Matej 20,14 — Evanđelje po Mateju

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

"Uzmi to tvoje i odlazi. Hoću pak ovomu tomu posljednjemu dati kao i tebi;"

1. Uzmi to tvoje Izvornik: ἆρον τὸ σὸν [aron to son] Gramatika: Glagol u aoristu aktiva imperativa, 2. lice jednine, koji zapovijeda trenutnu, jednokratnu i konkretnu radnju. Posvojni pridjev u akuzativu jednine srednjeg roda poimeničen je određenim članom, pa doslovno znači 'ono tvoje'. Značenje: Gospodar radniku predaje ono što je po ugovoru postalo njegovo vlasništvo, čime su sve ugovorne obveze među njima u potpunosti podmirene.

2. i odlazi Izvornik: καὶ ὕπαγε [kai hupage] Gramatika: Veznik praćen glagolom u prezentu aktiva imperativa, 2. lice jednine. Za razliku od prethodnog aoristnog imperativa ('uzmi' odjednom), prezentski imperativ ovdje označava trajniji proces kretanja ('kreni svojim putem', 'odlazi'). Značenje: Ovom zapovijeđu gospodar odlučno prekida daljnju raspravu i otpušta radnika jer za prigovore nema nikakva pravnog ni moralnog temelja.

3. Hoću pak Izvornik: θέλω δὲ [thelō de] Gramatika: Glagol u prezentu aktiva indikativa, 1. lice jednine, uz česticu koja ovdje uvodi blagu suprotnost i objašnjenje gospodareva stava. Glagol izražava svjesnu volju, odluku i namjeru, a ne tek puku budućnost. Značenje: Naglasak se prebacuje s ugovorne obveze na slobodnu i suverenu volju gospodara, koja je u prispodobi slika Božje neuvjetovane milosti.

4. ovomu tomu posljednjemu dati Izvornik: τούτῳ τῷ ἐσχάτῳ δοῦναι [toutō tō eschatō dounai] Gramatika: Pokazna zamjenica, određeni član i pridjev u dativu jednine muškog roda kao neizravni objekt, uz infinitiv aorista aktiva. Infinitiv aorista dopunjuje glagol 'hoću' i označava samu, cjelovitu radnju davanja dara. Značenje: Pokazna zamjenica ('ovomu') pokazuje da je jedan od posljednjih radnika još uvijek prisutan, a gospodar svjesno odabire izjednačiti ga u daru s prvima, ne zbog njegove zasluge nego svojom odlukom.

5. kao i tebi Izvornik: ὡς καὶ σοί [hōs kai soi] Gramatika: Poredbena čestica uz veznik koji ovdje ima priložno, pojačajno značenje ('i', 'također') te osobnu zamjenicu u dativu jednine. Dativ je paralelan prethodnom dativu ('ovomu posljednjemu'). Značenje: Izjednačavanje u plaći ne umanjuje vrijednost truda prvih radnika, nego pokazuje da svi dionici kraljevstva primaju istu puninu spasenja i života s Bogom.

Ovaj stih iz Mateja 20,14 predstavlja vrhunac Isusove prispodobe o radnicima u vinogradu i u sebi sažima samu srž evanđeoske poruke o Božjoj suverenoj milosti. Gospodar jasno razgraničava dva koncepta: pravednost i milost. Prema prvom radniku Bog je apsolutno pravedan i ispunjava svoj savez ne zakidajući ga ni za što („Uzmi to svoje i idi”), dok prema posljednjemu pokazuje neizmjernu, nezasluženu milost darujući mu jednaku puninu blagoslova („hoću pak ovomu posljednjemu dati kao i tebi”).

Glavna poruka stiha jest da ljudska mjerila zasluga, staža i ljubomore nemaju mjesta u ekonomiji Božjeg kraljevstva. Bog ne djeluje po načelu trgovačke razmjene gdje se milost može kupiti ili zaraditi, već po suverenoj slobodi svoje ljubavi (sola gratia). Stih nas poziva na zahvalnost za vlastito spasenje umjesto uspoređivanja s drugima te nas podsjeća da pred Bogom nitko nema pravo na hvalisavost, jer je u konačnici sve što primamo od Njega neprocjenjiv dar Njegove dobrote.