Matej 22,45 — Evanđelje po Mateju

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

"Ako dakle David zove njega Gospodinom, kako sin njegov jest?"

1.εἰ οὖν (Ako dakle)

PrijevodAko dakle / Ako pak

Izvornik (grč.)εἰ οὖν

Transliteracijaei oun

Gramatička analizaVeznička sintagma koja uvodi uvjetnu rečenicu prvog razreda (conditio realis – realni uvjet). U grčkom jeziku veznik 'εἰ' (ako) s indikativom prezenta ovdje ne izražava sumnju ili neizvjesnost, već pretpostavlja istinitost tvrdnje radi argumentacije ('budući da je tako', 's obzirom na to da'). Čestica 'οὖν' (dakle) ima zaključnu i logičku snagu te povezuje prethodno citirani Psalam 110,1 sa zaključnim teološkim pitanjem.

Teološko značenjeIsus ne dovodi u pitanje činjenicu da je David autor Psalma 110 niti da je taj psalam nadahnut Svetim Duhom. Naprotiv, On te činjenice uzima kao neosporan teološki aksiom na kojem gradi argument o svom pravom identitetu.

2.Δαυὶδ (David)

PrijevodDavid

Izvornik (grč. / heb.)Δαυὶδ / דָּוִד

TransliteracijaDauid / Dawid

Gramatička analizaVlastita imenica muškog roda u nominativu jednine, indeklinabilna (posuđenica iz hebrejskog jezika koja ne mijenja oblik po padežima). U rečenici vrši funkciju subjekta glagola 'καλεῖ'.

Teološko značenjeDavid je najveći izraelski kralj i arhetip mesijanskog vladara. Prema židovskoj tradiciji i biblijskom proročanstvu (2. Samuelova 7,12-16), obećani Mesija mora biti Davidov potomak ('Sin Davidov'). Pozivajući se na Davida kao autora koji pod nadahnućem govori o Mesiji, Isus redefinira tradicijsko shvaćanje Mesije koji ne smije biti samo zemaljski politički nasljednik, već osoba višeg, nebeskog autoriteta.

3.καλεῖ (zove / naziva)

Prijevodzove / naziva

Izvornik (grč.)καλεῖ (korijen: καλέω)

Transliteracijakalei

Gramatička analizaGlagol u indikativu prezenta aktivnog, 3. lice jednine. Prezent ovdje ima trajnu ili gnomsku vrijednost – označava trajan, autoritativan zapis u Svetom pismu koji i dalje 'govori'. Glagol 'καλέω' u ovom kontekstu s dvostrukim akuzativom znači 'službeno imenovati', 'priznati status' ili 'autoritativno proglasiti'.

Teološko značenjeDavid ne koristi naziv 'Gospodin' kao usputni pozdrav, već svjesno i teološki precizno proglasuje Mesijino nebesko gospodstvo. Pod nadahnućem Duha Svetoga, David zvanično priznaje Mesiju svojim osobnim Gospodarem i Vladarom.

4.αὐτὸν κύριον (njega Gospodinom)

Prijevodnjega Gospodinom / njega Gospodarem

Izvornik (grč. / heb.)αὐτὸν κύριον / אֲדֹנִי (adoni) za κύριον

Transliteracijaauton kyrion

Gramatička analizaKonstrukcija dvostrukog akuzativa uz glagol imenovanja ('καλεῖ'). 'αὐτὸν' je izravni objekt (zove njega), a 'κύριον' je akuzativni predikat objekta (zove njega Gospodinom). Riječ 'κύριος' (kyrios) u Septuaginti (LXX) najčešće je prijevod božanskog imena Jahve (יהוה), ali i hebrejske riječi Adoni (gospodar, vladar). U Psalmu 110,1 hebrejski tekst glasi: 'Riječ Jahve (יהוה) mome Gospodinu (אֲדֹנִי

- Adoni)'.

Teološko značenjeU drevnom bliskoistočnom i židovskom društvu otac ili predak nikada ne naziva svog sina ili potomka 'svojim Gospodarom', jer je autoritet i čast uvijek tekao od predaka prema potomcima. Nazvavši svog budućeg potomka (Mesiju) svojim 'Gospodinom' (Kyrios), David mu priznaje apsolutnu suverenost, premoć i božanski status koji nadilazi običnu ljudsku kraljevsku lozu. Mesija je time predstavljen kao netko tko postoji prije Davida (preegzistencija) i tko dijeli božansko prijestolje s Bogom Ocem.

