Matej 20,12 — Evanđelje po Mateju

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

"Govoreći: Ovi posljednji jedan sat radiše, i jednakima njih nama učinio si, onima koji podniješe teret dana i žegu."

1.λέγοντες (legontes) – govoreći

Izvornikλέγοντες (grč.)

Transliteracijalegontes

Gramatičke nijanseParticip prezenta aktiva, nominativ množine muškog roda od glagola λέγω (legō – reći, govoriti). Upotreba participijata ovdje izražava trajnu, istovremenu radnju s glavnim glagolom prigovaranja iz prethodnog stiha. To ukazuje na kontinuirano izražavanje nezadovoljstva i aktivno prosvjedovanje radnika protiv domaćina.

Teološko značenjeOvaj particip uvodi direktni govor pobune protiv Božje suverene milosti. Odražava ljudsku sklonost da Bogu drži lekcije o pravdi kada Njegova velikodušnost nadmaši naše ljudske izračune zasluga i pravednosti.

2.Οὗτοι οἱ ἔσχατοι (Houtoi hoi eschatoi) – Ovi posljednji

IzvornikΟὗτοι οἱ ἔσχατοι (grč.)

TransliteracijaHoutoi hoi eschatoi

Gramatičke nijansePokazna zamjenica Οὗτοι (ovi) u nominativu množine s određenim članom οἱ i pridjevom ἔσχατοι (posljednji, zadnji, krajnji; usp. pojam "eshatologija"). Upotreba pokazne zamjenice "ovi" nosi prizvuk prezira, distanciranja i podcjenjivačkog stava prema radnicima koji su u vinograd došli tek u jedanaesti sat.

Teološko značenjeU kontekstu parabole o radnicima u vinogradu (Mt 20,1-16), "posljednji" predstavljaju marginalizirane, carinike, grešnike te kasnije pogane (narode) koji ulaze u Kraljevstvo Božje bez dugogodišnjeg "religijskog staža" ili zasluga po Zakonu. Prigovor "prvih" (vjerske elite s mentalitetom zaslužništva) otkriva slabljenje bratske ljubavi i duhovnu oholost koja ne može podnijeti da je spasenje isključivo dar nezaslužene Božje milosti (sola gratia).

3.μίαν ὥραν (mian hōran) – jednu uru (jedan sat)

Izvornikμίαν ὥραν (grč.)

Transliteracijamian hōran

Gramatičke nijanseAkuzativ jednine ženskog roda (broj/pridjev μίαν i imenica ὥραν). Akuzativ ovdje ima funkciju izražavanja vremenskog trajanja ("tijekom samo jednog sata").

Teološko značenjeNaglašava ekstreman nesrazmjer u uloženom trudu i vremenu između "prvih" i "posljednjih". U ljudskoj ekonomiji transakcija, plaća mora biti proporcionalna vremenu rada. Međutim, u Božjoj ekonomiji milosti i Kraljevstva, Bog ne nagrađuje na temelju štoperice ili količine proizvedenog rada, već na temelju svoga suverenog poziva i dobrote. "Jedna ura" postala je simbolom kasnog pokajanja (poput razbojnika na križu) koje unatoč nedostatku vremena prima puninu vječnoga života.

4.ἐποίησαν (epoiēsan) – radiše / provedoše (dosl. učiniše)

Izvornikἐποίησαν (grč.)

Transliteracijaepoiēsan

Gramatičke nijanseAorist aktivni indikativ, 3. lice množine od glagola ποιέω (poiēō – činiti, raditi, stvarati). U spoju s vremenskom imenicom (ὥραν), glagol ποιέω funkcionira idiomatski u značenju "provesti vrijeme" ili "odraditi" (usp. Dj 15,33; 18,23; 2 Kor 11,25).

Teološko značenjeAorist označava svršen, cjelovit čin koji je iza njih – tih kratkih sat vremena rada je završeno. Prigovarači minimaliziraju trud posljednjih, svodeći njihov doprinos na puki beznačajni trenutak ("samo su odradili sat vremena"). Time se razotkriva legalistički pogled koji vrijednost čovjeka pred Bogom mjeri isključivo kvantitetom obavljenog posla.

5.ἴσους αὐτοὺς ἡμῖν ἐποίησας (isous autous hēmin epoiēsas) – jednakima njih nama učinio si

Izvornikἴσους αὐτοὺς ἡμῖν ἐποίησας (grč.)

Transliteracijaisous autous hēmin epoiēsas

Gramatičke nijansePridjev ἴσους (isous – jednak, isti; akuzativ mn. m. r.), zamjenica αὐτοὺς (autous – njih; akuzativ mn.), zamjenica ἡμῖν (hēmin – nama; dativ mn.) i glagol ἐποίησας (epoiēsas – učinio si; aorist akt. ind., 2. l. jd.). Ovdje glagol ποιέω ima drugo značenje nego u prethodnom dijelu stiha: s dvostrukim akuzativom znači "učiniti nekoga nečim/jednakim". Uočite dramatičan kontrast: radnici su "učinili" (ἐποίησαν) jedan sat rada, a Gospodar je "učinio" (ἐποίησας) njih jednakima.

