Neće tako biti među vama, nego tko god hoće među vama postati velik, bit će vaš poslužitelj;
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
Neće tako biti među vama, nego tko god hoće među vama postati velik, bit će vaš poslužitelj;
i tko god hoće među vama biti prvi, bit će vaš rob;
kao što ni Sin Čovječji ne dođe da bude poslužen, nego da posluži i dadne život Svoj kao otkupninu za mnoge."
I kad su izlazili iz Jerihona, pođe za Njim mnoštvo veliko.
I gle, dva slijepca, sjedeći uz put, čuvši da Isus prolazi, povikaše govoreći: "Smiluj nam se, Gospodine, Sine Davidov!"
kao što ni Sin Čovječji ne dođe da bude poslužen, nego da posluži i dadne život Svoj kao otkupninu za mnoge."
Kao što ni sin čovječij nije došao da mu služe, nego da služi i da dušu svoju u otkup da za mnoge.
ὥσπερ ὁ υἱὸς τοῦ ἀνθρώπου οὐκ ἦλθεν διακονηθῆναι ἀλλὰ διακονῆσαι καὶ δοῦναι τὴν ψυχὴν αὐτοῦ λύτρον ἀντὶ πολλῶν.¶
hōsper ho huios tou anthrōpou ouk ēlthen diakonēthēnai alla diakonēsai kai dounai tēn psuchēn autou lutron anti pollōn
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"kao-što [onaj] Sin [onoga] čovjeka ne dođe biti-poslužen nego poslužiti i dati [onu] dušu svoju otkupninu umjesto mnogih."
1. kao-što Izvornik: ὥσπερ [hōsper] Gramatika: Poredbeni veznik pojačan enklitičkom česticom '-per' koja naglašava potpunost podudaranja ('upravo kao što'). Uvodi utemeljenje i uzor za prethodno izrečene zapovijedi. Značenje: Zahtjev za poniznim služenjem nije tek moralno pravilo, nego izravno proizlazi iz samog karaktera i djela Kristova.
2. [onaj] Sin [onoga] čovjeka Izvornik: ὁ υἱὸς τοῦ ἀνθρώπου [ho huios tou anthrōpou] Gramatika: Imenica u nominativu jednine s određenim članom, praćena imenicom u genitivu jednine s određenim članom. Semitski je izričaj u kojem oba člana određuju jedinstveni, prepoznatljivi mesijanski naslov. Značenje: Krajnji paradoks: lik iz Danielova viđenja (Dn 7,13-14), kojemu je predana vječna vlast i kojemu svi narodi trebaju služiti, na zemlji ostvaruje svoje poslanje kao ponizni Sluga.
3. ne dođe biti-poslužen nego poslužiti Izvornik: οὐκ ἦλθεν διακονηθῆναι ἀλλὰ διακονῆσαι [ouk ēlthen diakonēthēnai alla diakonēsai] Gramatika: Glavni glagol 'dođe' je u aoristu indikativa aktiva, što sažima cijelo Isusovo utjelovljenje i zemaljsko poslanje u jedan povijesni čin. Slijede dva infinitiva aorista istog glagola koji izriču svrhu: prvi u pasivu ('biti poslužen'), a drugi u aktivu ('poslužiti'), povezani snažnim suprotnim veznikom 'alla'. Značenje: Sažetak cjelokupne Kristove misije: On koji ima božansko pravo na službu svih stvorenja odriče se tog prava i preuzima ulogu poslužitelja.
4. dati [onu] dušu svoju Izvornik: δοῦναι τὴν ψυχὴν αὐτοῦ [dounai tēn psuchēn autou] Gramatika: Infinitiv aorista aktiva koji označava jednokratno, konačno predanje, uz imenicu u akuzativu jednine i posvojni genitiv zamjenice. Aktivni oblik glagola naglašava potpunu dobrovoljnost čina. Značenje: Grčka riječ 'psuchē' ovdje odgovara hebrejskom 'nefeš' i označava cjelokupni život i samu osobu; Isusov život nije mu nasilno oduzet, nego ga On slobodno polaže.
5. otkupninu umjesto mnogih Izvornik: λύτρον ἀντὶ πολλῶν [lutron anti pollōn] Gramatika: Imenica u akuzativu jednine srednjeg roda (u službi predikatnog akuzativa koji objašnjava u koju se svrhu polaže život), praćena prijedlogom 'anti' s genitivom množine. Prijedlog 'anti' u svojem izvornom značenju označava izravnu zamjenu, ekvivalentnost i zastupanje ('umjesto', 'u zamjenu za'). Značenje: Riječ 'lutron' označava otkupnu cijenu za oslobođenje robova ili ratnih zarobljenika; u spoju s prijedlogom zamjene i riječju 'mnogi' (aluzija na Slugu Jahvina iz Izaije 53,11-12), ovaj izraz objavljuje zastupničku narav Kristove žrtve na križu.
Matej 20,28 (i Mr 10,45) predstavlja jedno od najdubljih i najvažnijih kristoloških i soterioloških mjesta u cijelom Novom zavjetu. U ovom stihu Isus Krist u potpunosti preokreće ljudsko poimanje moći, veličine i autoriteta. Spajanjem dviju naizgled nespojivo različitih starozavjetnih figura – suverenog i slavnog Sina Čovječjeg iz Daniela 7 te poniznog i patničkog Sluge iz Izaije 53 – Isus otkriva da se istinska božanska veličina ne očituje u vladanju nad drugima i primanju počasti, već u dragovoljnom sagibanju, služenju i žrtvovanju iz ljubavi prema bližnjemu.
Osim što postavlja temeljni etički imperativ za kršćansko vodstvo, ovaj stih donosi i srž evanđeoske poruke o spasenju: Kristova smrt nije bila tragičan slučaj, već svrhoviti čin supstitucijskog otkupljenja. Davanjem vlastitoga života kao 'otkupnine umjesto mnogih', Isus je platio krajnju cijenu kako bi čovječanstvo oslobodio iz ropstva grijehu, smrti i otuđenosti od Boga. Njegovo sebedarje tako postaje ne samo izvor i temelj našeg otkupljenja, već i vječni uzor svakom vjerniku za život pozvan na poniznost i požrtvovnu ljubav.