Matej 20,17 — Evanđelje po Mateju

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

"I uzlazeći Isus u Jeruzalem uze sa sobom dvanaestoricu učenika nasamo, i na putu reče njima:"

1.ἀναβαίνων (uzlazeći / uspinjući se) • Izvornik: ἀναβαίνω (grč.); Transliteracija: anabainō (u tekstu particip: anabainōn) • Gramatičke nijanse: Particip prezenta aktiva, nominativ jednine muškog roda. Prezent particip označava radnju koja traje i događa se istovremeno s glavnom radnjom glagola ('dok je uzlazio / uspinjući se'). • Teološko značenje: Jeruzalem se zemljopisno nalazi na nadmorskoj visini od oko 760 metara na Judejskim planinama, pa se u njega sa svih strana uvijek 'uzlazilo' (posebice iz doline Jordana i Jerihona, odakle je Isus dolazio, što je uspon od gotovo 1100 metara visinske razlike). U biblijskoj i židovskoj tradiciji 'uzlazak' (heb. aliyah, od glagola ʿālâ) u Jeruzalem i Hram ima duboko hodočasničko, duhovno i bogoslužno značenje. Za Isusa, ovaj konačni uzlazak u Jeruzalem je svjesno, odlučno i dragovoljno kretanje prema križu, žrtvi i proslavi – vrhunac Njegove otkupiteljske misije na zemlji.

2.εἰς Ἱεροσόλυμα (u Jeruzalem) • Izvornik: εἰς Ἱεροσόλυμα (grč.) / יְרוּשָׁלַיִם (heb.); Transliteracija: eis Hierosolyma / Yerushalayim • Gramatičke nijanse: Prijedlog εἰς (u, prema, s akuzativom za smjer i cilj kretanja) i vlastita imenica u akuzativu (ovdje grčki oblik Ἱεροσόλυμα, koji se tretira kao množina srednjeg roda ili imenica ženskog roda). Matej koristi ovaj oblik za grad kao zemljopisno i religijsko središte. • Teološko značenje: Jeruzalem je središte židovske vjere, grad velikoga Kralja i mjesto Hrama gdje prebiva Božja slava i gdje se prinose žrtve za pomirenje grijeha. U Evanđelju po Mateju, Jeruzalem je ujedno i dramatično mjesto odbacivanja, gdje se proroci ubijaju (Mt 23,37). Isusovo usmjeravanje prema Jeruzalemu označava susret sa sudbinom: stari sistem žrtvovanja u Hramu ustupit će mjesto novom i vječnom Savezu koji će biti zapečaćen Njegovom vlastitom krvlju na Kalvariji.

3.παρέλαβεν (uze sa sobom / povede) • Izvornik: παραλαμβάνω (grč.); Transliteracija: paralambanō (aorist: paralaben) • Gramatičke nijanse: Glagol u aoristu drugom, aktivni indikativ, 3. lice jednine od παραλαμβάνω (od prijedloga παρά - uz, sa, do i glagola λαμβάνω - uzeti). Aorist izražava svršen, povijesni čin u prošlosti. • Teološko značenje: Glagol ne označava samo usputno 'uzimanje', već ima značenje 'uzeti k sebi', 'pripustiti u blisko zajedništvo', 'uzeti kao suputnika ili suradnika'. Isus ne ide u Jeruzalem sam niti slučajno vuče učenike za sobom; On ih aktivno i suvereno izdvaja pod svoje okrilje. Ovaj se glagol u evanđeljima često koristi u trenucima posebne objave (npr. kod Preobraženja na gori Tabor, Mt 17,1). Isus preuzima inicijativu kako bi svoje najbliže učenike pripremio za najteži ispit njihove vjere.

4.τοὺς δώδεκα μαθητὰς (dvanaestoricu učenika) • Izvornik: τοὺς δώδεκα [μαθητὰς] (grč.); Transliteracija: tous dōdeka [mathētas] • Gramatičke nijanse: Određeni član u akuzativu množine (τοὺς), nepromjenjivi broj (δώδεκα - dvanaest) i imenica u akuzativu množine muškog roda (μαθητὰς - učenike, od glagola μανθάνω - učiti, usvajati). Neki najstariji grčki rukopisi (poput Sinajskog i Vatikanskog kodeksa) izostavljaju riječ 'učenika' i donose samo 'dvanaestoricu' (τοὺς δώδεκα), što je u ranoj Crkvi postao tehnički termin za apostolski zbor. • Teološko značenje: Broj dvanaest nosi duboku eklezijološku i simboličku težinu, predstavljajući dvanaest plemena novoga Izraela – Crkve. Riječ 'učenik' (mathētēs) označava predanog sljedbenika koji od Učitelja ne upija samo intelektualne doktrine, već usvaja cjelokupni način života, razmišljanja i djelovanja. Isus ih izdvaja iz općeg mnoštva hodočasnika jer su upravo oni temelji buduće Crkve koji moraju izravno čuti, razumjeti te kasnije svjedočiti o nužnosti i smislu Mesijine patnje i uskrsnuća.

