I gle, dva slijepca, sjedeći uz put, čuvši da Isus prolazi, povikaše govoreći: "Smiluj nam se, Gospodine, Sine Davidov!"
I gle, dva slijepca, sjedeći uz put, čuvši da Isus prolazi, povikaše govoreći: "Smiluj nam se, Gospodine, Sine Davidov!"
A mnoštvo ih prekori da ušute. A oni još jače povikaše govoreći: "Smiluj nam se, Gospodine, Sine Davidov!"
I zaustavivši se, Isus ih pozva i reče: "Što hoćete da vam učinim?"
Govore Mu: "Gospodine, da nam se otvore oči!"
A Isus, smilovavši se, dotaknu se njihovih očiju, i odmah progledaše i pođoše za Njim.
I zaustavivši se, Isus ih pozva i reče: "Što hoćete da vam učinim?"
I ustavivši se Isus dozva ih, i reče: šta hoćete da vam učinim?
Καὶ στὰς ὁ Ἰησοῦς ἐφώνησεν αὐτοὺς καὶ εἶπεν· τί θέλετε ποιήσω ὑμῖν;
Kai stas ho Iēsous ephōnēsen autous kai eipen ti thelete poiēsō humin
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I stavši taj Isus pozvao je njih i rekao: što hoćete učinim vama?"
1. stavši Izvornik: στὰς [stas] Gramatika: Particip drugog (jakog) aorista aktiva u nominativu jednine muškog roda. Označava radnju koja prethodi glavnom glagolu: Isus je najprije stao, a zatim ih pozvao. Značenje: Vapaj vjere zaustavlja Isusa na njegovu odlučnom hodu prema Jeruzalemu. Dok je za slijepce u tridesetom stihu rečeno da Isus 'prolazi', njegova spremnost da stane pokazuje da Božje milosrđe nikada ne prolazi pokraj čovjeka koji ga u vjeri zaziva.
2. pozvao je njih Izvornik: ἐφώνησεν αὐτοὺς [ephōnēsen autous] Gramatika: Glagol u aoristu indikativa aktiva, 3. lice jednine, s osobnom zamjenicom u akuzativu množine. Aorist bilježi konkretan, odlučan čin kojim Isus preuzima inicijativu. Značenje: Nasuprot mnoštvu koje ih je htjelo ušutkati i zadržati po strani, Isus svojim glasom premošćuje udaljenost i poziva odbačene prosjake u središte pozornosti, u osobni susret s njime.
3. što hoćete učinim vama Izvornik: τί θέλετε ποιήσω ὑμῖν [ti thelete poiēsō humin] Gramatika: Upitna zamjenica u akuzativu srednjeg roda uz glagol u prezentu indikativa aktiva (2. lice množine), iza kojeg bez veznika slijedi glagol u aoristu konjunktiva aktiva (1. lice jednine) i zamjenica u dativu množine. Izravno spajanje indikativa 'hoćete' i deliberativnog konjunktiva 'učinim' bez veznika karakterističan je i živ govorni obrat. Značenje: Premda zna njihovu nevolju, Isus im postavlja pitanje kako bi im iskazao poštovanje i dao priliku da izreknu svoju želju. Time ih izvodi iz uloge pasivnih prosjaka koji traže sitniš i potiče ih da izričito zatraže čudo ozdravljenja. U kontekstu neposredno prethodnog stiha o Sinu Čovječjem koji je došao služiti (20,28), ovo pitanje otkriva narav njegove kraljevske vlasti: za razliku od zemaljskih vladara, ovaj 'Sin Davidov' stavlja se u službu slijepih prosjaka. Imena: - Isus [Ἰησοῦς (heb. יֵשׁוּעַ / יְהוֹשֻׁעַ) / Iēsous (heb. Yešua / Yehošua)] (osoba) Znači: Jahve spašava Tvorba: Grčki oblik hebrejskog i aramejskog imena Ješua (skraćeno od Jehošua), složenog od teofornog elementa 'Jaho' (Jahve) i glagolskog korijena 'jaša' (spasiti, izbaviti).
Ovaj stih iz Mateja 20,32 snažno otkriva srce Isusa Krista i samu narav Njegova odnosa prema patniku. Iako se nalazi na presudnom i najtežem putu prema Jeruzalemu gdje ga čekaju križ i otkupiteljska muka za čovječanstvo, Isus se zaustavlja na vapaj dvoje marginaliziranih slijepaca. Njegovo zaustavljanje i dozivanje svjedoče da božanska suverenost nije udaljena ni hladna, već duboko suosjećajna i pristupačna. Krist ne dopušta da buka mnoštva nadgovori iskrenu molitvu vjere, nego osobno poziva potrebitog u svoju neposrednu blizinu.
Pitanje 'Što želite da učinim vama?' predstavlja vrhunac božanske condescencije (milosrdnog spuštanja Boga k čovjeku): Svemogući Gospodin stavlja svoju stvarateljsku moć na raspolaganje ljudskoj vjeri. Isus ne pita zato što ne zna njihovu potrebu, nego zato što želi da čovjek u molitvi slobodno i svjesno izrazi svoju želju, priznajući vlastitu nemoć i Njegovu božansku vlast. Stih nas uči da istinska molitva nije puko obavještavanje Boga o našim problemima, već životni dijalog povjerenja u kojemu Bog poziva čovjeka da postane aktivni sudionik u primanju vlastitoga iscijeljenja i spasenja.