A došavši prvi, pomisliše da će više primiti; i primiše i oni po denar.
A došavši prvi, pomisliše da će više primiti; i primiše i oni po denar.
A primivši, mrmljahu protiv domaćina
govoreći: 'Ovi posljednji jednu uru odradiše, i učinio si ih jednakima nama, koji iznijesmo teret dana i žegu.'
A on odgovori i reče jednomu od njih: 'Druže, ne činim ti nepravdu; zar se ne nagodi sa mnom za denar?
Uzmi svoje i idi. A hoću ovomu posljednjemu dati kao i tebi;
govoreći: 'Ovi posljednji jednu uru odradiše, i učinio si ih jednakima nama, koji iznijesmo teret dana i žegu.'
Govoreći: Ovi pošljednji jedan sahat radiše, i izjednači ih s nama koji smo se čitav dan mučili i gorjeli.
λέγοντες ὅτι· οὗτοι οἱ ἔσχατοι μίαν ὥραν ἐποίησαν, καὶ ἴσους ἡμῖν αὐτοὺς ἐποίησας, τοῖς βαστάσασιν τὸ βάρος τῆς ἡμέρας καὶ τὸν καύσωνα.
legontes hoti houtoi hoi eschatoi mian hōran epoiēsan kai isous hēmin autous epoiēsas tois bastasasin to baros tēs hēmeras kai ton kausōna
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"govoreći: Ovi posljednji jedan sat učiniše, i jednakima nama njih učinio si, onima koji izniješe teret dana i žegu."
1. Ovi posljednji Izvornik: οὗτοι οἱ ἔσχατοι [houtoi hoi eschatoi] Gramatika: Pokazna zamjenica uz određeni član i pridjev u nominativu množine muškog roda. Pokazna zamjenica ovdje nosi ton prezira i distanciranja ('ovi ovdje posljednji'). Značenje: Prvi radnici s visoka gledaju na pridošlice, svodeći ih na kategoriju manje vrijednih koja ne zaslužuje isto dostojanstvo.
2. jedan sat učiniše Izvornik: μίαν ὥραν ἐποίησαν [mian hōran epoiēsan] Gramatika: Akuzativ jednine ženskog roda koji izražava trajanje vremena, uz glagol 'činiti/raditi' u aoristu, aktiv, 3. lice množine. Kolokvijalni grčki izraz za 'odraditi' ili 'provesti' određeno vrijeme u poslu. Značenje: U očima mrmljača vrijednost čovjeka mjeri se isključivo količinom uloženog vremena i mjerljivim učinkom.
3. jednakima nama njih učinio si Izvornik: ἴσους ἡμῖν αὐτοὺς ἐποίησας [isous hēmin autous epoiēsas] Gramatika: Dvostruki akuzativ (objekt 'njih' i predikatni akuzativ 'jednakima') uz dativ zajedništva ('nama') i glagol u aoristu, 2. lice jednine. Ponavlja se isti glagol 'činiti' kao u prethodnoj rečenici, čime se stvara oštra suprotnost između onoga što su posljednji 'učinili' i onoga što je gospodar 'učinio'. Značenje: Srž njihove pritužbe nije u tome što su dobili premalo, nego u tome što su drugi izjednačeni s njima; smeta im kraljevstvo u kojem milost briše hijerarhiju zasluga.
4. onima koji izniješe Izvornik: τοῖς βαστάσασιν [tois bastasasin] Gramatika: Poimeničeni particip aorista u aktivu, dativ množine muškog roda, u apoziciji sa zamjenicom 'nama'. Aorist sažima cijeli protekli dan teškog rada kao dovršeni podvig. Značenje: Glagol označava nošenje teškog bremena s naporom i izdržljivošću, čime radnici ističu svoju žrtvu kao temelj prava na veću nagradu.
5. teret dana i žegu Izvornik: τὸ βάρος τῆς ἡμέρας καὶ τὸν καύσωνα [to baros tēs hēmeras kai ton kausōna] Gramatika: Dva izravna objekta u akuzativu jednine povezana veznikom, pri čemu je prvi određen genitivom ('dana'). Druga imenica označava goruću vrućinu ili vreli istočni vjetar s pustinje. Značenje: Slika iscrpljujućeg cjelodnevnog truda pod palestinskim suncem pokazuje da religiozni trud, ako nije prožet ljubavlju i zahvalnošću, postaje samo mučan teret koji rađa zavist.
Matej 20,12 predstavlja vrhunac ljudske pobune protiv radikalne naravi Božje milosti. Prigovor radnika prvog sata razotkriva suštinski sukob između dva poretka: ljudske ekonomije zasluga i Božje ekonomije nezaslužene milosti. U ljudskoj pravdi, nagrada mora biti strogo proporcionalna uloženom vremenu, trudu i pretrpljenom "teretu i žegi". Međutim, Isus ovom parabolom ruši trgovačko-transakcijski pristup Bogu. Kada radnici kažu "jednakima si ih nama učinio", oni nenamjerno izgovaraju najljepšu istinu Evanđelja: spasenje nije darovano po postotcima ili ljudskim zaslugama, već se daje u punini svima koji se odazovu Gospodarevom pozivu, bez obzira na to kada je taj odaziv stigao.
Ovaj stih ujedno služi kao ozbiljno upozorenje vjernicima s dugogodišnjim stažem u vjeri. Kada se služenje Bogu počne doživljavati kao teško "breme i žega", a ne kao privilegija i radost zajedništva s Gospodarem, rađa se duhovna oholost, zavist i prezir prema "posljednjima" (grešnicima, novim obraćenicima ili marginaliziranima). Glavna poruka stiha jest da u Kraljevstvu Božjem nema mjesta ljubomori na Božju dobrotu; Bog je suveren u svojoj velikodušnosti, a pred Njim smo svi, od prvog do posljednjeg, primatelji iste, nezaslužene milosti.