Početna ›

Matej 20,31 — Evanđelje po Mateju

©
Hrvatski tekst: izmijenjena inačica ekumenskog prijevoda T. Dretara, CC BY-SA. Grčki tekst: SBLGNT © 2010 SBL i Logos Bible Software, CC BY 4.0. Cjelovite licence i uvjeti
Veličina teksta
Visina stihova
Prikaz

I kad su izlazili iz Jerihona, pođe za Njim mnoštvo veliko.

I gle, dva slijepca, sjedeći uz put, čuvši da Isus prolazi, povikaše govoreći: "Smiluj nam se, Gospodine, Sine Davidov!"

A mnoštvo ih prekori da ušute. A oni još jače povikaše govoreći: "Smiluj nam se, Gospodine, Sine Davidov!"

I zaustavivši se, Isus ih pozva i reče: "Što hoćete da vam učinim?"

Govore Mu: "Gospodine, da nam se otvore oči!"

Biblija

A mnoštvo ih prekori da ušute. A oni još jače povikaše govoreći: "Smiluj nam se, Gospodine, Sine Davidov!"

Daničić-Karadžić

A narod prijećaše im da ućute; a oni još većma povikaše govoreći: pomiluj nas Gospode, sine Davidov!

Original

Ὁ δὲ ὄχλος ἐπετίμησεν αὐτοῖς ἵνα σιωπήσωσιν. οἱ δὲ μεῖζον ἔκραξαν λέγοντες· ἐλέησον ἡμᾶς κύριε, υἱὸς Δαυίδ.¶

Izgovor

Ho de ochlos epetimēsen autois ina siōpēsōsin hoi de meizon ekraxan legontes eleēson hēmas kurie huios Dauid

Moji komentari

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

Doslovni prijevod

"A to mnoštvo prekorilo je njih da ušute. A ti većma povikaše govoreći: smiluj se na nas, Gospodine, sin Davida."

Analiza

1. A to mnoštvo prekorilo je njih Izvornik: Ὁ δὲ ὄχλος ἐπετίμησεν αὐτοῖς [Ho de ochlos epetimēsen autois] Gramatika: Određeni član i imenica u nominativu jednine povezani su suprotnim veznikom 'de', uz glagol u aoristu indikativa aktiva, 3. lice jednine, i zamjenicu u dativu množine. Čestica 'de' uvodi oštru opreku između vapaja slijepaca i reakcije okoline. Značenje: Glagol označava strogi ukor ili prijetnju s ciljem da se nekoga obuzda. Mnoštvo smatra da neugledni prosjaci svojom vikom narušavaju dostojanstvo učitelja i svečane povorke, čime se duhovna sljepoća zdravih suprotstavlja vjeri slijepih.

2. da ušute Izvornik: ἵνα σιωπήσωσιν [ina siōpēsōsin] Gramatika: Namjerni veznik praćen glagolom u aoristu konjunktiva aktiva, 3. lice množine. Konstrukcija istodobno izriče svrhu i sadržaj zapovijedi sadržane u prethodnom glagolu prekoravanja, a aorist naglašava zahtjev da smjesta zašute. Značenje: Pokušaj ušutkivanja onih koji zazivaju Mesiju pokazuje kako zajednica koja formalno prati Isusa može postati zapreka pristupu milosti za one koji su na rubu.

3. A ti većma povikaše Izvornik: οἱ δὲ μεῖζον ἔκραξαν [hoi de meizon ekraxan] Gramatika: Određeni član u nominativu množine muškog roda uz česticu 'de' ima funkciju osobne zamjenice ('a oni') i označava promjenu subjekta. Pridjev u komparativu srednjeg roda u akuzativu jednine ('meizon') ovdje služi kao prilog ('većma, još jače') uz glagol u aoristu indikativa aktiva. Značenje: Prepreka i odbacivanje od strane mnoštva ne gase njihovu molitvu, nego je još više rasplamsavaju. Ustrajna vjera ne dopušta da je ljudski obziri ili pritisak okoline odvrate od Krista.

4. Gospodine, sin Davida Izvornik: κύριε, υἱὸς Δαυίδ [kurie, huios Dauid] Gramatika: Ponovljeni zaziv s imenicom u vokativu jednine i mesijanskim naslovom u nominativu jednine (u službi vokativa) uz genitiv vlastitog imena. Značenje: Doslovno ponavljanje istih riječi iz prethodnog stiha potvrđuje nepokolebljivost njihove ispovijesti. Oni ne mijenjaju svoju molbu niti ublažavaju mesijanski naslov unatoč prijetnjama mnoštva. Imena: - David [Δαυίδ (heb. דָּוִד) / Dauid (heb. Dawid)] (osoba) Znači: ljubljeni, miljenik Tvorba: Potječe od hebrejskog korijena 'dod' koji znači ljubiti ili biti ljubljen, a u Novom zavjetu naslov 'Sin Davidov' označava očekivanog Mesiju iz njegove kraljevske loze.

Zaključak

Ovaj stih iz Matejeva evanđelja (Mt 20,31) snažno prikazuje paradoks duhovnog vida i narav istinske, ustrajne vjere. Fizički slijepi prosjaci na rubu društva pokazuju iznimnu duhovnu oštroumnost: u Isusu iz Nazareta ne vide samo prolaznog učitelja ili čudotvorca, već obećanog Mesiju i Kralja ("Sin Davidov") koji ima suverenu vlast i milosrđe ("Gospodine, smiluj se nama"). S druge strane, mnoštvo koje ima tjelesni vid ostaje duhovno slijepo na Isusov identitet i bezosjećajno prema ljudskoj patnji, pokušavajući ušutkati vapaj onih koji traže pomoć.

Glavna poruka stiha leži u snazi vjere koja pobjeđuje društvene prepreke i protivljenja. Kada svijet i okolina pokušavaju potisnuti molitvu i obeshrabriti patnika ("prekori ih da ušute"), istinska se vjera ne povlači, već vapije još snažnije ("još jače povikaše"). Isus se ne odaziva na površno mnoštvo, već na ustrajan, ponizan i glasan vapaj iz dubine ljudske nemoći. Stih nas uči da je neprestana molitva oslonjena na Božje milosrđe i Kristov mesijanski autoritet put do duhovnog i tjelesnog ispunjenja, neovisno o preprekama koje staju na put.