A on odgovori i reče jednomu od njih: 'Druže, ne činim ti nepravdu; zar se ne nagodi sa mnom za denar?
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
A on odgovori i reče jednomu od njih: 'Druže, ne činim ti nepravdu; zar se ne nagodi sa mnom za denar?
Uzmi svoje i idi. A hoću ovomu posljednjemu dati kao i tebi;
ili mi nije dopušteno učiniti što hoću sa svojim? Ili je oko tvoje zlo zato što sam ja dobar?'
Tako će posljednji biti prvi, a prvi posljednji."
I uzlazeći u Jeruzalem, Isus uze k Sebi dvanaestoricu učenika nasamo i putem im reče:
ili mi nije dopušteno učiniti što hoću sa svojim? Ili je oko tvoje zlo zato što sam ja dobar?'
Ili zar ja nijesam vlastan u svojemu činiti šta hoću? Zar je oko tvoje zlo što sam ja dobar?
ἢ οὐκ ἔξεστίν μοι ὃ θέλω ποιῆσαι ἐν τοῖς ἐμοῖς; ἢ ὁ ὀφθαλμός σου πονηρός ἐστιν ὅτι ἐγὼ ἀγαθός εἰμι;
ē ouk exestin moi ho thelō poiēsai en tois emois ē ho ophthalmos sou ponēros estin hoti egō agathos eimi
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Ili nije dopušteno meni što hoću učiniti u tima mojima? Ili to oko tvoje zlo jest jer ja dobar jesam?"
1. Ili nije dopušteno meni Izvornik: ἢ οὐκ ἔξεστίν μοι [ē ouk exestin moi] Gramatika: Rastavni veznik koji uvodi retoričko pitanje, praćen niječnicom koja u pitanju očekuje potvrdan odgovor, bezličnim glagolom u prezentu indikativa (3. lice jednine) i osobnom zamjenicom u dativu jednine. Značenje: Bezlični glagol označava ono što je zakonski ili moralno slobodno i dopušteno; gospodar podsjeća na neupitno pravo vlasnika da slobodno raspolaže svojom imovinom.
2. što hoću učiniti Izvornik: ὃ θέλω ποιῆσαι [ho thelō poiēsai] Gramatika: Odnosna zamjenica u akuzativu jednine srednjeg roda kao izravni objekt infinitiva aorista aktiva ('učiniti'), dok je glagol volje u prezentu aktiva indikativa, 1. lice jednine. Infinitiv aorista ovisi o bezličnom glagolu 'dopušteno je'. Značenje: Ponavljanjem glagola 'htjeti' ističe se potpuna Božja sloboda u dijeljenju milosti, koja ne podliježe ljudskim mjerilima zasluga.
3. u tima mojima Izvornik: ἐν τοῖς ἐμοῖς [en tois emois] Gramatika: Prijedlog s određenim članom i posvojnim pridjevom u dativu množine srednjeg roda. Poimeničeni pridjev u srednjem rodu množine ('ono moje', 'moje stvari') označava cjelokupni imetak ili vlasništvo, dok prijedlog izražava područje u kojem se vrši vlast ili sredstvo. Značenje: Sve darove kraljevstva Bog daje iz vlastitog obilja; budići da su dobra isključivo njegova, nitko mu ne može osporiti pravo da ih daruje kome i koliko želi.
4. to oko tvoje zlo jest Izvornik: ὁ ὀφθαλμός σου πονηρός ἐστιν [ho ophthalmos sou ponēros estin] Gramatika: Određeni član i imenica u nominativu jednine muškog roda uz osobnu zamjenicu u genitivu jednine (posvojni genitiv), predikatni pridjev u nominativu jednine muškog roda i kopulativni glagol u prezentu indikativa, 3. lice jednine. Značenje: Izraz 'zlo oko' poznati je semitski idiom za zavist, škrtost i ljubomoru; radnikova pritužba ne izvire iz povrijeđene pravde, nego iz zavisti što je drugi primio nezasluženu milost.
5. jer ja dobar jesam Izvornik: ὅτι ἐγὼ ἀγαθός εἰμι [hoti egō agathos eimi] Gramatika: Uzročni veznik, naglašena osobna zamjenica 1. lica jednine u nominativu, predikatni pridjev u nominativu jednine muškog roda i glagol biti u prezentu indikativa, 1. lice jednine. Izričito navođenje zamjenice 'ja' snažno naglašava kontrast između gospodara i zavidnog radnika. Značenje: Pridjev 'dobar' u ovom kontekstu, nasuprot 'zlom (zavidnom) oku', poprima specifično značenje velikodušnosti i darežljivosti: Božja dobrota očituje se u njegovoj neograničenoj milosti prema potrebitima.
Ovaj stih iz Isusove prispodobe o radnicima u vinogradu (Matej 20:15) predstavlja vrhunski teološki sažetak o naravi Božje milosti i suverenosti. Kroz dva povezana retorička pitanja, Isus naglašava da Bog nije vezan ljudskim shemama zasluga niti podliježe zakonitostima zemaljske ekonomije i ljudske ljubomore. Bog ima apsolutno i suvereno pravo darivati svoju ljubav, spasenje i blagoslove kome želi i u mjeri u kojoj želi, jer je sve što postoji Njegovo vlastito vlasništvo ('en tois emois'). Njegova milost ne ukida pravednost, već je nadilazi kroz suverenu darežljivost.
Glavna poruka stiha razotkriva duboku suprotnost između ljudske sebičnosti ('zlo oko') i Božje neizmjerne velikodušnosti ('agathos'). Umjesto da se raduje tuđem blagoslovu i slavi Božju dobrotu, palom je čovjeku svojstveno da zbog zavisti i oholosti dovodi u pitanje Božju pravednost kada milost obasja druge. Ovaj stih nas poziva na duboku radikalnu preobrazbu srca i pogleda: odustajanje od sitničavog uspoređivanja s drugima te ponizno i zahvalno prihvaćanje činjenice da je spasenje u potpunosti nezasluženi dar suverene Božje dobrote, a ne plaća za naše radne sate.