzivno božanski autoritet spustio u sferu čovječanstva.
Ovaj stih (Matej 9,8) predstavlja vrhunac i narativni zaključak priče o iscjeljenju uzetoga. Reakcija mnoštva očituje se kroz dvostruki duhovni odgovor: duboko strahopoštovanje pred opipljivim zahvatom nadnaravnoga i neposredno proslavljanje Boga. To je tipičan biblijski obrazac ljudskog susreta s numinoznim, gdje se strah od Božje svetosti i slavljenje Njegove dobrote međusobno isprepliću.
Teološki gledano, Matej u ovom stihu naglašava ključnu temu Kristovog autoriteta (exousia). Iako prisutno mnoštvo još uvijek ne shvaća u potpunosti Isusov ontološki božanski identitet – jer tu vlast doživljavaju kao nešto što je dano 'ljudima' u općem smislu – oni ipak prepoznaju da je izvor te jedinstvene vlasti sam Bog. Na taj način čudo ispunjava svoju ultimativnu svrhu: ono ne zadržava pozornost na samom fenomenu iscjeljenja, već usmjerava pogled puka prema nebeskom Ocu, potvrđujući Isusa kao autentičnog nositelja božanskog autoriteta na zemlji.