A onih koji su jeli bijaše oko pet tisuća muževa, osim žena i dječice.
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
A onih koji su jeli bijaše oko pet tisuća muževa, osim žena i dječice.
I odmah primora učenike da uđu u lađu i da pred Njim prijelaze na drugu stranu dok On ne otpusti mnoštva.
I otpustivši mnoštva, uziđe na goru nasamo pomoliti se. A kad nasta večer, bijaše ondje sam.
A lađa već bijaše mnoge stadije udaljena od zemlje, mučena valovima, jer bijaše protivan vjetar.
A o četvrtoj noćnoj straži dođe k njima hodajući po moru.
I otpustivši mnoštva, uziđe na goru nasamo pomoliti se. A kad nasta večer, bijaše ondje sam.
I otpustivši narod pope se na goru sam da se moli Bogu. I uveče bijaše ondje sam.
Καὶ ἀπολύσας τοὺς ὄχλους ἀνέβη εἰς τὸ ὄρος κατ᾽ ἰδίαν προσεύξασθαι.¶ Ὀψίας δὲ γενομένης μόνος ἦν ἐκεῖ.
Kai apolusas tous ochlous anebē eis to oros kat᾽ idian proseuxasthai Opsias de genomenēs monos ēn ekei
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I otpustivši one mnoštva uziđe na onu goru nasamo pomoliti se. Večeri pak nastale sam bijaše ondje."
1. otpustivši one mnoštva Izvornik: ἀπολύσας τοὺς ὄχλους [apolusas tous ochlous] Gramatika: Particip aorista aktivnog u nominativu jednine muškoga roda s objektom u akuzativu množine. Particip aorista izražava radnju koja je u potpunosti prethodila radnji glavnoga glagola uzlaska na goru. Značenje: Tek nakon što je do kraja ispunio svoju službu prema narodu, otvara se prostor za povlačenje u tišinu.
2. uziđe na onu goru Izvornik: ἀνέβη εἰς τὸ ὄρος [anebē eis to oros] Gramatika: Glagol u aoristu indikativa aktivnog, 3. lice jednine, s prijedlogom smjera i imenicom u akuzativu jednine srednjega roda uz određeni član. Određeni član uz goru ne označava nužno jedan geografski vrh, nego tipično gorovito uzvišenje iznad jezera kao poznatu prostornu kategoriju. Značenje: Uzlazak na goru u biblijskoj tradiciji redovito označava povlačenje iz svakodnevice u prostor posebne Božje blizine i objave, nalik Mojsijevu usponu.
3. nasamo pomoliti se Izvornik: κατ᾽ ἰδίαν προσεύξασθαι [kat᾽ idian proseuxasthai] Gramatika: Prijedložni izraz s pridjevom u akuzativu jednine ženskoga roda koji funkcionira kao priložna oznaka načina, uz infinitiv aorista medija/deponenta. Infinitiv ovdje izražava namjeru ili svrhu uzlaska na goru. Značenje: Povlačenje u osamu radi molitve Ocu otkriva izvor snage i postojanosti u poslanju, osobito u prijelomnim trenucima nakon velikih djela.
4. Večeri pak nastale Izvornik: Ὀψίας δὲ γενομένης [Opsias de genomenēs] Gramatika: Genitiv apsolutni sastavljen od poimeničenog pridjeva i participa aorista medija/deponenta u genitivu jednine ženskoga roda, povezan prijelaznom česticom. Ova samostalna konstrukcija postavlja vremenski okvir za glavnu rečenicu nakon što je promjena dana u noć već nastupila. Značenje: Spuštanje mraka označava drugu, kasniju večer nakon one u kojoj je započelo blagovanje, naglašavajući koliko je dugo trajala molitva u osami.
5. sam bijaše ondje Izvornik: μόνος ἦν ἐκεῖ [monos ēn ekei] Gramatika: Pridjev u nominativu jednine muškoga roda u predikatnoj službi uz glagol biti u imperfektu, 3. lice jednine, i mjesni prilog. Imperfekt opisuje trajno stanje samoće koje se protezalo kroz noć. Značenje: Naglašena osama na gori stoji u snažnom kontrastu s prethodnom vrevom tisuća ljudi te s nemirom učenika koji se u isto vrijeme bore s valovima.
Matej 14,23 donosi jednu od najsnažnijih i najintimnijih slika Isusova zemaljskog života, otkrivajući ritam Njegova djelovanja koji se skladno kreće između aktivnog služenja ljudima i duboke duhovne kontemplacije. Nakon što je čudesno nahranio pet tisuća ljudi i doživio vrhunac popularnosti, Isus se ne prepušta slavi niti zemaljskim ambicijama, već dosljedno preuzima pastirsku brigu otpuštanja mnoštva, a zatim se svjesno povlači u samoću brda. Njegov uzlazak na goru nije bijeg od odgovornosti, već povratak Izvoru – svetom prostoru neprekinutog zajedništva s nebeskim Ocem odakle crpi snagu, mudrost i jasnu svijest o svome spasiteljskom poslanju.
Glavna poruka ovoga stiha jest traženi ideal duhovne ravnoteže i nužnost osobne, sabrane molitve u životu svakoga vjernika. Isusov primjer pokazuje da je istinsko bogomislje i služenje drugima neodvojivo od trenutaka tišine i osame s Bogom. Čak i kada nastupi noć i tama, a životne se okolnosti čine uzburkanima poput Galilejskog mora, ustrajna molitva u 'skrovitosti gore' ostaje temelj duhovne budnosti, unutarnjeg mira i snage za prevladavanje svih životnih oluja.