Što je naime lakše: reći: 'Otpuštaju ti se grijesi', ili reći: 'Ustani i hodaj'?
Što je naime lakše: reći: 'Otpuštaju ti se grijesi', ili reći: 'Ustani i hodaj'?
Ali da znate da Vlast ima Sin Čovječji na zemlji otpuštati grijehe" – tada govori uzetomu: "Ustani, podigni postelju svoju i idi u kuću svoju."
I ustavši, otiđe u kuću svoju.
A vidjevši to, mnoštva se prestrašiše i proslaviše Boga koji dade Vlast takvu ljudima.
I prolazeći odande, Isus vidje čovjeka gdje sjedi u carinarnici, zvana Matej, i govori mu: "Slijedi Me." I ustavši, pođe za Njim.
I ustavši, otiđe u kuću svoju.
I ustavši otide doma.
καὶ ἐγερθεὶς ἀπῆλθεν εἰς τὸν οἶκον αὐτοῦ.
kai egertheis apēlthen eis ton oikon autou
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I ustavši, otiđe u tu kuću njegovu."
1. ustavši Izvornik: ἐγερθεὶς [egertheis] Gramatika: Particip aorista pasivnog u nominativu jednine muškog roda. Doslovno ponavlja identičan oblik iz Isusove zapovijedi u prethodnom stihu, označavajući radnju koja je u potpunosti izvršena prije odlaska kući. Značenje: Doslovno poklapanje riječi zapovijedi i riječi izvršenja stilski je postupak preuzet iz izvještaja o stvaranju svijeta ('I bi tako'): Isusova riječ trenutno i bez ikakva otpora proizvodi stvarnost koju izriče.
2. otiđe Izvornik: ἀπῆλθεν [apēlthen] Gramatika: Glagol u aoristu indikativa aktivnog, 3. lice jednine, složen od prijedloga apo- (od, proć) i glagola kretanja. Aorist sažima cijeli događaj u jednu snažnu, dovršenu i povijesno potvrđenu činjenicu. Značenje: Čovjek koji je došao nošen tuđim rukama, potpuno ovisan o drugima, sada samostalno odlazi s mjesta događaja kao živ i hodajući svjedok Kristove vlasti opraštanja.
3. u tu kuću njegovu Izvornik: εἰς τὸν οἶκον αὐτοῦ [eis ton oikon autou] Gramatika: Prijedlog koji označava smjer kretanja s imenicom muškog roda u akuzativu jednine, određenim članom i osobnom zamjenicom u genitivu jednine. Značenje: Označava konačni cilj izlječenja: čovjek se ne vraća samo pod fizički krov, nego u cjelovitost svoga života, pomiren s Bogom u savjesti i vraćen svojoj obitelji u tijelu.
Ovaj stih (koji pronalazimo u Mateju 9:7) predstavlja vrhunac izvještaja o iscjeljenju paralitičara i sažima narav Isusovih čuda. Događaj se odvija u dva ključna koraka: pasivnom primanju božanske moći (prikazanom kroz pasivni particip 'ustavši/bivši podignut') i aktivnom, poslušnom odgovoru na nju ('otiđe'). Činjenica da čovjek odlazi u svoju kuću nosi snažnu poruku o posljedicama susreta s Kristom. Čudo ga ne odvaja od njegovog prirodnog okruženja, već mu omogućuje da se zdrav i obnovljen vrati u svoju obitelj i zajednicu. To svjedoči o Božjoj milosti koja čovjeku vraća dostojanstvo, potpunost i pravo mjesto u društvu.