Tako će posljednji biti prvi, a prvi posljednji."
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
Tako će posljednji biti prvi, a prvi posljednji."
I uzlazeći u Jeruzalem, Isus uze k Sebi dvanaestoricu učenika nasamo i putem im reče:
"Gle, uzlazimo u Jeruzalem, i Sin Čovječji bit će predan glavarima svećeničkim i pismoznancima, i osudit će Ga na smrt
i predat će Ga poganima da Mu se narugaju i izbičuju Ga i razapnu; i treći dan uskrsnut će."
Tada Mu pristupi majka sinova Zebedejevih sa svojim sinovima klanjajući se i ištući nešto od Njega.
"Gle, uzlazimo u Jeruzalem, i Sin Čovječji bit će predan glavarima svećeničkim i pismoznancima, i osudit će Ga na smrt
Evo idem u Jerusalim, i sin čovječij biće predan glavarima svešteničkijem i književnicima; i osudiće ga na smrt;
ἰδοὺ ἀναβαίνομεν εἰς Ἱεροσόλυμα, καὶ ὁ υἱὸς τοῦ ἀνθρώπου παραδοθήσεται τοῖς ἀρχιερεῦσιν καὶ γραμματεῦσιν, καὶ κατακρινοῦσιν αὐτὸν θανάτῳ
idou anabainomen eis Hi'erosoluma kai ho huios tou anthrōpou paradothēsetai tois archiereusin kai grammateusin kai katakrinousin auton thanatō
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Gle, uzlazimo u Jeruzalem, i Sin čovječji bit će predan glavarima svećeničkim i pismoznancima, i osudit će ga smrti"
1. Gle Izvornik: ἰδοὺ [idou] Gramatika: Pokazna čestica nastala od imperativa aorista medija glagola vidjeti. Služi za snažno privlačenje pozornosti sugovornika na ono što slijedi. Značenje: Označava svečani uvod u proročku izjavu; Isus traži od učenika da duhovnim očima sagledaju dublji smisao događaja koji upravo počinju.
2. uzlazimo Izvornik: ἀναβαίνομεν [anabainomen] Gramatika: Glagol u prezentu aktivnom, 1. lice množine. Prezent ovdje naglašava radnju koja je već u tijeku i u koju su učenici izravno uključeni zajedno s Učiteljem. Značenje: Prvo lice množine otkriva zajedništvo sudbine: Isus ne ide u Jeruzalem sam, nego vodi učenike sa sobom u središte sukoba i otkupljenja.
3. Sin čovječji Izvornik: ὁ υἱὸς τοῦ ἀνθρώπου [ho huios tou anthrōpou] Gramatika: Imenička skupina u nominativu jednine s genitivom jednine; obje imenice imaju određeni član. Doslovni je semitizam koji u grčkom pomoću članova postaje određeni mesijanski naslov: Sin onoga Čovjeka. Značenje: Isusov omiljeni samooznačavajući naslov koji spaja sliku nebeskog suca iz Knjige proroka Daniela s likom patničkog Sluge Jahvina koji predaje svoj život.
4. bit će predan Izvornik: παραδοθήσεται [paradothēsetai] Gramatika: Glagol u futuru pasivnom, 3. lice jednine. Pasivni oblik bez navedenog vršitelja radnje često u biblijskom jeziku funkcionira kao božanski pasiv (passivum divinum). Značenje: Iako će ga ljudski izdajica izručiti, pasiv na dubljoj razini ukazuje na to da se sve odvija po Božjem spasiteljskom naumu, u skladu s Pismima.
5. glavarima svećeničkim i pismoznancima Izvornik: τοῖς ἀρχιερεῦσιν καὶ γραμματεῦσιν [tois archiereusin kai grammateusin] Gramatika: Dvije imenice u dativu množine muškog roda povezane pod jedan zajednički određeni član na početku. Dijeljenje istog člana u grčkoj sintaksi spaja ove dvije skupine u jednu jedinstvenu cjelinu. Značenje: Predstavljaju vrhovnu vjersku i pravnu vlast u Jeruzalemu (Sinedrij), čime se naglašava da Mesiju odbacuje upravo službeno vodstvo njegova vlastitog naroda.
6. osudit će ga smrti Izvornik: κατακρινοῦσιν αὐτὸν θανάτῳ [katakrinousin auton thanatō] Gramatika: Glagol u futuru aktivnom, 3. lice množine, s izravnim objektom u akuzativu i imenicom u dativu jednine bez prijedloga. Dativ ovdje izražava kaznu ili ishod osude (dativ kazne ili svrhe). Značenje: Ovo je treći i najdetaljniji navještaj muke u Matejevu evanđelju, u kojem se prvi put izričito spominje formalni sudski proces i smrtna presuda. Imena: - Jeruzalem [Ἱεροσόλυμα (heb. יְרוּשָׁלַיִם) / Hierosoluma] (grad) Znači: utemeljenje mira Tvorba: Zapadnosemitsko ime složeno od korijena jrh (utemeljiti, postaviti temelj) i šlm (mir, potpunost, odnosno božanstvo Šalem); u grčkom obliku Hierosoluma pučkom je etimologijom prvi dio povezan s grčkim pridjevom hieros (svet).
Ovaj stih (Mt 20,18 / Mk 10,33) predstavlja treći i najdetaljniji Isusov navještaj vlastite muke, smrti i uskrsnuća u Sinoptičkim evanđeljima, čime se označava vrhunac njegovog putovanja prema Jeruzalemu. Isus ne ide u Jeruzalem kao nesvjesna žrtva političkih ili vjerskih previranja, već kao suvereni Gospodin koji posve svjesno, dragovoljno i s proročkom jasnoćom korača u susret svome križu. Njegove riječi razotkrivaju duboki Božji plan spasenja u kojem se zemaljska nepravda i izdaja od strane vjerskih vođa preobražavaju u sredstvo otkupljenja čovječanstva.
Glavna poruka stiha leži u paradoksu Mesijinog poslanja i božanske ljubavi: onaj koji nosi nadnaravni autoritet nebeskog 'Sina Čovječjeg' spremno preuzima poniženje, nepravednu osudu i smrt kao Utrpeni Sluga. Kroz taj čin potpunog predanja (božanski pasiv 'bit će predan'), Isus učenicima i svim vjernicima pokazuje da put do istinske slave, pobjede nad grijehom i uskrsnuća neizbježno vodi preko križa, pozivajući ih na vjerno slijeđenje i povjerenje u Božji suverenitet čak i u trenucima najveće patnje i nepravde.