A primivši, mrmljahu protiv domaćina
A primivši, mrmljahu protiv domaćina
govoreći: 'Ovi posljednji jednu uru odradiše, i učinio si ih jednakima nama, koji iznijesmo teret dana i žegu.'
A on odgovori i reče jednomu od njih: 'Druže, ne činim ti nepravdu; zar se ne nagodi sa mnom za denar?
Uzmi svoje i idi. A hoću ovomu posljednjemu dati kao i tebi;
ili mi nije dopušteno učiniti što hoću sa svojim? Ili je oko tvoje zlo zato što sam ja dobar?'
A on odgovori i reče jednomu od njih: 'Druže, ne činim ti nepravdu; zar se ne nagodi sa mnom za denar?
A on odgovarajući reče jednome od njih: prijatelju! ja tebi ne činim krivo; nijesi li pogodio sa mnom po groš?
ὁ δὲ ἀποκριθεὶς ἑνὶ αὐτῶν εἶπεν· ἑταῖρε, οὐκ ἀδικῶ σε· οὐχὶ δηναρίου συνεφώνησάς μοι;
ho de apokritheis heni autōn eipen hetaire ouk adikō se ouchi dēnariou sunephōnēsas moi
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"On pak odgovorivši jednomu od njih reče: Druže, ne činim nepravdu tebi; zar ne za denar nagodi se sa mnom?"
1. On pak odgovorivši Izvornik: ὁ δὲ ἀποκριθεὶς [ho de apokritheis] Gramatika: Određeni član u nominativu jednine muškog roda ovdje ima funkciju osobne zamjenice ('on'), praćen veznikom blage suprotnosti i prijelaza radnje. Particip aorista pasivnog oblika (s aktivnim, deponentnim značenjem) u nominativu jednine muškog roda prethodi glavnom glagolu 'reče', što je tipičan semitski idiom za svečano uvođenje odgovora u dijalogu. Značenje: Gospodar vinograda ne reagira gnjevom na mrmljanje radnika, nego mirno i razložno stupa u dijalog s jednim od njih kao predstavnikom cijele skupine nezadovoljnika.
2. Druže Izvornik: ἑταῖρε [hetaire] Gramatika: Imenica u vokativu jednine muškog roda. Označava druga, sudruga u poslu ili poznanika, za razliku od prisnije riječi za bliskog prijatelja. Značenje: U Matejevu evanđelju ovo oslovljavanje uvijek nosi ton pristojne, ali ozbiljne opomene osobi koja je u zabludi ili postupa neprilično (isto oslovljavanje koristi se za gosta bez svadbenog ruha te za Judu u Getsemaniju).
3. ne činim nepravdu tebi Izvornik: οὐκ ἀδικῶ σε [ouk adikō se] Gramatika: Glagol u prezentu aktiva indikativa, 1. lice jednine, uz objektivnu niječnicu i osobnu zamjenicu u akuzativu jednine. Prezent ovdje izražava trenutno stanje i opće načelo gospodareva postupanja. Značenje: Korijen glagola izravno je povezan s pojmom pravednosti; gospodar utvrđuje da njegova darežljivost prema posljednjima ni na koji način ne krši pravdu niti zakida prve u onome što im pripada.
4. zar ne za denar Izvornik: οὐχὶ δηναρίου [ouchi dēnariou] Gramatika: Pojačana upitna niječnica koja u pitanju nužno očekuje potvrdan odgovor ('zar nije tako da...'). Imenica u genitivu jednine srednjeg roda ovdje stoji kao genitiv cijene ili vrijednosti za koju je sklopljen dogovor. Značenje: Denar je bio uobičajena rimska srebrna kovanica i standardna dnevnica za cjelodnevni težački rad, čime se naglašava da su prvi radnici dobili poštenu i punu plaću za svoj trud.
5. nagodi se sa mnom Izvornik: συνεφώνησάς μοι [sunephōnēsas moi] Gramatika: Glagol u aoristu aktiva indikativa, 2. lice jednine, s osobnom zamjenicom u dativu jednine koji izražava zajedništvo u dogovoru. Aorist upućuje na konkretnu, dovršenu radnju sklapanja ugovora na početku radnog dana. Značenje: Složenica doslovno znači 'suglasiti se' ili 'zajednički zazvučati', a u poslovnom jeziku označava sklapanje obvezujućeg ugovora; prvi radnici sami su tražili i prihvatili pravni okvir ugovorne pravde, koji je gospodar u potpunosti ispoštovao.
Glavna poruka ovog stiha (Matej 20,13) jest suverena obrana Božje pravednosti u kontekstu njegove neizmjerne i slobodne milosti. Kroz odgovor domaćina nezadovoljnom radniku, Isus razotkriva ljudsku sklonost da Božju dobrotu prema drugima promatra kroz prizmu zavisti i vlastite sebičnosti. Domaćin podsjeća radnika na uspostavljeni 'savez' (dogovor za denar), dokazujući da nitko tko je u odnosu s Bogom nije oštećen niti mu je učinjena nepravda. Bog je apsolutno vjeran svojim obećanjima i u potpunosti pravedan prema svima koji mu služe.
Stih nas poziva na duhovnu zrelost u kojoj ne uspoređujemo svoj duhovni put, rad ili nagradu s drugima, već sa zahvalnošću prihvaćamo Božji dar. Isus ovdje povlači jasnu granicu između ljudske 'trgovačke' logike zasluga i Božje ekonomije milosti. U Kraljevstvu nebeskom, Božja darežljivost prema 'posljednjima' ne umanjuje njegovu pravednost prema 'prvima'; naprotiv, ona objavljuje suverenu slobodu Boga da bude milostiv i dobar iznad svakog ljudskog očekivanja i zasluge.