I izišavši oko treće ure, vidje druge gdje stoje na trgu besposleni
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
I izišavši oko treće ure, vidje druge gdje stoje na trgu besposleni
i onima reče: 'Idite i vi u vinograd, i što god bude pravedno, dat ću vam.'
A oni otiđoše. Ponovno izišavši oko šeste i devete ure, učini jednako.
A izišavši oko jedanaeste ure, nađe druge gdje stoje i govori im: 'Zašto ovdje stojite cijeli dan besposleni?'
Govore mu: 'Jer nas nitko ne unajmi.' Govori im: 'Idite i vi u vinograd.'
A oni otiđoše. Ponovno izišavši oko šeste i devete ure, učini jednako.
I oni otidoše. I opet izišavši u šesti i deveti sahat, učini tako.
οἱ δὲ ἀπῆλθον. πάλιν δὲ ἐξελθὼν περὶ ἕκτην καὶ ἐνάτην ὥραν ἐποίησεν ὡσαύτως.
hoi de apēlthon palin de exelthōn peri hektēn kai enatēn hōran epoiēsen hōsautōs
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Oni a otiđoše. Ponovno izišavši oko šestoga i devetoga sata učini jednako."
1. Oni a otiđoše Izvornik: οἱ δὲ ἀπῆλθον [hoi de apēlthon] Gramatika: Određeni član u nominativu množine muškoga roda uz čestica δέ ('a', 'pak') služi kao osobna zamjenica ('oni') i označava promjenu subjekta u odnosu na prethodni stih. Glagol je u aoristu indikativa aktiva, 3. lice množine, čime se izriče cjelovita i dovršena radnja odlaska. Značenje: Radnici unajmljeni oko treće ure odlaze u vinograd bez potpisanog ugovora o točnoj svoti, oslanjajući se isključivo na gospodarevu riječ da će im dati 'što bude pravedno'.
2. izišavši Izvornik: ἐξελθὼν [exelthōn] Gramatika: Particip aorista aktiva u nominativu jednine muškoga roda, prethodi glavnom glagolu 'učini' i opisuje radnju koja se zbila prije ili kao uvod u glavnu radnju. Složeni glagol s prijedlogom ἐκ ('iz') naglašava izlazak iz svoga doma na trg. Značenje: Gospodar vinograda ne čeka pasivno da radnici dođu k njemu, nego neumorno i opetovano sam izlazi u potragu za poslenicima, što je slika Božje inicijative u pozivanju ljudi.
3. oko šestoga i devetoga sata Izvornik: περὶ ἕκτην καὶ ἐνάτην ὥραν [peri hektēn kai enatēn hōran] Gramatika: Prijedlog περί ('oko', 'otprilike') s akuzativom označava približno vrijeme. Redni brojevi 'šesti' i 'deveti' u akuzativu jednine ženskoga roda vežu se uz zajedničku imenicu ὥραν ('sat', 'ura') bez određenog člana. Značenje: Po židovskom računanju vremena od izlaska sunca (oko 6 sati ujutro), šesta ura označava podne i vrhunac dnevne žege, a deveta ura tri sata poslijepodne. Gospodar poziva u službu u svim razdobljima dana, odnosno ljudskoga života i povijesti spasenja.
4. učini jednako Izvornik: ἐποίησεν ὡσαύτως [epoiēsen hōsautōs] Gramatika: Glagol u aoristu indikativa aktiva, 3. lice jednine, sažima oba izlaska u jednu zaokruženu činjenicu. Prilog ὡσαύτως ('na isti način', 'jednako tako') tvoren je od ὡς ('kako') i αὐτός ('isti'). Značenje: Sažimanje dvaju izlazaka u kratku formulu 'učini jednako' ubrzava pripovjedni ritam kako bi se sva pozornost usmjerila na vrhunac prispodobe — neočekivani izlazak u jedanaestu uru.
Ovaj stih iz prispodobe o radnicima u vinogradu (Mt 20,1-16) snažno svjedoči o neumornoj, inicijativnoj i ustrajnoj naravi Božje milosti. Domaćin, koji predstavlja samoga Boga, ne zaustavlja se na jutarnjem pozivu, već se iznova vraća na trg u podne (šesta ura) i u tri sata poslijepodne (deveta ura). Time se naglašava duboka teološka istina da Bog ne otpisuje one koji su u ranijim fazama života ostali po strani, nezaposleni ili zanemareni. Njegov poziv u Kraljevstvo nebesko proteže se kroz cijelu ljudsku povijest i kroz sve životne dobi – nikada nije prekasno za odziv na Božji poziv i ulazak u službu Njegova Kraljevstva.
Fraza 'učini isto tako' otkriva Božju nepromjenjivu dosljednost, nepristranost i pravednost. Radnici pozvani usred dana ili pred sam kraj radnog vremena nisu tretirani kao građani drugog reda, već im je ponuđeno isto dostojanstvo, ista svrha i isto povjerenje u Božju dobrotu. Glavna poruka stiha jest da spašavanje i sudjelovanje u Božjem djelu ne počivaju na ljudskim zaslugama, duljini staža ili zemaljskoj računici, već isključivo na suverenoj i velikodušnoj milosti Boga koji neprestano traži i poziva čovjeka u svoje zajedništvo.