Ali on uzvrati jednomu od njih: Prijatelju moj, ja ti ne činim krivo; nisi li ti utanačio sa mnom jedan srebrenjak?
Ali on uzvrati jednomu od njih: Prijatelju moj, ja ti ne činim krivo; nisi li ti utanačio sa mnom jedan srebrenjak?
Odnesi ono što je tvoje i otiđi. Ja ću dati onome posljednjem koliko i tebi.
Nije li meni dopušteno činiti ono što ja hoću sa svojim dobrom? Ili je dakle tvoje oko opako, jer sam ja dobar!
Tako posljednji bit će prvi, a prvi bit će posljednji.
Pred uspinjanje u Jeruzalem, Isus uze u stranu Dvanaestoricu i reče im na putu:
Nije li meni dopušteno činiti ono što ja hoću sa svojim dobrom? Ili je dakle tvoje oko opako, jer sam ja dobar!
Ili zar ja nijesam vlastan u svojemu činiti šta hoću? Zar je oko tvoje zlo što sam ja dobar?
ἢ οὐκ ἔξεστίν μοι ὃ θέλω ποιῆσαι ἐν τοῖς ἐμοῖς; ἢ ὁ ὀφθαλμός σου πονηρός ἐστιν ὅτι ἐγὼ ἀγαθός εἰμι;
ē ouk exestin moi ho thelō poiēsai en tois emois ē ho ophthalmos sou ponēros estin hoti egō agathos eimi
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Nije dopušteno meni što želim učiniti s onim mojim? Ili oko tvoje zlo jest jer ja dobar jesam?"
1.οὐκ ἔξεστίν μοι (Nije dopušteno meni / Nije mi slobodno)
Izvornik i transliteracijaοὐκ ἔξεστιν (grč.), transliteracija: ouk exestin (sastavljeno od prijedloga 'ek' i glagola 'eimi' - dosl. 'izlazi iz', u značenju 'proizlazi kao zakonito ili slobodno'); μοι (grč.), transliteracija: moi (meni).
Gramatičke nijanseBezlični glagol u prezentu indikativa (ἔξεστιν) uz dativ jednine (μοι - meni). Prezent označava trajno stanje, nepovredivo moralno i zakonsko pravo. Upotreba negacije οὐκ u retoričkom pitanju na grčkom jeziku gramatički zahtijeva i očekuje potvrdan odgovor ('Zar mi nije dopušteno? Naravno da jest!').
Teološko značenjeNaglašava apsolutni suverenitet i slobodu Boga. Bog nije ograničen niti vezan ljudskim računicama zasluga i pravednosti. Njegova milost je slobodan dar, a Njegovo suvereno pravo da raspolagaće svojim blagoslovima prema vlastitoj volji temelj je evanđeoske milosti.
2.ὃ θέλω ποιῆσαι (što želim učiniti / što hoću činiti)
Izvornik i transliteracijaὃ (grč.), transliteracija: ho (što/ono što); θέλω (grč.), transliteracija: thelo (želim/hoću); ποιῆσαι (grč.), transliteracija: poiesai (učiniti).
Gramatičke nijanseOdnosna zamjenica ὃ vrši funkciju objekta. Glagol θέλω je u prezentu indikativa aktiva (1. lice jednine) i označava aktivnu, svjesnu volju ili namjeru, dok je ποιῆσαι aorist infinitiva aktiva od glagola ποιέω (poieo). Aorist infinitiva ovdje ukazuje na specifičan, cjelovit i dovršen čin izvršenja te volje (konkretna isplata radnika u prispodobi).
Teološko značenjeOčituje suverenu Božju volju (θέλημα). Božje djelovanje u spasenju i darivanju milosti proizlazi isključivo iz Njegove slobodne, samomotivirane volje, a ne iz vanjske obveze ili ljudskog pritiska. Božja volja je apsolutno slobodna, ali ujedno i savršeno dobra i milosrdna.
3.ἐν τοῖς ἐμοῖς (s onim mojim / u mojemu)
Izvornik i transliteracijaἐν τοῖς ἐμοῖς (grč.), transliteracija: en tois emois (doslovno: 'u onim [stvarima/dobrima] mojim').
Gramatičke nijansePrijedlog ἐν (u, na, s) uz dativ množine srednjeg roda. Određeni član τοῖς uz posvojnu zamjenicu ἐμοῖς (emos) poimeničuje pridjev u množini, označavajući 'moje stvari', 'moja dobra', 'moj imetak' ili 'moje vlastite poslove'. Prijedlog 'en' ovdje nosi instrumentalno ili lokativno značenje sfere vlasništva ('u području moga vlasništva' / 's onim što pripada meni').
