Matej 20,32 — Evanđelje po Mateju

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

"I zaustavivši se Isus pozva ih i reče: Što želite da učinim vama?"

1.καὶ στὰς (I zaustavivši se / I stavši)

Hrvatski prijevodI zaustavivši se (ili: i stavši)

Izvornik (grč.)καὶ στὰς

Transliteracijakai stas

Gramatička analiza"καὶ" je sastavni veznik. "στὰς" je particip aorista drugog (aktivni, nominativ jednine muškog roda) od glagola "ἵστημι" (histēmi - stajati, postaviti, zaustaviti se). Aoristni particip ovdje izražava radnju koja prethodi glavnom glagolu ("ἐφώνησεν"), naglašavajući trenutačni, svršeni i odlučni prekid kretanja.

Teološko značenjeIsus se nalazi na svome posljednjem putu prema Jeruzalemu, prema križu i muci (Mt 20,17-19). Unatoč težini tog otkupiteljskog poslanja i mnoštvu koje ga prati te ućutkuje patnike, Gospodin koji upravlja svemirom zaustavlja se na vapaj dvoje marginaliziranih slijepaca. Ovo "zaustavljanje" otkriva božansku sućut i dostupnost Krista: Bog nije dalek ni nedodirljiv, već odlaže sve kako bi posvetio punu pozornost onima koji Ga zazivaju s vjerom.

2.ὁ Ἰησοῦς (Isus)

Hrvatski prijevodIsus

Izvornik (grč. / heb.)ὁ Ἰησοῦς / יֵשׁוּעַ (Ješua)

Transliteracijaho Iēsous

Gramatička analizaVlastita imenica muškog roda u nominativu jednine, uz koju stoji određeni član "ὁ". U grčkom jeziku član uz vlastito ime ističe poznatost, specifičnost i dostojanstvo subjekta (Taj Isus, Isus o kojemu je riječ).

Teološko značenjeIme dolazi od hebrejskog "Ješua" (skraćeno od Jehošua), što znači "Jahve je spasenje" ili "Jahve spašava". U ovom događaju Isus u potpunosti djeluje u skladu sa svojim imenom – On je suvereni Spasitelj koji donosi tjelesno iscijeljenje i duhovno spasenje onima koji ga prepoznaju kao "Sinu Davidovu" (prorečenog Mesiju).

3.ἐφώνησεν αὐτοὺς (pozva ih / dozva ih)

Hrvatski prijevodpozva ih (dozva ih)

Izvornik (grč.)ἐφώνησεν αὐτοὺς

Transliteracijaephōnēsen autous

Gramatička analiza"ἐφώνησεν" je glagol u indikativu aorista aktiva, 3. lice jednine od "φωνέω" (phōnēo - zvati, dozivati, pustiti glas), izveden iz imenice "φωνή" (glas). "αὐτοὺς" je lična zamjenica 3. lica množine u akuzativu muškog roda (ih/njih). Aorist označava povijesni, svršeni čin pozivanja.

Teološko značenjeGlagol "φωνέω" ukazuje na čujni, osobni i autoritativni poziv Gospodina. Dok je gomila prekoravala slijepce da ušute (Mt 20,31), Isus ih svojim glasom izdvaja i poziva k sebi. Ovo je prepoznatljiva slika evanđeoskog poziva (vokacije): Kristov glas nadglasava prepreke svijeta, društvene predrasude i ljudsku malodušnost te osobno poziva patnike u neposredno zajedništvo sa sobom.

4.καὶ εἶπεν (i reče)

Hrvatski prijevodi reče

Izvornik (grč.)καὶ εἶπεν

Transliteracijakai eipen

Gramatička analiza"εἶπεν" je indikativ aorista drugog aktiva, 3. lice jednine od nepravilnog glagola "λέγω" (lego - govoriti, reći; aoristno korijensko stablo "εἰπ-").

