ili mi nije dopušteno učiniti što hoću sa svojim? Ili je oko tvoje zlo zato što sam ja dobar?'
ili mi nije dopušteno učiniti što hoću sa svojim? Ili je oko tvoje zlo zato što sam ja dobar?'
Tako će posljednji biti prvi, a prvi posljednji."
I uzlazeći u Jeruzalem, Isus uze k Sebi dvanaestoricu učenika nasamo i putem im reče:
"Gle, uzlazimo u Jeruzalem, i Sin Čovječji bit će predan glavarima svećeničkim i pismoznancima, i osudit će Ga na smrt
i predat će Ga poganima da Mu se narugaju i izbičuju Ga i razapnu; i treći dan uskrsnut će."
I uzlazeći u Jeruzalem, Isus uze k Sebi dvanaestoricu učenika nasamo i putem im reče:
I pošavši Isus u Jerusalim uze nasamo dvanaest učenika na putu, i reče im:
Καὶ μέλλων δὲ ἀναβαίνων ὁ Ἰησοῦς εἰς Ἱεροσόλυμα παρέλαβεν τοὺς δώδεκα μαθητὰς κατ᾽ ἰδίαν καὶ ἐν τῇ ὁδῷ εἶπεν αὐτοῖς·
Kai mellōn de anabainōn ho Iēsous eis Hi'erosoluma parelaben tous dōdeka mathētas kat᾽ idian kai en tēa hodō eipen autois
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I uzlazeći Isus u Jeruzalem uze k sebi dvanaest učenika nasamo i na putu reče im:"
1. uzlazeći Izvornik: ἀναβαίνων [anabainōn] Gramatika: Particip prezenta aktivnog u nominativu jednine muškog roda. Označava trajnu ili istovremenu radnju koja pruža okvir glavnom glagolu: dok je bio u procesu uspinjanja. Značenje: Glagol doslovno opisuje fizički uspon prema brdovitom Jeruzalemu iz doline Jordana, ali u evanđelju nosi i snažnu teološku težinu hodočasničkog uzlaska prema mjestu žrtve i proslave.
2. uze k sebi Izvornik: παρέλαβεν [parelaben] Gramatika: Glagol u aoristu aktivnom, 3. lice jednine. Izriče jednokratnu, zaokruženu i namjernu radnju kojom subjekt izdvaja skupinu. Značenje: Složenica s prijedlogom uz/pored (para-) naglašava blisko, povjerljivo pridruživanje; Isus odvaja Dvanaestoricu iz šireg mnoštva hodočasnika kako bi im povjerio najdublju tajnu svog poslanja.
3. dvanaest učenika Izvornik: τοὺς δώδεκα μαθητὰς [tous dōdeka mathētas] Gramatika: Imenička skupina u akuzativu množine muškog roda s određenim članom. Određeni član ističe da je riječ o dobro poznatom, definiranom krugu. Značenje: Dvanaestorica predstavljaju obnovljeni Izrael, jezgru nove zajednice koja mora razumjeti da se Kraljevstvo ne uspostavlja političkom moći nego križem.
4. nasamo Izvornik: κατ᾽ ἰδίαν [kat᾽ idian] Gramatika: Prijedložni izraz s akuzativom jednine ženskog roda (podrazumijeva se imenica za mjesto ili prostor). Funkcionira kao priložna oznaka načina i mjesta: u privatnosti, odvojeno od drugih. Značenje: U Matejevu evanđelju ovo je tehnički izraz za trenutke intimne objave i dubljeg poučavanja rezerviranog samo za učenike, nasuprot javnom govoru mnoštvu.
5. na putu Izvornik: ἐν τῇ ὁδῷ [en tē hodō] Gramatika: Prijedložni izraz s dativom jednine ženskog roda i određenim članom. Označava mjesto i okolnost u kojoj se odvija govor. Značenje: Put (hodos) u novozavjetnoj teologiji nije samo zemljopisna dionica, nego postaje metafora učeništva: slijediti Isusa znači ići njegovim putem prema križu. Imena: - Isus [Ἰησοῦς (heb. יֵשׁוּעַ / יְהוֹשֻׁעַ) / Iēsous] (osoba) Znači: Jahve spašava Tvorba: Grčki oblik aramejskog i kasnohebrejskog imena Ješua (skraćeno od Jehošua), složenog od skraćenog oblika Božjeg imena Jahve i glagolskog korijena jaša (spasiti, izbaviti).
- Jeruzalem [Ἱεροσόλυμα (heb. יְרוּשָׁלַיִם) / Hierosoluma] (grad) Znači: utemeljenje mira Tvorba: Zapadnosemitsko ime složeno od korijena jrh (utemeljiti, postaviti temelj) i šlm (mir, potpunost, odnosno božanstvo Šalem); u grčkom obliku Hierosoluma pučkom je etimologijom prvi dio povezan s grčkim pridjevom hieros (svet).
Matej 20,17 predstavlja ključnu prekretnicu u narativnoj i teološkoj dinamici Evanđelja. Isusov odlučan uzlazak u Jeruzalem nije običan hodočasnički put, nego svjestan i suveren hod prema križu, gdje će se ostvariti Božji plan spasenja čovječanstva. U tom presudnom trenutku, Isus izdvaja Dvanaestoricu iz mnoštva jer shvaća duboku nepodudarnost između popularnih, trijumfalističkih očekivanja o Mesiji i stvarne prirode Njegovog poslanja, koje zahtijeva patnju, poniženje i žrtvu.
Glavna poruka ovog stiha leži u intimnoj i pedagoškoj naravi kršćanskog nasljedovanja. Izdvajajući učenike 'nasamo na putu', Isus ih uvodi u najdublje otajstvo vjere: put u slavu nužno vodi preko Kalvarije. Ovaj stih nas podsjeća da istinsko razumijevanje Krista i Njegova Kraljevstva nije dostupno površnom mnoštvu koje traži čuda i zemaljsku moć, već onima koji su spremni hodati s Njim Njegovim putem, prihvaćajući skandal križa kao jedini izvor istinskog uskrsnuća i života.