Matej 20,14 — Evanđelje po Mateju

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

"Uzmi to svoje i idi; hoću pak ovomu posljednjemu dati kao i tebi;"

1.ἆρον (aron)

- Uzmi • Hrvatski prijevod: Uzmi / Odnesi • Izvornik: grč. αἴρω (airo) -> glagolski oblik ἆρον (aron) • Transliteracija: aron • Gramatičke nijanse: Imperativ aorista aktivnog, 2. lice jednine. U grčkom jeziku aorist u imperativu izražava trenutnu, odlučnu i svršenu radnju (svršeni aspekt). To nije trajan savjet, već neposredna, autoritativna i konačna zapovijed: „Uzmi odmah i završi s tim.” • Teološko značenje: Označava Božju suverenost i besprijekornu pravednost u ispunjenju obaveza. Radnik prima točno ono što mu po dogovoru pripada, bez zakidanja, ali mu se ne dopušta da raspravlja s Gospodarom o Njegovoj milosti prema drugima.

2.τὸ σὸν (to son) - to svoje / to tvoje • Hrvatski prijevod: to svoje / ono što je tvoje • Izvornik: grč. τὸ σόν (to son) • Transliteracija: to son • Gramatičke nijanse: Određeni član τὸ (srednji rod, akuzativ jednine) uz posvojnu zamjenicu σόν (od σός - tvoj/svoj). Riječ je o substantiviranoj posvojnoj zamjenici koja doslovno znači „ono tvoje” ili „to što ti pripada”. • Teološko značenje: Naglašava apsolutnu pravednost Boga u savezu s čovjekom (u kontekstu parabole o radnicima u vinogradu iz Mateja 20, to je dogovoreni denar). Bog nikada ne ostaje dužan čovjeku za njegov trud; radnik dobiva točno ono na što je pristao („to tvoje”), čime se otklanja svaka osnova za optužbu o Božjoj nepravednosti.

3.καὶ ὕπαγε (kai hypage) - i idi / i odlazi • Hrvatski prijevod: i idi / i odlazi • Izvornik: grč. καὶ ὕπαγε (kai hypage) • Transliteracija: kai hypage • Gramatičke nijanse: Veznik καὶ (i) te imperativ prezenta aktivnog, 2. lice jednine od glagola ὑπάγω (ići, povući se, otići). Za razliku od aorista u „ἆρον” (trenutan čin uzimanja), imperativ prezenta „ὕπαγε” označava trajno stanje ili pravac kretanja: „odlazi i nastavi svojim putem”. • Teološko značenje: Ova zapovijed predstavlja konačan prekid rasprave između mrmljajućeg radnika i Gospodara. Teološki ukazuje na to da ljudsko nezadovoljstvo, sebičnost i zavist nemaju pravo glasa pred suverenom Božjom milošću. Bog ne dopušta čovjeku da Mu propisuje kako će raspodjeljivati svoju darovnu milost.

4.θέλω δὲ (thelo de) - hoću pak / a želim • Hrvatski prijevod: hoću pak / a želim / želim pak • Izvornik: grč. θέλω δέ (thelo de) • Transliteracija: thelo de • Gramatičke nijanse: Glagol θέλω (htjeti, željeti, odlučiti) u prezentu indikativa aktivnog, 1. lice jednine, uz suprotni (adverzativni) veznik δέ (pak, a). Prezent ovdje označava aktivnu, prisutnu i svjesnu volju, odnosno odlučnost subjekta. • Teološko značenje: Ovo je sržna fraza stiha koja izražava suverenu Božju volju i apsolutnu slobodu u darivanju milosti. Božja milost nije uvjetovana ljudskim zaslugama, dužinom rada ili društvenim očekivanjima, nego proizlazi isključivo iz Njegove slobodne, suverene i dobrostive volje („Hoću / Moja je volja”).