Teološko značenjeOvo je srce pobune "prvih" i srž Evanđelja milosti. Riječ ἴσος (jednak) ukazuje na radikalnu jednakost svih vjernika u primanju spasenja. Prigovarači ne prosvjeduju zato što su prevareni (dobili su točno dogovoreni denar), nego zato što su drugi izjednačeni s njima bez istih zasluga! To je zavist uzrokovana Božjom dobrotom (v. 15). U Kraljevstvu Božjem nema građana drugog reda; vječni život i Božje posvojenje ne dijele se na postotke prema zaslugama, već se daju u punini (jedan denar kao simbol cjelovitosti spasenja).

6.τοῖς βαστάσασι (tois bastasasi) – onima koji podniješe / podnijevšima

Izvornikτοῖς βαστάσασι (grč.)

Transliteracijatois bastasasi

Gramatičke nijanseParticip aorista aktiva u dativu množine muškog roda s članom τοῖς od glagola βαστάζω (bastazō – nositi, podići, podnijeti, trgati se pod teretom). Dativ se slaže sa zamjenicom ἡμῖν ("nama koji smo nosili/podnijeli").

Teološko značenjeGlagol βαστάζω opisuje nošenje teškog, fizički iscrpljujućeg tereta (usp. Lk 14,27 o nošenju križa; Gal 6,2 o nošenju tuđih bremena). Prva skupina radnika ističe svoju patnju, izdržljivost i žrtvu kao moralnu osnovu za potraživanje veće nagrade od Boga. U duhovnom smislu, to opisuje one koji vjerski život i Božje zapovijedi doživljavaju kao teško robovsko breme, umjesto kao radosnu službu u ljubavi (usp. Lk 15,29 – prigovor starijeg brata u priči o izgubljenom sinu: "evo ti služim tolika ljeta...").

7.τὸ βάρος τῆς ἡμέρας (to baros tēs hēmeras) – teret dana

Izvornikτὸ βάρος τῆς ἡμέρας (grč.)

Transliteracijato baros tēs hēmeras

Gramatičke nijanseImenica βάρος (baros – težina, teret, breme; akuzativ jd. sr. r.) s genitivom pripadnosti τῆς ἡμέρας (tēs hēmeras – dana).

Teološko značenjeBreme dana označava cjelodnevni fizički napor, monotoniju i težinu obveza. U teološkoj primjeni, ovo predstavlja stoljetno ostanak Izraela pod Zakonom, ili pak dugogodišnji kršćanski život ispunjen kušnjama, žrtvama i naporima. Problem nastaje kada se taj "teret dana" počne shvaćati kao transakcijski kredit kod Boga koji bi trebao stvoriti pravo na elitni status u vječnosti.

8.τὸν καύσωνα (ton kausōna) – žegu / vrućinu

Izvornikτὸν καύσωνα (grč.)

Transliteracijaton kausōna

Gramatičke nijanseImenica καύσων (kausōn – žega, spaljujući vjetar, suhi pustinjski vjetar siroko/šamsin; akuzativ jd. m. r. od glagola καίω – gorjeti, paliti).

Teološko značenjeRiječ καύσων u biblijskom kontekstu često označava suhi, istočni vjetar s pustinje koji prži vegetaciju i iscrpljuje radnike (usp. Jak 1,11; Jona 4,8; Iz 49,10). Spomen žege pojačava dramaturški efekt njihove žalbe: dok su se oni pržili na najgorem podnevnom suncu, "posljednji" su radili u ugodnoj, svježoj večernjoj klimi prije zalaska sunca. Teološki, ovo otkriva ljudsku gorčinu i osjećaj nepravde kada se Božja milost ulije u život nekoga tko nije prošao kroz iste životne "vatrene kušnje" ili religiozna odricanja kao mi.

Matej 20,12 predstavlja vrhunac ljudske pobune protiv radikalne naravi Božje milosti. Prigovor radnika prvog sata razotkriva suštinski sukob između dva poretka: ljudske ekonomije zasluga i Božje ekonomije nezaslužene milosti. U ljudskoj pravdi, nagrada mora biti strogo proporcionalna uloženom vremenu, trudu i pretrpljenom "teretu i žegi". Međutim, Isus ovom parabolom ruši trgovačko-transakcijski pristup Bogu. Kada radnici kažu "jednakima si ih nama učinio", oni nenamjerno izgovaraju najljepšu istinu Evanđelja: spasenje nije darovano po postotcima ili ljudskim zaslugama, već se daje u punini svima koji se odazovu Gospodarevom pozivu, bez obzira na to kada je taj odaziv stigao.

Ovaj stih ujedno služi kao ozbiljno upozorenje vjernicima s dugogodišnjim stažem u vjeri. Kada se služenje Bogu počne doživljavati kao teško "breme i žega", a ne kao privilegija i radost zajedništva s Gospodarem, rađa se duhovna oholost, zavist i prezir prema "posljednjima" (grešnicima, novim obraćenicima ili marginaliziranima). Glavna poruka stiha jest da u Kraljevstvu Božjem nema mjesta ljubomori na Božju dobrotu; Bog je suveren u svojoj velikodušnosti, a pred Njim smo svi, od prvog do posljednjeg, primatelji iste, nezaslužene milosti.