5.κατʼ ἰδίαν (nasamo / zasebno / u samoću) • Izvornik: κατʼ ἰδίαν (grč.); Transliteracija: kat' idian • Gramatičke nijanse: Prijedložni izraz sastavljen od prijedloga κατά (s akuzativom) i pridjeva ἴδιος (vlastit, osoban, odvojen) u akuzativu jednine ženskog roda. Elizija (κατʼ) nastaje zbog kontakta sa sljedećom riječi koja počinje samoglasnikom s lenis prispodobom. U grčkom jeziku ovo je ustaljeni idiom za radnju koja se odvija u tajnosti, privatno, bez prisutnosti javnosti. • Teološko značenje: Ovo 'izdvajanje nasamo' naglašava ezoterični (unutarnji, povlašteni) karakter objave o Križu. Mnoštvo oko Isusa (pa čak i sami učenici) bilo je zahvaćeno mesijanskim trijumfalizmom, očekujući političkog vođu koji će srušiti rimsku vlast. Govor o mučenju, raspeću i smrti na križu bio je potpuna suprotnost tim očekivanjima i za mnoštvo bi predstavljao nepremostivu sablazan. Isus stoga primjenjuje pastoralnu i pedagošku mudrost: otajstvo Križa (theologia crucis) otkriva u intimi najužeg kruga, nastojeći postupno razbiti njihove svjetovne iluzije i prihvatiti Božji plan spasenja kroz patnju.

6.ἐν τῇ ὁδῷ (na putu) • Izvornik: ἐν τῇ ὁδῷ (grč.); Transliteracija: en tē hodō • Gramatičke nijanse: Prijedlog ἐν (u, na, s dativom mjesta) i imenica ženskog roda u dativu jednine (ὁδός - put, cesta, putovanje) s određenim članom τῇ. • Teološko značenje: Iako prvenstveno označava fizikalno putovanje prema Jeruzalemu, riječ ὁδός ('put') u novozavjetnoj teologiji nosi duboko metaforičko i duhovno značenje. U Djelima apostolskim rano kršćanstvo se čak naziva 'Put' (Dj 9,2; 19,9). Isus je na svome suverenom 'putu' poslušnosti Ocu. Za učenike, biti 'na putu' s Isusom znači poziv na istinsko nasljedovanje: kršćanski život nije statično mirovanje, već dinamičan hod za Kristom koji vodi kroz dolinu patnje i križa prema slavi Uskrsnuća i nebeskom Jeruzalemu.

7.εἶπεν αὐτοῖς (reče njima) • Izvornik: εἶπεν αὐτοῖς (grč.); Transliteracija: eipen autois • Gramatičke nijanse: Glagol u aoristu drugom aktivnom indikativu, 3. lice jednine od λέγω (reći, govoriti; supletivni korijen εἶπον) te osobna zamjenica 3. lica množine u dativu (αὐτοῖς - njima, od αὐτός). • Teološko značenje: Ovi glagoli uvode treći, najsvečaniji i najdetaljniji navještaj Isusove muke, smrti i uskrsnuća u Matejevom evanđelju (koji slijedi u stihovima 18 i 19). Isus ne govori kao netko tko sa strahom sluti neizvjesnu sudbinu, već kao suvereni Gospodin i Prorok koji ima potpuno božansko predznanje. Njegove riječi su autoritativna objava: On točno zna što ga čeka u Jeruzalemu (izdaja, osuda, predaja poganima, izrugivanje, bičevanje, raspeće i uskrsnuće treći dan). Govoriti im to unaprijed čin je vrhunske ljubavi kako vjetrometina Velikoga petka ne bi trajno uništila njihovu vjeru.

Matej 20,17 predstavlja ključnu prekretnicu u narativnoj i teološkoj dinamici Evanđelja. Isusov odlučan uzlazak u Jeruzalem nije običan hodočasnički put, nego svjestan i suveren hod prema križu, gdje će se ostvariti Božji plan spasenja čovječanstva. U tom presudnom trenutku, Isus izdvaja Dvanaestoricu iz mnoštva jer shvaća duboku nepodudarnost između popularnih, trijumfalističkih očekivanja o Mesiji i stvarne prirode Njegovog poslanja, koje zahtijeva patnju, poniženje i žrtvu.

Glavna poruka ovog stiha leži u intimnoj i pedagoškoj naravi kršćanskog nasljedovanja. Izdvajajući učenike 'nasamo na putu', Isus ih uvodi u najdublje otajstvo vjere: put u slavu nužno vodi preko Kalvarije. Ovaj stih nas podsjeća da istinsko razumijevanje Krista i Njegova Kraljevstva nije dostupno površnom mnoštvu koje traži čuda i zemaljsku moć, već onima koji su spremni hodati s Njim Njegovim putem, prihvaćajući skandal križa kao jedini izvor istinskog uskrsnuća i života.