5.πῶς (kako)

Prijevodkako / na koji način

Izvornik (grč.)πῶς

Transliteracijapōs

Gramatička analizaUpitni prilog načina. U ovom diskursu ne izražava negaciju ili nemogućnost (ne znači 'nemoguće je da bude sin'), već traži dublje teološko objašnjenje i razrješenje prividnog paradoksa ('na koji način istovremeno može biti...').

Teološko značenjeIsus ovom upitnom riječi izaziva farizeje i pismoznance da nadiđu svoje jednoznačno, isključivo zemaljsko i političko shvaćanje Mesije. Pitanje 'kako?' otvara vrata misteriju utjelovljenja: Mesija je istovremeno i Davidov Gospodin (po svojoj božanskoj naravi) i Davidov sin (po svojoj ljudskoj naravi).

6.υἱὸς αὐτοῦ (sin njegov)

Prijevodsin njegov / njegov sin

Izvornik (grč.)υἱὸς αὐτοῦ

Transliteracijahyios autou

Gramatička analiza'υἱὸς' je imenica muškog roda u nominativu jednine, u funkciji predikata subjekta. 'αὐτοῦ' je osobna zamjenica 3. lica jednine u genitivu (posvojni genitiv – sin od njega, tj. Davidov sin). U grčkom tekstu imenička fraza nema određeni član (bezčlanska konstrukcija), što naglašava samu kvalitetu i narav odnosa – narav potomka.

Teološko značenje'Sin Davidov' je klasični mesijanski naslov koji označava ispunjenje Davidovog saveza i legitimno pravo na kraljevsko prijestolje Izraela. Isus ne niječe da je Mesija Davidov sin, već dokazuje da je naslov 'Sin Davidov' sam po sebi nedovoljan da opiše puninu Mesijine osobe. Mesija nije samo Davidov sin; On je ujedno i Božji Sin.

7.ἐστιν (jest)

Prijevodjest / je

Izvornik (grč.)ἐστιν (korijen: εἰμί)

Transliteracijaestin

Gramatička analizaGlagol 'biti' (εἰμί - eimi) u indikativu prezenta, 3. lice jednine. Prezent izražava trajno stvarno stanje i ontološki identitet subjekta.

Teološko značenjeGlagol potvrđuje trajno postojanje i stvarnost tog dvostrukog odnosa. Isus ne pita 'kako će postati njegov sin', već 'kako jest njegov sin'. Time se potvrđuje ontološka stvarnost Bogočovjeka u biblijskom proročanstvu: Isus Krist je trajno i istovremeno Davidov Gospodin i Davidov Sin, savršeni Bog i savršeni čovjek.

Ovaj stih (koji nalazimo u Mateju 22,45, Marku 12,37 i Luki 20,44) predstavlja vrhunac Isusovog teološkog dijaloga s vjerskim vođama u Jeruzalemu neposredno prije Njegove muke. Citirajući Psalam 110,1, Isus pred njih stavlja nerješivu teološku zagonetku koja razotkriva svu manjkavost isključivo ljudskog, političkog shvaćanja Mesije. U patrijarhalnom židovskom društvu predak nikada ne bi svoga potomka nazvao 'Gospodinom', jer je autoritet nepromjenjivo tekao od oca prema sinu. Stoga, ako David pod nadahnućem Duha Svetoga naziva svoga budućeg potomka 'Gospodinom', Mesija nužno mora imati autoritet, dostojanstvo i preegzistentno postojanje koje nadilazi Davidovu zemaljsku lozu.

Glavna poruka ovog stiha jest duboka objava Kristove dvostruke naravi i misterija Utjelovljenja. Isus ovime ne nudišu da je Mesija Davidov sin po tijelu (Rimljanima 1,3), već dokazuje da je Mesija istovremeno i Božji Sin – vječan, preegzistentan i božanski suveren. On je istovremeno Davidov korijen i Davidov potomak (Otkrivenje 22,16), Njegov Stvoritelj i Njegov nasljednik. Ovaj stih poziva svakog čitatelja da u Isusu ne vidi tek zemaljskog reformatora ili nacionalnog osloboditelja, već suverenog Gospodina svega stvorenoga koji kraljuje s desne strane Boga Oca.