Što je dakle lakše, reći: Tvoji su grijesi oprošteni, ili reći: Digni se i hodaj?
Što je dakle lakše, reći: Tvoji su grijesi oprošteni, ili reći: Digni se i hodaj?
Eh dobro; da znate da Sin Čovječji ima na zemlji ovlaštenje oprostiti grijehe - On tad reče uzetom: "Ustani, uzmi svoju nosiljku i idi kući svojoj."
Čovjek se diže i ode svojoj kući.
Videći to, mnoštvo bi zahvaćeno strahom i iskaza slavu Bogu koji je dao jednu takvu ovlast ljudima.
Isus vidje, prolazeći, kako u poreznom uredu sjedi jedan čovjek koji se zvao Matej. On mu reče: "Slijedi Me." Ovaj se diže i slijedio Ga je.
Čovjek se diže i ode svojoj kući.
I ustavši otide doma.
καὶ ἐγερθεὶς ἀπῆλθεν εἰς τὸν οἶκον αὐτοῦ.
kai egertheis apēlthen eis ton oikon autou
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"i ustavši otiđe u kuću njegovu"
καὶ (kai) - i. Veznik koji povezuje ovu radnju s prethodnim kontekstom. ἐγερθεὶς (egertheis) - ustavši (od grč. ἐγείρω). Aorist, pasivni particip, nominativ, jednina, muški rod. Doslovno 'bivši podignut'. Ovaj glagol u Novom zavjetu često ima duboko teološko značenje; osim doslovnog fizičkog ustajanja, isti se glagol koristi za Isusovo uskrsnuće. Ovdje ukazuje na to da je snaga za ustajanje došla izvana (od Boga/Isusa), nakon čega slijedi ljudski odgovor. ἀπῆλθεν (apelthen) - otiđe / on ode (od grč. ἀπέρχομαι). Aorist, indikativ, aktivni, 3. lice jednine. Aorist ukazuje na dovršenu, točkastu radnju u prošlosti. Čovjek je odmah i poslušno izvršio nalog te napustio mjesto događaja, što dokazuje stvarnost i trenutačnost promjene (iscjeljenja). εἰς (eis) - u. Prijedlog koji se koristi uz akuzativ za označavanje smjera i kretanja prema unutrašnjosti. τὸν οἶκον (ton oikon) - kuću (od grč. οἶκος). Određeni član 'τὸν' (hrvatski jezik nema izravan ekvivalent, no upućuje na točno određenu kuću) i imenica u akuzativu jednine. Riječ 'oikos' označava dom u širem smislu, ne samo kao fizičku građevinu, nego i kao obiteljsku zajednicu (ukućane). αὐτοῦ (autou) - njegovu (od grč. αὐτός). Osobna zamjenica u genitivu koja ovdje izriče posvojnost. Čovjek je poslan tamo gdje pripada, u svoj vlastiti obiteljski i društveni kontekst iz kojeg je možda zbog bolesti bio isključen.
Ovaj stih (koji pronalazimo u Mateju 9:7) predstavlja vrhunac izvještaja o iscjeljenju paralitičara i sažima narav Isusovih čuda. Događaj se odvija u dva ključna koraka: pasivnom primanju božanske moći (prikazanom kroz pasivni particip 'ustavši/bivši podignut') i aktivnom, poslušnom odgovoru na nju ('otiđe'). Činjenica da čovjek odlazi u svoju kuću nosi snažnu poruku o posljedicama susreta s Kristom. Čudo ga ne odvaja od njegovog prirodnog okruženja, već mu omogućuje da se zdrav i obnovljen vrati u svoju obitelj i zajednicu. To svjedoči o Božjoj milosti koja čovjeku vraća dostojanstvo, potpunost i pravo mjesto u društvu.