Teološko značenjeSve stvoreno, a osobito duhovna dobra i milost spasenja, apsolutno su Božje vlasništvo. Čovjek pred Bogom nema vlastiti kapital niti može polagati pravno utemeljene zahtjeve na Božje darove. Kada Bog daruje milost, On daje od onoga što je isključivo Njegovo, zbog čega nitko nema temelj za prigovor ili polaganje prava.
4.ἢ ὁ ὀφθαλμός σου πονηρός ἐστιν (Ili oko tvoje zlo jest / Zar je oko tvoje zavidno)
Izvornik i transliteracijaἢ (grč.), transliteracija: e (ili); ὁ ὀφθαλμός (grč.), transliteracija: ho ophthalmos (oko); σου (grč.), transliteracija: sou (tvoje); πονηρός (grč.), transliteracija: poneros (zlo/zao/zao u smislu zavidno); ἐστιν (grč.), transliteracija: estin (jest/je). U hebrejskoj i aramejskoj pozadini odgovara poznatom idiomu עַיִן רָעָה (ayin ra'ah - 'zlo oko').
Gramatičke nijanseὁ ὀφθαλμός je subjekat u nominativu jednine muškog roda, dok je pridjev πονηρός (zao, nevaljao, zloban, zavidan) u predikatnom položaju uz glagol ἐστιν. Riječ je o disjunktivnom pitanju uvedenom veznikom ἢ (ili), koje nudi alternativni, stvarni razlog radnikovog nezadovoljstva i mrmljanja.
Teološko značenjeU semitskom i biblijskom idiomu 'zlo oko' je duboka metafora za zavist, pohlepu, škrtost i sebičnost (vidi Pnz 15:9; Izr 23:6; 28:22; Mt 6:23), nasuprot 'dobrom oku' (ayin tovah) koje označava darežljivost. Isus ovdje precizno dijagnosticira korijen ljudskog prigovaranja Bogu: problem nije u navodnoj Božjoj 'nepravdi' (jer nitko nije oštećen niti zakinut), nego u ljudskoj zavidnosti i zlobi koja ne može podnijeti tuđi blagoslov i nezasluženu milost ukazanu drugome.
5.ὅτι ἐγὼ ἀγαθός εἰμι (jer ja dobar jesam / zato što sam ja darežljiv)
Izvornik i transliteracijaὅτι (grč.), transliteracija: hoti (jer, zato što); ἐγὼ (grč.), transliteracija: ego (ja); ἀγαθός (grč.), transliteracija: agathos (dobar, darežljiv; hebr. טוֹב - tov); εἰμι (grč.), transliteracija: eimi (jesam, sam).
Gramatičke nijanseUzročna rečenica uvedena veznikom ὅτι, koja pojašnjava razlog 'zlog oka'. Korištenje naglašene osobne zamjenice ἐγὼ (ja) stvara snažan dramatski kontrast prema prethodnom σου (tvoje oko). Pridjev ἀγαθός je imenski predikat u nominativu jednine muškog roda uz kopulativni glagol εἰμι.
Teološko značenjeU ovom kontekstu ἀγαθός ne označava samo pasivnu moralnu čistoću, već aktivnu dobrotu, velikodušnost, darežljivost i milosrđe. Bog je u svojoj suštini darovatelj koji nadilazi puku retributivnu pravdu. Pitanje razotkriva vrhunac duhovnog apsurda palog čovječanstva: čovjek se usuđuje osuđivati Boga i zamjerati Mu upravo zbog Njegove najveće vrline — neizmjerne, bezuvjetne dobrote i velikodušnosti prema onima koji po ljudskim mjerilima to ne zaslužuju.
Ovaj stih iz Isusove prispodobe o radnicima u vinogradu (Matej 20:15) predstavlja vrhunski teološki sažetak o naravi Božje milosti i suverenosti. Kroz dva povezana retorička pitanja, Isus naglašava da Bog nije vezan ljudskim shemama zasluga niti podliježe zakonitostima zemaljske ekonomije i ljudske ljubomore. Bog ima apsolutno i suvereno pravo darivati svoju ljubav, spasenje i blagoslove kome želi i u mjeri u kojoj želi, jer je sve što postoji Njegovo vlastito vlasništvo ('en tois emois'). Njegova milost ne ukida pravednost, već je nadilazi kroz suverenu darežljivost.
Glavna poruka stiha razotkriva duboku suprotnost između ljudske sebičnosti ('zlo oko') i Božje neizmjerne velikodušnosti ('agathos'). Umjesto da se raduje tuđem blagoslovu i slavi Božju dobrotu, palom je čovjeku svojstveno da zbog zavisti i oholosti dovodi u pitanje Božju pravednost kada milost obasja druge. Ovaj stih nas poziva na duboku radikalnu preobrazbu srca i pogleda: odustajanje od sitničavog uspoređivanja s drugima te ponizno i zahvalno prihvaćanje činjenice da je spasenje u potpunosti nezasluženi dar suverene Božje dobrote, a ne plaća za naše radne sate.