A On joj reče: "Što hoćeš?" Govori Mu: "Reci da ova dva moja sina sjednu jedan Tebi zdesna, a jedan slijeva u Kraljevstvu Tvojemu."
A Isus odgovori i reče: "Ne znate što ištete. Možete li piti čašu koju Ja imam piti?" Govore Mu: "Možemo."
Govori im: "Čašu ćete Moju doduše piti, ali sjesti Meni zdesna i slijeva nije Moje dati, nego onima kojima je pripravljeno od Oca Mojega."
I čuvši to, desetorica se razgnjeviše zbog dvojice braće.
A Isus ih dozva k Sebi i reče: "Znate da vladari naroda gospodare nad njima i velikaši vrše vlast nad njima.
Govori im: "Čašu ćete Moju doduše piti, ali sjesti Meni zdesna i slijeva nije Moje dati, nego onima kojima je pripravljeno od Oca Mojega."
I reče im: čašu dakle moju ispićete, i krstićete se krštenjem kojijem se ja krstim; ali da sjedete s desne strane meni i s lijeve, ne mogu ja dati, nego kome je ugotovio otac moj.
Καὶ λέγει αὐτοῖς· τὸ μὲν ποτήριόν μου πίεσθε καὶ τὸ βάπτισμα ὃ ἐγὼ βαπτίζομαι βαπτισθήσεσθε, τὸ δὲ καθίσαι ἐκ δεξιῶν μου καὶ ἐξ εὐωνύμων μου οὐκ ἔστιν ἐμὸν τοῦτο δοῦναι, ἀλλ᾽ οἷς ἡτοίμασται ὑπὸ τοῦ πατρός μου.¶
Kai legei autois to men potērion mou piesthe kai to baptisma ho egō baptizomai baptisthēsesthe to de kathisai ek dexiōn mou kai ex euōnumōn mou ouk estin emon touto dounai all᾽ hois hētoimastai hupo tou patros mou
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Govori njima: Tu doduše čašu Moju pit ćete, to pak sjesti s desnih Mojih i s lijevih nije Moje dati, nego kojima je pripravljeno od toga Oca Mojega."
1. doduše... pak Izvornik: μὲν... δὲ [men... de] Gramatika: Par korelativnih čestica koje u grčkom jeziku povezuju dvije suprotstavljene tvrdnje ('s jedne strane... s druge strane'). Značenje: Ova konstrukcija pravi oštru razliku između onoga što je učenicima zajamčeno (sudjelovanje u Kristovoj patnji) i onoga što im Isus ne može dodijeliti na temelju ljudskih ambicija (najviša mjesta časti).
2. pit ćete Izvornik: πίεσθε [piesthe] Gramatika: Glagol u futuru indikativa medija (s aktivnim značenjem), 2. lice množine, koji izriče sigurno proročanstvo. Značenje: Isus potvrđuje da će Jakov i Ivan doista okusiti patnju radi Njega: Jakov će postati prvi mučenik među apostolima, a Ivan će proći kroz progonstva i izgnanstvo.
3. to pak sjesti Izvornik: τὸ δὲ καθίσαι [to de kathisai] Gramatika: Određeni član u akuzativu ili nominativu jednine srednjeg roda ispred infinitiva aorista aktivnog tvori poimeničeni infinitiv ('samo činom sjesti'). Značenje: Poimeničeni infinitiv apstrahira sam čin zauzimanja počasnog mjesta kao predmet rasprave, odvajajući pitanje nagrade od pitanja vjernosti u trpljenju.
4. nije Moje dati Izvornik: οὐκ ἔστιν ἐμὸν δοῦναι [ouk estin emon dounai] Gramatika: Nijekana prezentska kopula s posvojnim pridjevom u srednjem rodu i infinitivom aorista aktivnog. Značenje: Ovim riječima Isus ne umanjuje svoje božanstvo, nego pokazuje savršenu podložnost Očevoj volji u svojoj mesijanskoj službi: On ne dijeli počasti po zemaljskom ključu protekcije ili rodbinskih veza.
5. je pripravljeno Izvornik: ἡτοίμασται [hētoimastai] Gramatika: Glagol u perfektu indikativa pasivnog, 3. lice jednine; označava radnju izvršenu u prošlosti čije stanje i posljedice trajno vrijede. Značenje: Perfekt naglašava da su mjesta u Kraljevstvu već unaprijed određena u vječnom Božjem naumu, a pasiv uz prijedložni izraz 'od Oca' jasno ističe Oca kao vrhovnog suverena koji o tome odlučuje.
U ovom stihu (Mt 20,23) Isus donosi temeljnu razliku između ljudskog poimanja veličine i božanske ekonomije Kraljevstva nebeskoga. Odgovarajući na ambiciozan zahtjev Zebedejevih sinova za najvišim položajima moći i časti, Isus ne negira budućnost patnje koja ih čeka, već prorokuje da će oni uistinu „piti iz Njegove čaše” — odnosno sudjelovati u Njegovoj muci, žrtvi i mučeništvu za Evanđelje. Međutim, Isus jasno odvaja spremnost na žrtvu od prava na dodjelu pozicija moći, naglašavajući da patnja nije transakcijsko sredstvo kojim se kupuju položaji u slavi, nego neizbježan put istinskog nasljedovanja Krista.
Glavna teološka poruka stiha leži u suverenitetu Boga Oca i savršenoj poniznosti Boga Sina. Isus u svojoj zemaljskoj misiji u potpunosti podređuje svoju volju Očevom vječnom planu, pokazujući da se mjesta u vječnoj slavi ne dodjeljuju na temelju ljudskih želja, ambicija ili „preko veze”, već su od vječnosti pripravljena suverenom Božjom milošću i mudrošću. Ovaj stih poziva vjernike na napuštanje častohleplja i traženja vlastite slave te na ponizno prihvaćanje križa i služenja, uz potpuno povjerenje u Očevu pravednost i providnost.