Teološko značenjeIsusova riječ nikada nije prazna; ona ima stvaralačku, otkrivajuću i iscjeljujuću snagu. Prije nego što učini čudo, Isus uspostavlja verbalni, osobni odnos i otvara dijalog, pokazujući da Bog ne tretira ljude kao pasivne objekte svoga djelovanja, već kao sugovornike.

5.Τί θέλετε (Što želite / Što hoćete)

Hrvatski prijevodŠto želite (Što hoćete)

Izvornik (grč.)Τί θέλετε

TransliteracijaTi thelete

Gramatička analiza"Τί" je upitna zamjenica u akuzativu jednine srednjeg roda. "θέλετε" je indikativ prezenta aktiva, 2. lice množine glagola "θέλω" (thelo - htjeti, željeti, biti voljan). Prezent naglašava trenutno, aktivno stanje ljudske volje i želje.

Teološko značenjeIako Isus kao svemogući Bog unaprijed zna njihovu potrebu (otvaranje očiju), On postavlja pitanje jer želi slobodan, svjestan i konkretan odziv čovjekove volje. Bog ne nameće svoju milost silom, već poziva čovjeka da u molitvi jasno artikulira svoju vjeru, čežnju i pouzdanje. Pitanje poštuje ljudsko dostojanstvo i poziva na iskreno očitovanje nutrine prije primanja milosti.

6.ποιήσω ὑμῖν; (da učinim vama? / da vam učinim?)

Hrvatski prijevodda učinim vama?

Izvornik (grč.)ποιήσω ὑμῖν;

Transliteracijapoiēsō hymin;

Gramatička analiza"ποιήσω" je glagol u konjunktivu aorista aktiva, 1. lice jednine od "ποιέω" (poieo - činiti, učiniti, stvarati). Ovdje je riječ o deliberativnom (volitivnom) konjunktivu koji izravno slijedi iza glagola htijenja ("θέλετε") bez veznika "ἵνα" (asindetski/parataktički konjunktiv), što je česta grčka konstrukcija za izražavanje svrhe ili objekta želje. "ὑμῖν" je lična zamjenica 2. lica množine u dativu (vama).

Teološko značenjeGlagol "ποιέω" je isti onaj glagol koji se u grčkom prijevodu Staroga zavjeta (Septuaginti) koristi za Božje stvaranje svijeta ni iz čega (Post 1,1). Isus se ovdje postavlja u ulogu suverenog Stvoritelja koji je spreman svoju božansku, stvarateljsku moć staviti u službu ljudske potrebe. Dativ "ὑμῖν" ("vama") ističe duboko osobnu narav Kristove ljubavi: Njegova svemoguća sila nije apstraktna, već je izravno usmjerena na dobrobit, iscijeljenje i preobrazbu konkretnih osoba koje Mu se utječu.

Ovaj stih iz Mateja 20,32 snažno otkriva srce Isusa Krista i samu narav Njegova odnosa prema patniku. Iako se nalazi na presudnom i najtežem putu prema Jeruzalemu gdje ga čekaju križ i otkupiteljska muka za čovječanstvo, Isus se zaustavlja na vapaj dvoje marginaliziranih slijepaca. Njegovo zaustavljanje i dozivanje svjedoče da božanska suverenost nije udaljena ni hladna, već duboko suosjećajna i pristupačna. Krist ne dopušta da buka mnoštva nadgovori iskrenu molitvu vjere, nego osobno poziva potrebitog u svoju neposrednu blizinu.

Pitanje 'Što želite da učinim vama?' predstavlja vrhunac božanske condescencije (milosrdnog spuštanja Boga k čovjeku): Svemogući Gospodin stavlja svoju stvarateljsku moć na raspolaganje ljudskoj vjeri. Isus ne pita zato što ne zna njihovu potrebu, nego zato što želi da čovjek u molitvi slobodno i svjesno izrazi svoju želju, priznajući vlastitu nemoć i Njegovu božansku vlast. Stih nas uči da istinska molitva nije puko obavještavanje Boga o našim problemima, već životni dijalog povjerenja u kojemu Bog poziva čovjeka da postane aktivni sudionik u primanju vlastitoga iscijeljenja i spasenja.