Govori im: "Kako Ga dakle David u Duhu naziva Gospodinom govoreći:
Govori im: "Kako Ga dakle David u Duhu naziva Gospodinom govoreći:
'Reče Gospodin Gospodinu mojemu: "Sjedi Mi zdesna dok ne položim neprijatelje Tvoje pod noge Tvoje"'?
Ako Ga dakle David naziva Gospodinom, kako je onda sin njegov?"
I nitko Mu ne mogaše odgovoriti ni riječi, niti se itko od onoga dana usudi više pitati Ga.
Ako Ga dakle David naziva Gospodinom, kako je onda sin njegov?"
Kad dakle David naziva njega Gospodom, kako mu je sin?
εἰ οὖν Δαυὶδ καλεῖ αὐτὸν κύριον, πῶς υἱὸς αὐτοῦ ἐστιν;
ei oun Dauid kalei auton kurion pōs huios autou estin
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Ako dakle David zove njega Gospodinom, kako sin njegov jest?"
1. Ako dakle Izvornik: εἰ οὖν [ei oun] Gramatika: Spoj pogodbenog veznika (εἰ) i zaključne čestice (οὖν). Uvodi stvarnu pogodbu prvog reda u kojoj govornik pretpostavku uzima kao neupitnu činjenicu radi izvođenja logičkog zaključka. Značenje: Isus prihvaća prethodni navod iz Psalma 110 kao neospornu istinu koju priznaju i njegovi sugovornici te iz nje izvlači neizbježnu teološku posljedicu.
2. zove Izvornik: καλεῖ [kalei] Gramatika: Glagol u prezentu, aktivu, indikativu, 3. lice jednine. Prezent ovdje označava trajnu, živu valjanost onoga što je zapisano u Pismu. Značenje: Davidov nadahnuti iskaz nije samo prošli povijesni događaj, nego trajno svjedočanstvo Pisma koje i u sadašnjosti oslovljava Mesiju.
3. Gospodinom Izvornik: κύριον [kurion] Gramatika: Imenica u akuzativu jednine muškog roda bez člana, u službi predikatnog akuzativa uz objekt 'njega' (αὐτόν). Odsutnost člana stavlja naglasak na samu narav i dostojanstvo naslova. Značenje: Označava vrhovnog vladara i gospodara; u grčkom prijevodu Staroga zavjeta (Septuaginti) ova riječ prevodi i Božje ime Jahve, čime se Mesiji pripisuje božansko dostojanstvo.
4. kako sin njegov jest Izvornik: πῶς υἱὸς αὐτοῦ ἐστιν [pōs huios autou estin] Gramatika: Upitni prilog (πῶς), predikatna imenica u nominativu jednine bez člana (υἱός), posvojni genitiv zamjenice (αὐτοῦ) i glagol biti u prezentu indikativa (ἐστιν). Bezčlani nominativ 'sin' ističe svojstvo i narav odnosa. Značenje: U patrijahalnom ustroju otac nikada ne naziva svoga potomka 'Gospodinom'. Pitanje ne niječe da je Mesija Davidov potomak po tijelu, nego razotkriva da je farizejsko poimanje Mesije kao isključivo zemaljskog, političkog nasljednika nedostatno jer je Mesija ujedno i Davidov vječni Gospodar. Imena: - David [Δαυίδ (heb. דָּוִד) / Dauid (heb. Dawid)] (osoba) Znači: Ljubljeni, voljeni Tvorba: Grčki oblik nepromjenjivog semitskog imena koje potječe od hebrejskog korijena 'dwd' (voljeti, ljubiti), a znači 'ljubljeni' ili 'miljenik'.
Ovaj stih (koji nalazimo u Mateju 22,45, Marku 12,37 i Luki 20,44) predstavlja vrhunac Isusovog teološkog dijaloga s vjerskim vođama u Jeruzalemu neposredno prije Njegove muke. Citirajući Psalam 110,1, Isus pred njih stavlja nerješivu teološku zagonetku koja razotkriva svu manjkavost isključivo ljudskog, političkog shvaćanja Mesije. U patrijarhalnom židovskom društvu predak nikada ne bi svoga potomka nazvao 'Gospodinom', jer je autoritet nepromjenjivo tekao od oca prema sinu. Stoga, ako David pod nadahnućem Duha Svetoga naziva svoga budućeg potomka 'Gospodinom', Mesija nužno mora imati autoritet, dostojanstvo i preegzistentno postojanje koje nadilazi Davidovu zemaljsku lozu.
Glavna poruka ovog stiha jest duboka objava Kristove dvostruke naravi i misterija Utjelovljenja. Isus ovime ne nudišu da je Mesija Davidov sin po tijelu (Rimljanima 1,3), već dokazuje da je Mesija istovremeno i Božji Sin – vječan, preegzistentan i božanski suveren. On je istovremeno Davidov korijen i Davidov potomak (Otkrivenje 22,16), Njegov Stvoritelj i Njegov nasljednik. Ovaj stih poziva svakog čitatelja da u Isusu ne vidi tek zemaljskog reformatora ili nacionalnog osloboditelja, već suverenog Gospodina svega stvorenoga koji kraljuje s desne strane Boga Oca.