5.τούτῳ τῷ ἐσχάτῳ (touto to eschato) - ovomu posljednjemu • Hrvatski prijevod: ovomu posljednjemu / ovomu (tomu) zadnjemu • Izvornik: grč. τούτῳ τῷ ἐσχάτῳ (touto to eschato) • Transliteracija: touto to eschato • Gramatičke nijanse: Pokazna zamjenica οὗτος (u dativu jednine muškog roda: τούτῳ) uz određeni član τῷ i pridjev ἔσχατος (u dativu: ἐσχάτῳ - krajnji, zadnji, posljednji). Dativ je ovdje dativ primatelja ili namjene (kome se daje). • Teološko značenje: „Posljednji” su oni koji su ušli u vinograd u jedanaesti sat – oni koji nemaju nikakvih vlastitih zasluga, koji su društveno odbacivani, marginalizirani ili kasno obraćeni (grešnici, carinici, pogani). Bog pokazuje osobitu naklonost prema onima koji su u ljudskim očima „posljednji”, uzdižući ih na razinu punine blagoslova u Kraljevstvu nebeskom, što demonstrira eshatološki obrt („posljednji će biti prvi”).

6.δοῦναι (dounai) - dati • Hrvatski prijevod: dati / darovati • Izvornik: grč. δοῦναι (dounai) od glagola δίδωμι (didomi) • Transliteracija: dounai • Gramatičke nijanse: Infinitiv aorista aktivnog. Dopunjuje modalni glagol „θέλω” (hoću dati). Aorist ponovno ukazuje na cjelovit, dovršen i bezuvjetan čin darivanja. • Teološko značenje: Glagol „dati” (δίδωμι) u ovom kontekstu naglašava darovni i besplatni karakter spasenja i nagrade u Božjem kraljevstvu. Dok je prvim radnicima plaća isplaćena kao dug prema dogovoru i zasluzi, posljednjima je ista ta nagrada dana kao slobodan dar milosti. Spasenje je uvijek Božji dar, a ne stečena plaća.

7.ὡς καὶ σοί (hos kai soi) - kao i tebi • Hrvatski prijevod: kao i tebi / jednako kao tebi • Izvornik: grč. ὡς καὶ σοί (hos kai soi) • Transliteracija: hos kai soi • Gramatičke nijanse: Prilog ὡς (kao, kako), veznik/čestica καὶ (i, također) te osobna zamjenica 2. lica jednine u dativu σοί (tebi - naglašeni oblik koji pojačava usporedbu). • Teološko značenje: Izražava potpunu jednakost u primanju blagoslova vječnoga života i pripadnosti Božjem kraljevstvu. U Kraljevstvu nebeskom nema građana drugog reda niti stupnjevanja dostojanstva na temelju ljudskih zasluga; Božja milost izjednačava sve vjernike. Bilo da netko služi Bogu cijeli život ili se obrati u zadnji čas, dar vječnoga života i zajedništva s Bogom je potpun i jednak za sve.

Ovaj stih iz Mateja 20,14 predstavlja vrhunac Isusove prispodobe o radnicima u vinogradu i u sebi sažima samu srž evanđeoske poruke o Božjoj suverenoj milosti. Gospodar jasno razgraničava dva koncepta: pravednost i milost. Prema prvom radniku Bog je apsolutno pravedan i ispunjava svoj savez ne zakidajući ga ni za što („Uzmi to svoje i idi”), dok prema posljednjemu pokazuje neizmjernu, nezasluženu milost darujući mu jednaku puninu blagoslova („hoću pak ovomu posljednjemu dati kao i tebi”).

Glavna poruka stiha jest da ljudska mjerila zasluga, staža i ljubomore nemaju mjesta u ekonomiji Božjeg kraljevstva. Bog ne djeluje po načelu trgovačke razmjene gdje se milost može kupiti ili zaraditi, već po suverenoj slobodi svoje ljubavi (sola gratia). Stih nas poziva na zahvalnost za vlastito spasenje umjesto uspoređivanja s drugima te nas podsjeća da pred Bogom nitko nema pravo na hvalisavost, jer je u konačnici sve što primamo od Njega neprocjenjiv dar Njegove dobrote.