I zaustavivši se, Isus ih pozva i reče: "Što hoćete da vam učinim?"
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
I zaustavivši se, Isus ih pozva i reče: "Što hoćete da vam učinim?"
Govore Mu: "Gospodine, da nam se otvore oči!"
A Isus, smilovavši se, dotaknu se njihovih očiju, i odmah progledaše i pođoše za Njim.
A Isus, smilovavši se, dotaknu se njihovih očiju, i odmah progledaše i pođoše za Njim.
I smilova se Isus, i dohvati se očiju njihovijeh, i odmah progledaše oči njihove, i otidoše za njim.
σπλαγχνισθεὶς δὲ ὁ Ἰησοῦς ἥψατο τῶν ὀμμάτων αὐτῶν, καὶ εὐθέως ἀνέβλεψαν αὐτῶν οἱ ὀφθαλμοί καὶ ἠκολούθησαν αὐτῷ.¶
splagchnistheis de ho Iēsous hēpsato tōn ommatōn autōn kai eutheōs aneblepsan autōn hoi ophthalmoi kai ēkolouthēsan autō
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Smilovavši se pak taj Isus dotaknu se tih očiju njihovih, i odmah progledaše i pođoše za njim."
1. Smilovavši se Izvornik: σπλαγχνισθεὶς [splagchnistheis] Gramatika: Particip aorista pasivnog (deponentni glagol s aktivnim značenjem), nominativ jednine muškog roda. Kao vremenski i uzročni particip prethodi glavnom glagolu 'dotaknu se' i otkriva unutarnju motivaciju iz koje proizlazi vanjski čin. Značenje: Glagol potječe od imenice koja označava nutarnje organe (utrobu, srce, pluća), koje su stari narodi smatrali središtem najdubljih osjećaja. U evanđeljima se ovaj izraz koristi isključivo za Isusa (i u njegovim prispodobama za Boga), označavajući duboku, visceralnu Božju sućut prema ljudskoj patnji koja ga pokreće na spasenjsko djelovanje.
2. dotaknu se Izvornik: ἥψατο [hēpsato] Gramatika: Glagol u aoristu medija (deponentni oblik), indikativ, 3. lice jednine. Aorist označava konkretnu, jednokratnu radnju u prošlosti, dok medijski oblik naglašava osobnu uključenost subjekta u radnju, a glagol redovito upravlja genitivom objekta ('očiju'). Značenje: Isus ne liječi samo riječju izdaleka, nego uspostavlja izravan fizički kontakt s patnicima. Njegov dodir prenosi životvornu božansku snagu i očituje blizinu Kraljevstva nebeskog.
3. tih očiju Izvornik: τῶν ὀμμάτων [tōn ommatōn] Gramatika: Određeni član i imenica srednjeg roda u genitivu množine. Genitiv je ovdje padež objekta jer glagoli dodirivanja u grčkom jeziku traže genitiv za dio ili cjelinu koja se dotiče. Značenje: Za razliku od prethodnog stiha gdje je korištena uobičajena riječ za oči (ophthalmoi), evanđelist ovdje bira rjeđu, poetsku i medicinsku riječ (omma) koja je povezana s korijenom 'vidjeti'. Time se stilski naglašava preobrazba samog organa iz sljepoće u sposobnost gledanja.
4. odmah progledaše Izvornik: εὐθέως ἀνέβλεψαν [eutheōs aneblepsan] Gramatika: Prilog vremena praćen glagolom u aoristu aktivnom, indikativ, 3. lice množine. Aorist ovdje ima ingresivnu nijansu jer označava ulazak u novo stanje ('zadobiše vid', 'progledaše'), a prilog naglašava da se promjena dogodila trenutno. Značenje: Složeni glagol (od 'ana' - gore/ponovno i 'blepō' - gledati) znači podići pogled ili ponovno zadobiti vid. Trenutnost izlječenja svjedoči o apsolutnoj moći Isusova čuda koje ne treba nikakav proces oporavka.
5. pođoše za njim Izvornik: ἠκολούθησαν αὐτῷ [ēkolouthēsan autō] Gramatika: Glagol u aoristu aktivnom, indikativ, 3. lice množine, s osobnom zamjenicom u dativu jednine muškog roda. Aorist sažima njihov odlučni početak kretanja za Isusom, dok dativ označava osobu koju se slijedi u stopu. Značenje: Glagol 'slijediti' u Novom zavjetu je tehnički izraz za učeništvo. Tjelesno prosvjetljenje dvojice slijepaca vrhuni u duhovnom progledanju: oni ne odlaze svojim putem, nego postaju Isusovi učenici i prate ga na njegovu putu prema Jeruzalemu i križu. Imena: - Isus [Ἰησοῦς (heb. יֵשׁוּעַ / יְהוֹשֻׁעַ) / Iēsous] (osoba) Znači: Jahve spašava Tvorba: Grčki oblik hebrejskog i aramejskog imena Ješua (Yeshua), što je skraćeni oblik od Jehošua (Yehoshua), sastavljenog od skraćenog oblika Božjeg imena Jahve (Jeho-) i glagolskog korijena jaša (yasha) koji znači 'spasiti' ili 'izbaviti'.
Ovaj stih iz Matejeva evanđelja (20,34) predstavlja savršen sažetak evanđeoske dinamike spasenja: sve započinje neodoljivim božanskim milosrđem i suosjećanjem (*splanchnistheis*) koje Krista potiče da se spusti u ljudsku bijedu i opipljivo dodirne (*hapsato*) najslabije i najranjivije. Kristovo čudo nije apstraktno teološko očitovanje moći, već osobni susret pun ljubavi koji trenutno i u potpunosti obnavlja ljudsko biće iz tame u svjetlo.
Glavna poruka stiha leži u neraskidivoj vezi između darovanog milosrđa i učeništva. Dvojica slijepaca ne odlaze svojim putem nakon što su primili vid; njihovo fizičko progledanje prerasta u duhovno prepoznavanje i trenutačno odazivanje na poziv nasljedovanja (*ekolouthesan auto*). Istinsko duhovno prosvjetljenje uvijek vodi u akciju – izlazak iz vlastite pasivnosti i vjerno koracanje za Kristom na Njegovu putu darivanja i ljubavi.